Banka hrane Crne Gore moli sve koji su u mogućnosti da pomognu porodici Đešević, koja živi u baraci, bez struje i kupatila.
"U veoma skromnom domu, ukoliko se to uopšte može nazvati domom, jer je u pitanju baraka, možemo primijetiti veliku nemaštinu. To se ogleda u veoma skromnom namještaju - stolu, polomljenim krevetima, šporetu na drva i frižideru. Struje u ovom domu nema, a kao osvjetljenje koriste granu drveta obmotanu lampionom (ukras za novogodišnje jelke) prikačenim na produžni kabl koji stiže iz obližnje kuće. Porodica Đešević-Ćiršija uopšte nema struju - produžnim kablom iz susjedne kuće uzimaju struju za lampione kojim osvjetljavaju dom i to samo u večernjim satima", kažu iz Banke hrane.
Porodica Đešević-Ćiršija ima frižider, ali kako nemaju struje, on im služi kao ostava.
"U njemu nije bilo ničega kada smo došli, tako da su djeca brže bolje raspakovala paket namirnica koje smo donijeli i napunili ga", navode iz Banke hrane.
Devetogodišnji Anel je pokazao da vješt sa telefonima, sa kojima su članovi Banke hrane u trenutku posjete imali problema.
"Njemu su poznati svi načini prenosa podataka, što nas je zadivilo, pri saznanju da on ne posjeduje ništa od tehnike. Kaže da bi volio da ima kompjuter ili tablet, ali ga majka opominje da bdue skroman i da razmišlja o onom što im je kao porodici važnije", navode iz Banke hrane.
Porodica Đešević živi u dvorištu očuha gospođe Nermine, koja je po rođenju Ćiršija. On im je ustupio šupu kako ne bi bili na ulici nakon razvoda. I kabl kojim se u noćnim satima osvjetljava ova prostorija je od njega. Nermina je svjesna da je u pitanju privremeni smještaj.
Obraćala se gradonačelniku Podgorice, Slavoljubu Stijepoviću, i Sektetarijatu za socijalno u vezi sa pomoći oko smještaja prije pola godine. Nada se da će im pomoći i kaže da bi to bio spas za njenu porodicu.
Iz Banke hrane su pozvali Ministarstvo rada i socijalngo staranja da ozbiljno uzmu u razmatranje uslove u kojima ova porodica živi i da im pomognu.
Porodica Đešević nema kupatila, a kao tolaet koristi septičku jamu u blizini kuće, koja se, kada pada kiša, izlije i fekalije izbaci napolje. Kupaju se u buretu.
U baraci, osim što nema struje, nema ni vode, pa Đeševiću za vodu idu u dvorište, gdje je česma. Pored sobe u kojoj borave imaju još jednu koju koriste za odlaganje garderobe, posteljine... jer u njoj nema namještaja. Đeševići nemaju plakar, ležaj, sto...
Nerminina djeca imaju samo pocijepane majice i trenerke.
"Kaže ovo je sada za pranje i da je divno što smo donijeli deterdžent, te da će nakon pranja zašiti garderodu i da će onda biti dobra".
Ni posteljina i pokrivači nisu u boljem stanju.
Djeca porodica Đešević spavaju u jednoj sobi na polomljenim krevetima, a majka na podu. Tome Nermina ne pridaje značaj, više govori o tome kako je nemirna jer nemaju krov nad glavom, kako djeca žive u vlagi i kako se ne miri sa tim da ne može djeci svaki dan spremiti ručak.
Ova tročlana porodica živi od 92,63 eura materijalnog obezbjeđenja porodice i 38,54 eura dodatka za djecu.
Život im se sastoji u stalnim pozajmicama za hranu u obližnjoj prodavnici i vraćanjem duga kada socijala stigne. Ponekad im iz obližnje prodavnice ostave malo krompira ili povrca koje je preostalo. Zahvalni su, kažu, na svemu jer to njima puno znači.
Nermina sanja da ima brašna, ulja, krompira... kako bi djeci barem pravila pitu, priganice, palačinke, pekla krompir, spremila čorbu... bilo šta samo da nisu gladni.
A često jesu, kaže ona, i duša je boli zbog toga.
Značilo bi im da u školi imaju obrok, posebno što pješače u jednom pravcu do škole po pola sata.
Djeca ne primaju alimentaciju od oca jer kažu da on nema zaposlenje pa tako ni mogućnost da pomogne.
Nermina je prijavljena na Biro rada i kaže da bi radila bilo koji posao samo da imaju sigurnost. Teško je, kaže ona, živjeti u strahu od budućnosti, u neizvjesnosti...
Najviše im pomaže očuh i sestra koji ni sama ne živi dobro. Oni su porodici Đešević dali namještaj koji imaju kada se ona razvela. Upravo oni djeci kupe ponekad voće ili slatkiše. Od socijale je to nemoguće.
A djeca kao djeca, kaze Nermina. Voljeli bi imati igračke, lijepu garderobu...
"Ma pustite to, nije ni važno", kaže ona.
"Iznad svega želimo svoj dom", kažu svi u glas.
Zahvaljujući brižnoj učiteljici Anel, učenik IV razreda OŠ "Božidar Vuković Podgoričanin" nije do sada izostajao sa izleta koje je škola organizovala. Odličan je đak i voli da uč,i a kaže volio bi da ide i na trening fudbala. Na njegovu želju majka kaže da je 10 eura mjesečno za trening za njih puno, a potrebna je i oprema za trening.
Malena Arijela je đak prvak i voljela bi da ide na ples u obližnju kuću, u naselju na Koniku, jer tamo idu drugarice. I lutka sa cuclom koju bi vozila u kolicima je njena želja.
"U ovom domu nismo vidjeli igračke pa ne čudi što i Anel kaže kako bi volio imati auto na daljinski - valjda to žele svi dječaci njegovih godina", kažu iz Banke hrane.
Ovoj djeci sve nedostaje: obuća, odjeća, jakne, pidžame, trenerke, pape... Djevojčica nosi broj 32, a dječak broj 36.
Ni majka nije u boljoj poziciji pa bi joj koristila obuća broj 37.
Iz Banke hrane mole sve koji mogu da pomognu i kažu da je Đeševićima hrana prijeko potrebna.
"Brzo će potrošiti ono što smo im donijeli, jer u kući nisu imali ama baš ništa".
Malo drva ispred kuće je sve što su uspjeli da skupe Đeševići za ogrijev.
Žiro račun za pomoć je kod CKB
510270698515895623
na ime Nermina M. Ćišija
Svi koji mogu i žele pomoći mogu dobiti od Banke hrane CG kontakt porodice Đešević na telefon +382 69 495 680, putem emaila bankahranepg@gmail.com ili na Facebook stranici Banke hrane Crne Gore.
Galerija
Bonus video:
