POMAGALA NESTALA U MORU PROPISA

Osvojila više medalja, a neće moći da dobije "aktivna kolica"

Lista pomagala restriktivna, a procedure za ostvarivanje prava i rokovi korišćenja problematični i dugi
78 pregleda 0 komentar(a)
Slobodanka Gurešić, Foto: Privatna arhiva
Slobodanka Gurešić, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 03.09.2016. 18:29h

Iako je osvojila više medalja na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima, Slobodanka Gurešić, članica Stonoteniskog kluba za osobe sa invaliditetom "Luča" iz Podgorice, sudeći prema pravilima, neće moći da dobije  invalidska kolica koja bi olakšala njen život aktivnog sportiste.

"Na međunarodnom turniru u Bugarskoj sam u klasi tri do pet osvojila zlato, u Zagrebu na Evropskoj Univerzijadi, u julu, bronzu. U Crnoj Gori sam, u svojoj klasi, za sada najbolja. Treniram svakodnevno i neophodna su mi tzv. aktivna kolica za koja je jedan od uslova da imate vozačku i saobraćajnu dozvolu za prilagođeno putničko vozilo, što nemam. Meni kao sportistkinji su ta kolica i više nego neophodna u daljoj karijeri", kazala je Gurešić "Vijestima".

Auto-škole u Crnoj Gori nemaju vozila sa prilagođenim komandama, pa su osobe poput Gurešić primorane da vozački polažu na svom vozilu. Tu nailaze na novu prepreku, jer bi na vozilo trebalo da dodaju ručne komande, a u Crnoj Gori ne postoje firma ni pojedinac koji imaju sertifikat za njihovu izradu. 

Aktivna invalidska kolica su jedno od ortopedskih pomagala na koja osiguranici mogu ostvariti pravo kod Fonda zdravstva - uz ispunjenje određenih uslova. Za aktivna kolica, osim vozačke i saobraćajne, osiguranik mora biti zaposlena punoljetna osoba sa paraplegijom ili da je na redovnom ili vanrednom školovanju. 

Dejan Bašanović iz Udruženja paraplegičara Podgorica smatra da bi lista uslova za dobijanje ortopedskih pomagala, poput aktivnih kolica, morala biti izmijenjena.

"Osim osoba koje su zaposlene ili studiraju, njih bi trebalo da mogu da dobiju i sportisti", smatra Bašanović. 

On nepotrebnim smatra uslov da tražilac aktivnih kolica mora da ima sopstveni automobil i položen vozački ispit.

"Niti svi imaju afinitete da voze, niti svi mogu da kupe sebi automobil", kaže on.

Da je pravo na medicinsko-tehnička pomagala ograničeno osobama s invaliditetom u Crnoj Gori, smatraju i u Udruženju mladih sa hendikepom (UMHCG). Iz tog Udruženja nedavno su saopštili da je Lista medicinsko-tehničkih pomagala restriktivna, te da su procedure za ostvarivanje prava i rokovi korišćenja "problematični i nekada dugi". Osim toga, problematičnim smatraju i nemogućnost izbora pomagala kod više ponuđača na teritoriji Crne Gore ili drugih država. 

"Zakonom je definisana mogućnost, ali ne i obaveza Fonda da zaključi ugovore sa davaocima specijalizovane medicinske rehabilitacije i isporučiocima medicinsko-tehničkih pomagala. Fond to čini sa preduzećem Rudo Montenegro i to bez postupka javnih nabavki. Tako su crnogorski građani primorani da pomagala nabavljaju kod samo jednog ponuđača bez mogućnosti izbora", kazali su ranije iz UMHCG.

Fond je u martu produžio ugovor sa preduzećem “Rudo” do 31. decembra.

Iz UMHCG navode da su "raznovrsnost i standard kvaliteta pomagala izuzetno važni segmenti koje garantuje Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom", te da je "Crna Gora obavezna da ih obezbijedi i zbog procesa pristupanja Evropskoj uniji".

"Bez obzira što i sam Pravilnik o medicinsko-tehničkim pomagalima navodi da su pomagala namijenjena poboljšanju oštećenih funkcija i ublažavanju tjelesnih oštećenja, odnosno suzbijanju progresije oštećenja što garantuje Konvencija, rokovi za dobijanje pomagala su jako restriktivni, pa tako na primjer korisnici imaju pravo da dobiju nova mehanička kolica nakon pet godina (60 mjeseci), a elektromotorna nakon šest godina (72 mjeseca), i to uz obavezno vraćanje postojećih", navode iz UMHCG.

U slučaju kada se neko pomagalo ošteti ili neki djelovi postanu nefunkcionalni, dodaju iz te organzacije, korisnici nemaju rezervne djelove, niti drugo pomagalo koje mogu koristiti do perioda popravke i potpune funkcionalnosti postojećeg pomagala. 

"Zamislite jednog studenta, sportistu ili društveno aktivnu osobu s invaliditetom koja se sa jednim istim pomagalom kreće pet ili šest godina! Gdje je tu kvalitet i udobnost", kazali su iz UMHCG.

Marina Vujačić, izvršna direktorica te organizacije, navodi primjer elektromotornih kolica, za koja "uopšte nema djelova osim punjač i akumulator".

"A rok važenja punjača 72 mjeseca", dodaje ona. 

Korisnici elektromotornih kolica, kako navode iz UMHCG, nekada ne mogu dobiti opremu iz liste rezervnih djelova "zato što Rudo ne prihvata cijenu koju mu je ponudio Fond po ugovoru".

Iz Fonda nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” o navodima te organizacije.

U Predlogu Zakona o završnom računu budžeta za 2015, Ministarstvo finansija navodi da su planirana sredstva Fonda zdravstva za ortopedske sprave i pomagala iznosila milion i 370 hiljada eura.

Godinu ranije, taj iznos je bio 60.000 eura veći i iznosio je milion i 430 hiljada eura. Za prvih šest mjeseci 2016, Fond je preduzeću Rudo Montenegro isplatio  569.945 eura. 

Preduzeće Rudo Montenegro, čiji je ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor Aleksandar Braco Miranović, je na osnovu predloga Ministarstva zdravlja i Odluke Vlade, od aprila, 2013. dio mreže zdravstvenih ustanova Crne Gore.

Dug Fonda skoro 700 hiljada eura

Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je da je ukupan dug Fonda zdravstva posljednjeg dana 2014. iznosio 33.152.653 eura, od čega dug za ortopedske i druge sprave i pomagala u iznosu od 696.647 eura. "Obaveze za ortopedske sprave i pomagala iskazane su u iznosu od 696.647 eura, što čini povećanje za 391.419 eura ili 128,24 odsto u odnosu na obaveze iskazane na dan 31. 12. 2013. godine, kada su iznosile 305.227 eura. Izvršen je uvid u Izvode otvorenih stavki i Zapisnike Fonda sa Rudo Montenegro i drugim dobavljačima ortopedskih sprava i pomagala", navodi se u Izvještaju DRI.

Prema podacima Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, na dan 26. avgust, kod 129 poslodavaca koji ostvaruju pravo na subvenciju zarade, radi 198 lica sa invaliditetom. Od tog broja, 113 su muškarci, a 85 žene.

Protetičari uzalud čekali na posao

U Crnoj Gori su prije nekoliko godina osposobljena četiri ortoprotetičara, sa statusom lica sa invaliditetom. „Nas četvoro je završilo taj smjer, ali niko nikad nije radio taj posao. Ne zato jer nismo htjeli, već jer nismo dobili šansu”, rekao je “Vijestima” Zoran Čabarkapa, jedan od njih. Čabarkapa je dodao i da je, kako im je tada rečeno, trebalo da, po završetku školovanja, dobiju posao. 

“Od toga nije bilo ništa”, kazao je on.

Dragici Ivanović ne pomažu ni nova proteza, ni komisije

Dragica Ivanović iz Podgorice, kojoj je amputirana jedna noga, već neko vrijeme koristi staru protezu, dok nova koju je dobila, "skuplja prašinu". "Proteza me sljeduje svake dvije godine. Novu koju su mi napravili ne mogu da nosim, nosila sam je u “Rudo”, ali je nisu dirali. Sad čekam da prođu dvije godine. Nosim staru, dok ne pukne. Zbog svega mi se krivi kičma i imam bolove", ispričala je Ivanović "Vijestima".

Ona smatra da je i procedura za dobijanje pomagala preduga.

"Nakon tri komisije, čekaš odobrenje za predloženo pomagalo. Imam pravo na protezu i cipele, ali na čarape ne, a one koštaju 49 eura", rekla je ona.

Preporučujemo za Vas