Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je u Božićnoj poslanici da "obezbožena vlast umjesto da gradi budućnost Crne Gore na proslavljanju Boga na visini ona, pokušava da je zida na duhu kainovsko-bratoubilačkih osveta (liječenih Svetim Petrom Cetinjskim); božićnih pobuna (1918), pasjih bratoubilačkih božićnih grobalja i pokolja (1941-1945): na produbljivanju do dna dioba u ovom malom ”narodcu” podlovćenskom, u skladu sa satanskim načelom ”zavadi pa vladaj”".
"Vjekovima odjekuje, braćo, poziv pastira svima ljudima i svima narodima s Vitlejemskog polja: ”Hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo” (Lk. 2, 15). I zaista, Rođenje Hristovo koje proslavljamo, predstavlja Događaj, koji je punoća svih događanja od nastanka svijeta, u svjetlosti kojega se otkriva i daruje znanje i smisao svega što se dogodilo i događa poslije Njega do kraja svijeta i vijeka. Predvječni Bog je postao čovjek; čovjek je zadobio u Hristu bezmjernu mjeru svoga rasta i besmrtnog uzrastanja. Šta ima veće i značajnije od toga u vremenu i vječnosti?! U tom Događaju anđeli su otkrili nama i svima stvorenjima naš priziv i trojednu istinu ljudskog života: proslavljanje Boga na visini, pravi put zadobijanja mira na zemlji i način sticanja dobre volje među ljudima (sr. Lk. 2, 14). U Bogomladencu se ostvaruje pomirenje između Boga i ljudi i postavlja temelj istinskog mira na zemlji i daruje izvor dobre volje među ljudima", rekao je Amfilohije.
Amfilohije je kazao da otuda nije nimalo slučajno da je u znaku Božića i mirbožanja sva istorija roda ljudskog, da je Hristovo rođenje vododjelnica ”stare i nove ere”, između tame i svjetlosti, puta života i puta smrti.
"Sve što je istinsko i pravo od nastanka svijeta - bilo je priprema za Hristovo rođenje (”Roždestvo Tvoje Hriste Bože naš, obasja svijet svjetlošću znanja”); sve što je dobro i istinski čovječno i napredno poslije Njegovog rođenja - rađa se iz Njega i poklonjenja Njemu kao ”vječnom Suncu Pravde”. To važi za čitav svijet i svo čovječanstvo, to važi, za našu malu Crnu Goru. Zato s pravom pjeva Sveti Petar II Lovćenski Tajnovidac: ”Nema dana bez očnoga vida niti prave slave bez Božića.” U borbi oko svjetlosti tog ”očnoga vida” i u poznanju ”ludog vjetra” koji hoće tu ”Svetu lampu” da ugasi, odvija se kosmička drama, odvija i naša podlovćenska drama. Slava Božića, opjevana u ”Gorskom vijencu”, ”odvojila sa prostotom i sa veselošću”, šta je drugo nego slava Hrista, pobjeditelja antihrista u liku ”azijatskih tmuša”? Ta borba oko ”oltara pravog na kamenu krvavom” i borba između svjetlosti i tame, dobra i zla, Boga i satane, odvija se, kako u cijelom svijetu, tako i u Crnoj Gori do dana današnjega. Danas u Crnoj Gori ta borba dolazi do usijanja, upravo sa razloga što je ove prostore svjetlost Hristova Roždestva obasjala od apostolskih vremena. Ona se posvjedočuje, s jedne strane, vjernošću do smrti toj vječnoj Svjetlosti i Slobodi, od drevno hrišćanskih mučenika do Svetog Jovana Vladimira (ove godine proslavljamo hiljadugodišnjicu njegove mučeničke smrti) i poslije njega; i s druge strane, prikivanjem za Vezirov most ”prokletoga cara Dukljanina (Dioklecijana)”, nosioca mraka, bezboštva i idolopoklonstva, tj. hristomržnje i čovjekomržnje, zagovornika smrti i ništavila. Otanjili lanci cara Dukljanina, pa on krenuo da ponovo zagospodari svojim nekadašnjim Carstvom, tj. ovim svijetom. ”Vrag đavolu ponovo doš’o u svatove”. Svuda pa i u maloj Crnoj Gori", kazao je Amfilohije.
Mitropolit crnogorsko-primorski je dodaje da se Crna Gora koja se proslavila i ugradila, pravom slavom Božića, u Goru Sinajsku, i postala ”Gora otaca”, Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca i Sveštenomučenika Joanikija crnogorsko-primorskog, udružuje danas, duhovno i moralno, ne sa Evropom Apostola Petra i Apostola naroda Pavla, nego sa "antihrišćanskom Dukljaninovom (Dioklecijanovskom) i Irodovskom hristobornom Evropom, prihvatajući, između ostalog njeno ozakonjenje čedomorstva i sodomije, novog pokolja Vitlejemske djece u cilju progona i ubistva Vitlejemskog Bogomladenca."
