KOLAŠINSKI PRONALAZAČ I INŽINJER ZORAN ILINČIĆ

Sistem - tanji zid za uštedu energije

Država nije zainteresovana za ulaganje u pronalazače čija naučna rješenja usavršavaju energetsku efikasnost
347 pregleda 1 komentar(a)
Zoran Ilinčić, Foto: Dragana Šćepanović
Zoran Ilinčić, Foto: Dragana Šćepanović
Ažurirano: 08.05.2016. 19:37h

Kolašinski pronalazač i inžinjer Zoran Ilinčić tvrdi da je konačno došao do načina kako da se u objektima, uz minimalnu debljinu zidova, obezbijedi i minimalna potrošnja energije za grijanje.

Nekoliko godina se, tvrdi, bavio tim problemom i, nakon velikog broja “eksperimenata i varijanti”, došao do konstrukcije kojom je zadovoljan.

Sistem je, objašnjava Ilinčić, sličan već poznatom načinu zidanja koji se sastoji od dva zida opeke sa pločom stiropora između njih.

„Specifičnost mog sistema gradnje je u povezivanju tih zidova od opeke na način da se obezbijedi njihova stabilnost uz ekstremno malu debljinu zida. Tako sam postigao da zid sa potrebnim karakteristikama ima debljinu od svega 38 centimetara uz zadovoljenje i svih drugih standardima traženih karakteristika. Ako se zna da su do sada takvi zidovi bili debeli oko sedamdeset centimetara, može se vidjeti koliki je to napredak”, pojasnio je kolašinski pronalazač.

Prema njegovim riječima, starije kuće godišnje troše od 200 do 280 kilovat-sati po kvadratnom metru (kWh/m2) energije za grijanje, standardno izolovane kuće ispod 100, savremene niskoenergetske kuće oko 30, a, takozvane, “pasivne” 15 i manje. Grijanje i hlađenje prostora predstavlja od 50 do 60 odsto ukupnih energetskih potreba u zgradi.

Ilinčić je pojasnio da gubici toplote kroz prozore i spoljni zid čine prosječno 70 odsto ukupnih toplotnih gubitaka u zgradi.

„Pasivna kuća na grijanje troši otprilike 1,5 litara po kubnom metru godišnje lož ulja, 1,5 kubika po kvadratnom metru godišnje prirodnog gasa ili tri kilograma po kvadratnom metru godišnje drvenih peleta. Osnovni problem u izradi takvih kuća je konstrukcija spoljnog zida i završne tavanske ploče. Naime, uz upotrebu klasičnih sistema gradnje, za kriterijume pasivne kuće, bili bi potrebni zidovi od klasične opeke debeli nekoliko metara“, kazao je Ilinčić.

On je objasnio da primjenom stiropora ili kamene vune, debljine zida se znatno smanjuju, ali da ti materijali imaju loše mehaničke karakteristike, zbog čega je potrebno pored njih postaviti „držače“, kako bi zid bio trajno stabilan. Tvrdi da je sistem koji je osmislio, eliminsao i tu falinku.

Kada je riječ o uštedi korišćenju energije iz obnovljivih izvora i tu, tvrdi, ima brojna rješenja. Mnogo je radio na usavršavanju vjetrogenaratora, ali i solarnog kolektora za grijanje sanitarne vode.

„Pažljivim konstruisanjem vjetrogeneratora mislim da sam uspio da sve njegove negativnosti (buku u toku rada, vibracije, opasnost od povređivanja ljudi...) svedem u zadovoljavajuće okvire, tako da bi se sada mogao koristiti postavljen na krovove zgrada ili u dvorištima kuća. Napravio sam i jednu vrlo efikasnu a jeftinu konstrukciju solarnog kolektora za grijanje sanitarne vode. On može da se postavi na zid ili krov kuće i da u potpunosti eliminiše potrebu za grijanjem vode za sanitarne potrebe“, tvrdi Ilinčić.

On bi želio da se negdje u Crnoj Gori podigne zgrada, koja bi mogla da služi za primjer energetske efikasnosti. Poprilično je, tvrdi, obeshrabren nezainteresovanošću okoline za takva rješenja.

Napomenuo je da je samo vrh izvršne vlasti nedavno pokazao “početno interesovanje”, ali da još ne zna da li će doći do saradnje.

„Nije u pitanju da li će neko da koristi moje sisteme, problem je što kod nas niko ne koristi nikakve napredne sisteme. Ako se uzmu primjeri, recimo Švedske ili Austrije, vidi se da je država stvorila uslove da svako ko želi da gradi novu zgradu, mora da primjenjuje nove standarde energetske efikasnosti, pri čemu ga država pomaže u tome“, objašnjava Ilinčić.

Ocijenio je da se kod nas podrška pronalazačima zaustavlja na nekom početnom nivou, a nakon toga su prepušteni sebi.

Ilinčić je, tvrdi, odavno prestao da se dominantno bavi razvojem novih pronalazaka, u prvom redu iz ekonomskih razloga.

„Nije neskromnost ako kažem da imam pronalaske na bazi kojih bi se moglo napraviti desetak fabrika. S obzirom da sam prilično tvrdoglav i odgovoran prema Crnoj Gori, dugo sam pokušavao da svoje pronalaske realizujem ovdje. Međutim, izgleda da je 'nemoguća misija' to uraditi ovdje“, ocijenio je kolašinski pronalazač.

Našao kako da zaštiti zgrade od zemljotresa

Ilinčić je rekao da ima način da usavrši i dosadašnji način zaštite zgrada od zemljotresa. Specifičnost njegovog sistema je, tvrdi, efikasnost i trajnost, uz ekstremno nisku cijenu i ugradnje.

„Tom problemu sam prišao na drugi način, to jest, napravio sam konstrukciju međuelemenata između temelja zgrade i same zgrade i time spriječio da zemljotres može da djeluje na objekat. To je takozvana 'bazna izolacija' zgrade i takvi sistemi već postoje u svijetu. Međutim, moj sistem karakteriše trajnost, efikasnost i niska cijena“, pojasnio je.

Da prestanemo da se foliramo da podržavamo nauku

Kolašinski pronalazač naglašava da se poslovima razvoja “novih i kvalitetnijih proizvoda” u svakoj “uspješnoj ekonomiji svijeta” bave timovi pojedinaca vrlo različitih profila. Kod nas je, tvrdi Ilinčić, znatno drugačije.

„Ukratko, prva i osnovna stvar koju bi trebalo uraditi je da kao društvo prestanemo da se foliramo da podržavamo nauku i razvoj novih proizvoda. Sljedeći korak je da vidimo kako to rade oni koji su uspješni u tom poslu. Jer sve države koje imaju uspješne pronalazače rade taj posao na suštinski isti način”, ocijenio je Ilinčić.