Princ Aleksandar II Karađorđević, Katarina Karađorđević i ostali nasljednici su preko advokata Đorđa Đurišića i Gorana Pajovića, podnijeli zahtev 7. aprila 2005. da se vrati cjelokupna imovina Karađorđevićima u Crnoj Gori, koju pored ljetnjikovca, pomoćnih objekata i, zemljišta u Miločeru, vinograda, obora, vrtova, pašnjaka, u okolini, čine i plac sa rodnom kućom kralja Aleksandra na Cetinju, i dvorac "Ljeskovac" na Rijeci Crnojevića...
Ta priča je ponovo aktuelizovana nakon odluke Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji kraljice Marije Karađorđević, po kojoj Kraljičina plaža i nosi ime.
Komisija za povraćaj i obeštećenje opštine Budva je 2007. odbila zahtjev Karađorđevića, a potom je, nakon prebacivanja nadležnosti na Regionalnu komisiju za povraćaj u Baru, ponovljena odluka budvanske komisije.
"I jedna i druga komisija su imale isto stanovište. Prvo je, naime, bilo da uopšte ne postoji akt o oduzimanju, odnosno tvrdili su da ne postoji crnogorski akt kojim je imovina oduzeta. Postavlja se pitanje ako ne postoji akt kojim je imovina oduzeta, na osnovu čega je država upisala na svoje ime imovinu u zemljišne knjige", pita se advokat Đurišić.
Karađorđevići su uložili žalbu drugostepenom organu - Ministarstvu finansija crnogorske vlade. Slijedi nezadovoljnima odlukom stav Upravnog suda, a ko bude nezadovoljan njegovom odlukom ima pravo zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke na Vrhovnom sudu Crne Gore. Poslije toga može suditi i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, što se i očekuje, pišu "Večernje novosti".
Karađorđevićima je imovina oduzeta na skednici Predskedništva Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ, 8. marta 1947. godine. U samom ukazu koji je potpisao Ivan Ribar stoji da im je oduzeto državljanstvo i konfiskovana cjelokupna imovina. Taj akt pod brojem 392 nalazi se u Arhivu Srbije.
Karađorđevići su ranih tridesetih godina kupili zemlju u miločerskom parku i drugdje u okolini, od meštana, o čemu postoje dokazi.
Ljetnjikovac u Miločeru, kojemu sve do danas nije mijenjan eksterijer, poslije Drugog svetskog rata pretvoren je u hotel koji je imao šezdesetak soba. Radio je u okviru nekadašnjeg "Montenegroturista", potom HTP "Budvanska rivijera". Ovo preduzeće i Vlada Crne Gore izdali su ga, zajedno sa gradom-hotelom Sveti Stefan, početkom 2007. godine Kompaniji "Aman rizort" iz Singapura, koja ga je potom ustupila grčkoj firmi "Adrijatik propertis", koja njome gazduje. Hotel je adaptiran u "Vilu Miločer", tako što je dobila osam supermodernih apartmana.
Ugovor o zakupu je potpisan na 30 godina, a godišnja kirija za "Vilu Miločer" i Sveti Stefan iznosi 1,6 miliona eura. Grci su u međuvremenu tražili da im se zbog "nepredviđenih radova na obnovi Svetog Stefana" zakup produži na 42 godine, a kirija smanji za trećinu. Aneks je podržala Vlada, ali Skupština Crne Gore nije podržala.
Bonus video:
