ROMI I EGIPĆANI TRAŽE OTVARANJE JOŠ JEDNE NARODNE KUHINJE U BERANAMA

Glad gospodari Riversajdom i Donjim Talumom

“Uvijek kad bi ovdje dolazila gospoda u odijelima obećavali su da i za nas ubrzo dolaze bolji dani. Godinama su nam govorili da će otvariti narodne kuhinje kako bi pomogli naše porodice. Međutim, od toga nije bilo ništa ni do današnjih dana”, priča predstavnik Roma i Egipćana iz Riversajda Ramo Beća za “Vijesti”
90 pregleda 7 komentar(a)
Riversajd, Foto: Tufik Softić
Riversajd, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 29.01.2019. 10:13h

Stanovnici izbjegličkog naselja Riversajd, kao i naselja Donji Talum gdje žive Egipćani i Romi, pokrenuli su inicijativu kojom traže da se u Beranama otvori još jedna narodna kuhinja.

Oni su objasnili da zbog ograničenih kapaciteta nijesu u mogućnosti da koriste usluge narodne kuhinje pri manastiru Đurđevi stupovi, te da se, zbog ublažavanja katastrofalnog stanja u kom se nalaze, mora razmišljati o izgradnji objekta gdje bi bar jednom u toku dana dobijali besplatan obrok.

Egipćani i Rome tvrde tvrde da u naseljima iz dana u dan raste broj onih koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama i da u većini tamošnjih porodica gospodari glad.

“Uvijek kad bi ovdje dolazila gospoda u odijelima obećavali su da i za nas ubrzo dolaze bolji dani. Godinama su nam govorili da će otvariti narodne kuhinje kako bi pomogli naše porodice. Međutim, od toga nije bilo ništa ni do današnjih dana”, priča predstavnik Roma i Egipćana iz Riversajda Ramo Beća za “Vijesti”.

On kaže da im je preostalo da prebiraju po kontejnerima, nadajući se da će tamo pronaći ostatke hrane.

“Sve to ukazuje da se u Beranama mora otvoriti velika narodna kuhinja jer u ovom gradu ima ljudi koji ne mogu da kupe ni veknu hljeba. Tim prije, jer je narodna kuhinja koja radi pri manastiru Đurđevi stupovi malog kapaciteta”.

Isto misli i Miljaim Imeri iz naselja Donji Talum, ističući da se on i njegove komšije osjećaju prevarenim od onih koji se, kako navodi, predstavljaju kao narodni spasitelji.

“Nas na Talumu vide samo uoči, izbora kada im zatrebaju glasovi. Tada aktivisti počnu da nam obećavaju brda i doline i mi uvijek povjerujemo u njihovu priču. Čim prođu izbori shvatamo da smo prevareni, jer poslije toga na nas niko ne okreće glavu”.

Imeri kaže da se tu uvijek teško živjelo, ali da u posljednje vrijeme stanje postaje nepodnošljivo jer je sve više onih koji prosto obolijevaju od posljedica gladi.

“To je sramota. U Crnoj Gori mi smo, izgleda, građani drugog reda. Zato i tražimo da se u Beranama, pod hitno, otvore narodne kuhinje, gdje bi mogli bar jednom dnevno imamo siguran obrok”, naglašava Imeri, čije domaćinstvo broji dvadeset i osam članova.

I Hasan Murataj potvrđuje da njegova trinaestočlana porodica hranu uglavnom obezbjeđuje iz kontejnera.

Ističe da je svjestan da njegova djeca zbog toga mogu da obole od zaraznih bolesti, ali da drugog izbora nema.

“Mi nemamo pravo na rad jer smo stranci u Crnoj Gori. Zato najviše sakupljamo otpadno željezo i tako zaradimo malo novca”.

On, međutim, kaže, da to ne može da podmiri njihove osnovne potrebe, tako da im jedino preostaje da preturaju po kontejnerima i po smetlištima.

“Mojoj porodici je dnevno potrebno bar pet vekni hljeba za neko osnovno preživljavanje. Tek toliko da nismo gladni”.

Rim se, kako priča, dešava da u kontejnerima ne nađu ništa, jer ni lokalno stanovništvo nema ni za sebe, a ne za bacanje.

“Oni koji su nas doveli u ovakvu situaciju morali bi da nam pruže ruku pomoći, a otvaranje narodne kuhinje bio bi najbolji potez u tom pravcu”.

Sagovornici “Vijesti” uputili su apel i međunarodnim humanitarnim organizacijama da im priskoče u pomoć.

“Ima li koga na svijetu da nas vidi, ako nas niko ne vidi u ovoj državi. Nijesmo mi svojom voljom došli ovdje. Da li se bilo ko brine za izbjeglice? Da nijesu gladni, žedni, i da imaju struju i vodu. To su elementarni ljudski uslovi za život. Kakav je to život ako toga nema“.

Teška bijeda nakon odlaska humanitarnih organizacija

Egićani i Romi stigli su u Berane sa ratnim vihorom na Kosovu 1999. godine.

Poslije mnogo problema oko smještaja, izgradnju novog naselja „Riversajd“, pored bivše fabrike “Polimka“, finansirala je Evropska agencija za rekonstrukciju, posredstvom njemačke humanitarne organizacije “Help“.

Sa trideset kuća, naselje je postalo pretijesno za sve, pa su se mnogi nastanili pored domicilnih Roma u naselju Donji Talum.

U Beranama i dalje nalazi utočište oko 4.000 izbjeglica iz skoro svih bivših republika eks-Jugoslavije, što čini deset odsto ukupnog stanovništva Opštine.

Za jedan broj njih ranije su izgrađene stambene zgrade, ali je odlazak humanitarnih organizacija iz Berana i prestanak socijalnih i humanitarnih davanja, ljude ponovo odveo u tešku bijedu.