"Tako podukljanjena vlast Crne Gore učestvuje u Irodovskom progonu Bogomladenca sa Josifom i Marijom u Egipat, saglašavajući se sa nasiljem i progonom stotina hiljada Avramove djece iz Azije, braće Vitlejemskog Bogomladenca, sa njihovih vjekovnih ognjišta i podržavajući bratoubilaštvo u Svetom Kijevu u kome je iguman Stefan ”Božić slavio”. Namjesto da ta obezbožena vlast prinese Hristu Spasitelju svijeta zlato, livan i smirnu (=um, dušu i srce) kao mudraci sa Istoka, kao sva crnogorska pokoljenja do danas, ona, prodajući vjeru za večeru, poriče vjekovno postojanje Hristove Crkve Božije Pravoslavne na Cetinju, tog ”oltara pravog na kamenu krvavom”; traži njeno ”registrovanje” kao nekakve nove ”vjerske zajednice”, progoni njene sveštenike - svjedoke i apostole Hristove, hoće da ozakoni novo otimanje i skrnavljenje njenih svetinja", kaže Amfilohije.
Pri tome, dodaje Amfilohije "namjesto da gradi budućnost Crne Gore (i preko nje Evrope i svijeta) na proslavljanju Boga na visini, "ukrjepljenju istinskog mira na zemlji i dobre volje među ljudima, tj. na svetopetrovskom bogoljublju i bratoljublju, ona, nažalost, pokušava da je zida na duhu kainovsko-bratoubilačkih osveta (liječenih Svetim Petrom Cetinjskim); božićnih pobuna (1918), pasjih bratoubilačkih božićnih grobalja i pokolja (1941-1945): na produbljivanju do dna dioba u ovom malom ”narodcu” podlovćenskom, u skladu sa satanskim načelom ”zavadi pa vladaj”".
"Na Božić se predvječno Slovo Božje ”obuklo u čelovječestvo” (Njegoš), Bog kao ”Hljeb Života sišao s neba”, da bi ”ko jede od ovoga hljeba živio vavijek: hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta” (Jn. 6, 51). Na Božić, dakle, Bog daruje cjelosno samog sebe, kao vječna Ljubav, svakom stvorenju. Dijeli nam tu Ljubav Jagnje Božije, zaklano za život svijeta, svakome podjednako u Tajni Svetog Pričešća, grleći nas vječnim zagrljajem; i učeći nas da i mi svoj svagdašnji hljeb i hranu dijelimo jedni sa drugima podjednako, nesebično, božanski i bratski, mirbožajući se i mireći i jedni drugima Hristovim Roždestvom sve praštajući.", kaže Amfilohije.
Stoga nije dobro kazao je Amfilohije da se hrišćanski narodi koji su bili upisani kroz vjekove u Hristovu školu, postavši Hrišćani, pa među njima i narod Crne Gore, danas vraćaju vučjem samoljublju, svojim tzv. neoliberalizmima i tržišnim ekonomijama i uključivanjem u njih, otimanjem jednih od drugih svima datih Božjih darova, bogaćenjem pojedinaca i grupa, sve većim stvaranjem milionske sirotinje u svijetu.
"I danas, kao i uvijek, oni koji se odriču Boga kao Tvorca i Gospodara svijeta, Darodavca svih dobara, proglašavaju sebe za boga i gospoda, gospodara života i smrti. Prirodno, ko od Boga otima, poričući ga, gospodstvo i pravdu, obogotvoravajući sebe i svoju vlast, taj će otimati i od braće svoje hljeb, nasušni i gaziti njihovo ljudsko dostojanstvo. Zato praznujući Božić i ove godine dobrote Gospodnje, podsjećamo i sebe, i sve u Crnoj Gori i šire od nje, na bogonadahnute riječi poslanice Svetog Petra Cetinjskog: ” …u nevjere nema vjere; nema straha Božijeg đe Jude predatelji Hrista caruju i gaze vjeru i pravdu, zaboravljajući onu svetinju i gazeći je, nečistom nogom, za koju sav svijet živi i dragocjeni život polaže…” U to ime, zapjevajmo sa anđelima i pastirima, i sa Svetom Crkvom Hristovom, raširenom po svoj Vaseljeni: ”Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja”. Vaistinu se Hristos rodi! Blagosloven vijenac nove godne Gospodnje!, poručio je mitropolit cnogorsko-primorski Amfilohije u Božićnoj poslanici.
Bonus video:
