Sjećate se djece iz OŠ sa Konika, čiji je školski mobilijar od paleta bačen? Aktivni su i dalje!

Dejan je vrlo dobar učenik i trenutno vodi Unicefov projekat Up-shift, čiji je cilj uvođenje više praktične nastave na časovima hemije u osnovnim školama
93 pregleda 1 komentar(a)
Volontiranje, Foto: Privatna arhiva
Volontiranje, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 19.10.2016. 18:33h

Filip Drobnjak i Dejan Bešović su učenici drugog razreda SSŠ „Sergije Stanić“, u Podgorici. Tu školu i smjer tehničar kuvanja su izabrali iz praktičnih razloga - kažu da ne vide kako da zarade za život, ako se budu bavili naukom.

Dejan je vrlo dobar učenik i trenutno vodi Unicefov projekat Up-shift, čiji je cilj uvođenje više praktične nastave na časovima hemije u osnovnim školama.

"Idem i na Institut za astronautiku i raketnu tehniku, deset godina se bavim glumom..."

Filip je odličan učenik, član je Odreda izviđača „Njegoš“, trenira fudbal.

I jedan i drugi se bave radio-goniometrijom, radio-ameteri su. Čini se da je vremena malo za sve što ih zanima, ali oni kažu da je sve stvar želje.

Uz sve hobije, proteklih mjeseci, posebno ljetnjih, su bili veoma aktivni volontirajući širom Crne Gore. "Akcijanje" su počeli sredinom aprila, kada su sa još desetak drugih bivših i sadašnjih đaka OŠ"Marko Miljanov" na Koniku, odlučili da od paleta i drugog otpada naprave klupe, stolove i kante za smeće za školsko dvorište. Želju da urede prostor ugušila je tadašnja uprava škole, pošto je bivša direktorica naložila domaru da sve što su djeca pravila, baci na otpad.

Iako program osnovnog obrazovanja predviđa i građansko obrazovanje i vaspitanje djece, njega je u praksi bilo malo. Ipak, Filipova i Dejanova želja za akcijom i aktivizmom nije ugušena. I kažu da je na neki način i dobro što se tada dogodilo što jeste, jer su nakon toga postali volonteri NVO "Naša akcija" i sa timom Patricije Pobrić "akcijali" cijelo ljeto.

"Kod nas je uvijek postojala želja za aktivizmom, samo je to trebalo neko da aktivira, da nas upali, da bismo mi počeli da radimo", kaže Filip.

I radili su - na poziv mještanke podgoričkog naselja Zagorič, napravili su klupe za taj dio grada, pravili su klupe od paleta i za malu biblioteku na otvorenom u Danilovgradu, učestvovali u velikoj akciji čišćenja u Virpazaru, volontirali na konferenciji Zelena kultura na Adi Bojani, BootCampu na Ivanovim koritima...

Zahvaljujući učešću u brojnim akcijama, upoznali su nove ljude, vidjeli nova mjesta, stekli nova iskustva.

"Dobro smo se proveli, postali samouvjereniji, posjetili mjesta koja ranije nismo, kao recimo Mamulu, Skadarsko jezero... Na akcijama smo učili i istoriju, a ujedno smo od drugih volontera naučili nove stvari. Od izviđača smo naučili kako se koriste mape, kako se filtrira voda, kako se uopšte snaći u prirodi bez upotrebe mobilnog telefona, kompasa...", kaže Dejan. Filip dodaje da je najbolja stvar koju su dobili volontirajući - avantura.

Volontiranje je, kaže Pobrić iz NVO "Naša akcija", koja je dugo živjela u Americi, za neke zemlje sasvim prirodno, pa i poželjno i praktikuje se od malena.

"Tako djeca i nastavnici zarade instrumente za školu, uniforme za sportski tim... Roditelji djece poslije posla volontiraju kao treneri, rade sa mladima...", kaže ona.

I sama majka dvoje djece, kaže da kćerkama ne kupuje najnovije telefone, ali da one imaju uspomene.

"Noge su umočile u sedam svjetskih mora, probale su ne znam koliko sportova, a starija ima tek 13 godina. Naučile su da nemaju strah, ograničenja. Njihova mama nije bogata, iako ljudi stiču drugačiji utisak".

Pobrić navodi primjer jednog starijeg volontera, Vuka Koljenšića iz Danilovgrada, koji je postao toliko samouvjeren, da danas sebi zacrtava velike ciljeve, poput odlaska na Olimpijadu u Tokijo.

Za djecu ne trebaju velike strategije, najvažnija je volja

Crnogorska Vlada je krajem septembra usvojila Strategiju za mlade 2017-2021, sa Akcionim planom za 2017. godinu.

Pobrić smatra da za rad sa mladima nisu neophodne nikakve strategije, te da je najvažnija volja.

"Sa njima treba da se radi, posebno na terenu, neophodno je da neko ko ima volju provodi vrijeme sa njima, da investira u njih i da ih ne tretira kao da nisu sposobni. Treba im dati dovoljno slobode. Među djecom i mladima je toliko talenata, koje treba usmjeriti i onda oni mogu da rade nevjerovatne stvari", kaže Pobrić.

Njen recept za uspjeh je da mlade ljude nagradi za trud koji ulažu.

"Da se ne bi sve svelo na čišćenje, sadnju, rad... akcije se organizuje u tzv. trouglu i obogaćene su edukativnim i zabavnim sadržajima. Tako smo nakon akcije spasavanja borove šume u Ulcinju, posjetili Muzej, obišli bedeme, na kraju Veliku plažu. Nakon akcije čišćenja u Virpazaru uživali su u obilasku Skadarskog jezera čamcima, kupanju i kajakanju. Većina djece koja je bila sa nama ranije nije imala priliku da vidi ta mjesta", priča Pobrić.

Pravila u NVO "Naša akcija" su jasna - moraju se poštovati red, rad i disciplina. Važno je i poštovanje dogovora.

"Ne odvajam moju od tuđe djece, pa kako za moju, tako i za njih, važi pravilo da dok god znam gdje su i šta rade, sve je u redu.

Bonus video: