Zaštita zakona ili zastrašivanje izvora: ANB tvrdi da prijava protiv novinarki CIN-a nije pritisak na medije

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) tvrdi da krivična prijava koju je šef tajne službe Ivica Janović podnio protiv novinarki Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Andree Perišić i Đurđe Radulović nije pritisak na medijske slobode, pokušaj otkrivanja novinarskih izvora, niti stvaranje opasnog presedana, već zakonska reakcija na objavljivanje tajnih podataka.

Takvo obrazloženje ANB-a ne prihvataju predstavnici medijske zajednice i civilnog sektora - upozoravaju na to da krivična prijava protiv novinarki CIN-a može imati zastrašujući efekat na istraživačko novinarstvo, a posebno na zaštitu izvora.

Glavna urednica nedjeljnika "Monitor" Milena Perović kazala je "Vijestima" da je Janovićeva prijava pritisak na istraživačko novinarstvo. Navela je da su Perišić i Radulović radile svoj posao - pisale o mogućim zloupotrebama u Agenciji, koristeći profesionalni pristup i podatke koje su dobile od relevantnih izvora.

U tajnoj službi, međutim, to ne vide tako.

"Vijesti" su ANB pitale da li ta služba pokušava krivičnom prijavom protiv novinarki CIN-a da otkrije "krtice" u svojim redovima, kao i smatraju li da je podnošenje prijave ugrožavanje medijskih sloboda, čime se stvara opasan presedan koji bi mogao biti zloupotrijebljen u budućnosti.

"Podnošenje krivične prijave ne predstavlja pritisak na medijske slobode, pokušaj otkrivanja novinarskih izvora, niti opasan presedan, već isključivo zakonsku reakciju na javno objavljivanje podataka iz evidencija Agencije koji su označeni odgovarajućim stepenom tajnosti", piše u odgovoru redakciji.

Kazali su da je pravni osnov za postupanje Agencije član 73 važećeg Zakona o ANB-u, kao kontinuitet identične odredbe iz prethodnog zakonskog rješenja.

"Agencija vodi kadrovsku evidenciju i evidenciju o zaradama koje, pored podataka utvrđenih zakonom kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti državnih službenika i namještenika i zakonom kojim se uređuju zarade zaposlenih u javnom sektoru, sadrže i druge podatke o ovlašćenim službenicima Agencije koji su u vezi sa vršenjem poslova iz nadležnosti Agencije. Podaci iz evidencija iz stava 1 ovog člana označavaju se odgovarajućim stepenom tajnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje tajnost podataka", glasi član 73.

Janović je, saopšteno je iz CIN-a prije dvije noći, protiv novinarki podnio prijavu protiv dvije novinarke i NN lica, zbog navodnog odavanja tajnih podataka u tekstu "Bezbjednosne provjere u ANB-u: Zapošljava li se više po volji moćnih", koji je 31. maja objavljen na sajtu Centra za istraživačko novinarstvo.

Naveli su da je Janović prvobitno podnio prijavu na ruke specijalnom državnom tužiocu Vladimiru Novoviću, ali da je predmet proslijeđen Višem državnom tužilaštvu. Istakli su da je prijavom od novinarki traženo da otkriju izvore informacija, što su one odbile da učine, pozivajući se na Zakon o medijima.

"Perišić i Radulović su izjavile da krivična prijava nije utemeljena, jer u tekstu nijesu odati tajni podaci, zbog čega je Janović podnio krivičnu prijavu, već podaci od interesa za javnost", piše u saopštenju CIN-a.

Perović: Pritisak i na medije i na agente

Perović poručuje da je Janovićeva prijava "naravno, pritisak na istraživačko novinarstvo".

Navela je da su Perišić i Radulović samo radile svoj posao - pisale o mogućim zlupotrebama u Agenciji, koristeći se profesionalnim pristupom i podacima koje su dobile od relevantnih izvora, dodajući da je istraživati zloupotrebe u institucijama školski primjer novinarske, odnosno teme od javnog interesa.

"Podaci iz njihovog istraživanja nisu nikakvi povjerljivi podaci koji bi ugrozili nacionalnu bezbijednost, kako to Janović pokušava da predstavi javnosti i pravosuđu, nazivajući ih tajnim podacima. To su zapravo informacije koje mogu da ukažu da jedna od najmoćnijih institucija u zemlji potencijalno zloupotrebljava svoju moć i ugrožava prava svojih zaposlenih", ocijenila je ona.

Perović je konstatovala da svaka institucija koja izlazi iz zakonskih okvira, postaje prijetnja po javni interes i vladavinu prava.

"Novinari su tu, kao što su ovoga puta bile Andrea i Đurđa, da budu brana takvim zloupotrebama", dodala je sagovornica.

Poručila je da Janović na ovaj način, očigledno, osim što vrši pritisak na medije, pokušava i da zastraši i svoje zaposlene, kao i da se javnost "takve Crne Gore nagledala", a da je posebno zabrinjavajuće da to čini šef tajne službe zemlje koja je na korak od članstva u Evropskoj uniji (EU).

"To dodatno opet otvara pitanja spornih zakona o Agenciji i policiji", podvukla je Perović.

Praksa Evropskog suda

Praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) kaže da je zaštita novinarskih izvora jedan od osnovnih uslova slobode medija. To je utemeljeno je presudom ESLJP-a Gudvin protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1996. godine. Britanskom novinaru Viljamu Gudvinu je u novembru 1989. izvor dojavio da se kompanija "Tetra" suočava s finansijskim problemima zbog čega je bila u procesu dobijanja kredita od pet miliona funti. "Tetra" je od britanskog suda dobila zabranu objavljivanja tog teksta i nalog kojim se od Gudvina zahtijevalo da otkrije ko mu je dostavio informacije. Gudvin je to odbio, zbog čega su ga britanski sudovi kaznili sa 5.000 funti zbog nepoštovanja suda, a ESLJP je utvrdio da je nalog za otkrivanje izvora prekršio Član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima (sloboda izražavanja).

ESLJP je prethodne dvije decenije presudio na isti način u barem tri slučaja. Najpoznatiji slučaj je vjerovatno iz 2012. ("Telegraf" i drugi protiv Nizozemske). Novinari "Telegrafa" Bart Mos i Just de Has su 2006. objavili članke o curenju strogo povjerljivih dokumenata iz Obavještajno-bezbjednosne službe (AIVD). Nizozemska tajna služba je, da bi otkrila "krticu" u svojim redovima, mjesecima prisluškivala Mosa i de Hasa, dok je tamošnje tužilaštvo naložilo novinarima da predaju dokumente koje su dobili od izvora. Sud u Strazburu je presudio da je došlo do povrede člana 10 i člana 8 (pravo na privatnost) Evropske konvencije, kao i da pitanja nacionalne bezbjednosti ne mogu biti "blanko ček", ukoliko preovladava javni interes.

Postoje još dva slična slučaja - Sanoma Uitgevers B. V. protiv Nizozemske iz 2010. i Voskuil protiv Nizozemske iz 2007. - u kojima je ESLJP presudio da je nalog za otkrivanja izvora bio protiv člana 10 konvencije.

U prvom je tužilac u Amsterdamu tražio usmenim, pa pismenim putem od redakcije magazina "AutoWeek" orginalni CD s fotografijama uličnih trka (učesnicima trka bila su zamućena lica u članku koji je štampan), jer je policija sumnjala da je jedno od automobila bilo korišćeno u oružanoj pljačci. Nakon što je redakcija odbila, tužilac je zaprijetio zatvaranjem i pretresom prostorija medija, a glavni urednik je satima držan u policiji.

U drugom je novinar Koen Voskuil proveo 17 dana u pritvoru jer je odbio da oda ko mu je bio izvor informacija za članak u kom je tvrdio da je lokalna policija podmetnula oružje u jednom stanu kako bi uhapsila tri osobe. Sud je naredio Voskuilu da kaže ko mu je bio izvor kako bi se mogla utvrditi zakonitost dokaza, a nakon što je on to odbio, pozivajući se na novinarsku etiku, lišen je slobode.

No, ESLJP je u makar dva slučaja presudio i protiv novinara - 2016. (Bedat protiv Švajcarske) i 2006. (Štol protiv Švajcarske). U oba slučaja je sud presudio da su novinari izvještavali senzacionalistički, ali i da država nije prekršila član 10 Evropske konvencije.

Reakcije

Krivična prijava koju je Janović podnio protiv novinarki CIN-a naišla je na osude mnogih medijskih udruženja i nevladinih organizacija.

Iz Sindikata medija je poručeno da slobodno i nezavisno istraživačko novinarstvo nije i ne smije biti predmet kriminalizacije, te da su takve krivične prijave "ozbiljan signal za cijelu medijsku zajednicu".

"Posebno smo zabrinuti što se od naših koleginica tražilo da otkriju svoje izvore. Zaštita novinarskih izvora, kao temelj slobodnog novinarstva, garantovana je Zakonom o medijima Crne Gore, praksom Evropskog suda za ljudska prava i međunarodnim standardima zaštite slobode medija", naveli su.

Iz Društva profesionalnih novinara kazali su da u tekstu Perišić i Radulović nema osnova "ni za reagovanje po Zakonu o medijima", a kamoli za krivičnu prijavu. I oni su istakli su da da posebno zabrinjava da se od novinarki traži otkrivanje izvora informacija...

Iz Instituta za medije su ocijenili da podnošenje krivične prijave predstavlja ozbiljan institucionalni pritisak, imajući u vidu poziciju koju Janović pokriva, i da može imati zastrašujući efekat na rad svih novinara i medija koji se bave temama od javnog interesa.

"Umjesto javnog odgovora na pitanja od očiglednog javnog interesa, prvi čovjek Agencije posegnuo je za krivičnopravnim mehanizmom, čime je pokazao nerazumijevanje uloge istraživačkog novinarstva, značaja javne debate i prava građana i građanki da znaju kako funkcioniše institucija koja mora biti lojalna državi, zakonu i javnom interesu", poručili su.

Iz mreže "SafeJournalists" kazali su da je posebno zabrinjavajuće što je istraživanje CIN-a dovedeno u vezu s krivičnim djelom odavanja tajnih podataka, za koje je predviđena zatvorska kazna. Oni su upozorili da takav pristup predstavlja ozbiljan rizik za slobodu medija i šalje opasnu poruku novinarima koji izvještavaju o pitanjima od javnog interesa.

Centar za građansko obrazovanje poručio je da se ANB koristi za zastrašivanje novinarki, umjesto da izvršava svoju zakonsku ulogu u zaštiti bezbjednosti, kao i da je prijava neosnovana, dok je izvršni direktor "35mm" uputio otvoreno pismo Janoviću, navodeći da novinare neće ućutkati prijavama i zastrašiti ih saslušanjima.

Akcija za ljudska prava pozvala je Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Sinišu Bjekovića i predsjedavajućeg skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Nikolu Zirojevića da sprovedu nadzor nad radom ANB nakon tekstova CIN-a, dodajući da podržavaju djelovanje novinarki "u opštem interesu uspostavljanja vladavine prava".