Istraživanje škotskih naučnika sa Univerziteta u Edinburgu pokazalo je da je crno vino ukusnije ukoliko se pije uz muziku Džimija Hendriksa ili Rolingstonsa, dok se za potpuno uživanje u ukusu bijelog vina preporučuju pjesme Kajli Minog ili Tine Tarner.
Aćimu Daboviću, iz sela Nudo, oko 70 kilometara od Nikšića, vranac i žilavka dobro “leže” uz bilo koju muziku.
Još kada je u pitanju vino koje on proizvodi ugođaj je potpun i uz gusle, mada se u tom selu sve rjeđe čuju. Potpisnici ovih redova žilavka je prijala i uz “čašicu” razgovora.
“Austrijanci su prvi donijeli vinovu lozu, a za Nudo se pročulo prije stotinak godina. Nažalost, malo je onih koji znaju da je Nudo vinogradarski kraj. Riječ je o podneblju koje je izvanredno za vinograd, čak se i čuvena nudolska žilavka pila na bečkom dvoru. U Nudolu je nekada bilo preko 200 hiljada čokota, dok ih je danas oko 120 hiljada. Iako je Nudo kompletan pod vinogradima i manje više svaka kuća ima vinograd i vinski podrum, dosta njih se adekvatno ne održava”, priča za “Vijesti” mladi vinar koji je prije dvije godine registrovao vinariju i uspješno se bavi proizvodnjom vina i rakije.
Vino iz nudolskog kraja, kaže Dabović, nije zaostajalo za crmničkim.
Ali, crmničko vino, s razlogom, postalo je brend, dok je nudolsko zaboravljeno. Zbog toga on i njegova porodica pokušavaju da Nudo vrate na vinsku mapu.
“U svijetu ima dosta dobrih vina, ogromna je konkurencija i samo se kvalitetom možemo izboriti za svoje mjesto. A Nudo to može jer je podneblje specifično i po zemljištu i po klimi, pa su i vina specifična. Čak i podgorički vranac u Nudolu daje drugačiji ukus, a to je zbog strukture zemljišta i optimalnog sladera. Ovdje je zemlja puna azota i fosfora, što pogoduje lozi”, objašnjava Dabović koji ima oko 6.000 čokota.
Jedini je u selu koji je registrovao vinariju. Ostali se ne usuđuju jer potrebno je dosta novca da se renoviraju podrumi, a plaše se da neće imati tržište i da priča o Nudolu, kao vinogradarskom kraju, neće zaživjeti.
Bonus video:
