Mahija Plunac iz Crnče pozvala je ministarku rada i socijalnog staranja Zoricu-Bebu Kovačević da obiđe njenog oca Zahita i lično se uvjeri u njegovo zdravstveno i ekonomsko stanje, te utvrdi da li spada u kategoriju lica kojima je socijala neophodna da bi preživljeli. Ministarkina posjeta je, istakla je Plunac, jedina nada koja je preostala sedamdesettrogodišnjem nepokretnom starcu i njegovoj teško oboljeloj supruzi.
„Otac je bez socijale ostao u novembru prošle godine. Jedino primanje koje on i majka ostvaruju je 60 eura tuđe njege, od čega mogu da kupe dva konopca i da prekrate svoje muke. Oboje su teško bolesni, a otac je uz to nepokretan i nosi pelene. Uzalud smo ga prije nekoliko dana vodili kod ljekara kad nema od čega da kupi lijekove“, rekla je Mahija.
Socijalno davanje Zahitu je ukinuto jer se na njega vodila zemlja, koju je u međuvremenu prepisao na kćerku.
„U Centru za socijalni rad (CSR) su nam rekli da treba da sačekamo da prođu tri godine kako bi mogao da ponovo da ostvari to pravo, ili da zemlju prepiše na državu. Sve i da se zemlja još uvijek vodi na njega zar bi u ovakvom stanju mogao da je obrađuje? Direktor rožajskog CSR Kadrija Agović nam je rekao da ga kompjuter jednostavno izbacuje iz sistema. Taj kompjuter se nikada ne terenu uvjerio u činjenično stanje, a nijesu ni direktor ni službenici CSR. Kažu da za to nema potrebe“, kazala je Mahija.
Zahit i njegova supruga žive u drvenom kućerku od oko šest kvadrata. Nemaju vode i koriste vanjski, neuslovan toalet.
„Obraćali smo se za jednokratnu novčanu pomoć kako bismo makar mogli ljekove da kupimo. Predsjednik Opštine Ejup Nurković nam je dao namirnica u vrijednosti od 30 eura. Pozivam vam ga da on pokuša porodicu mjesec dana da izdržava od 30 eura, ako bude uspio, onda mogu i moji roditelji“, rekla je Mahija.
Najviše boli, istakla je, što je oni koji imaju i dalje primaju socijalu koja je uskraćena sirotinji.
„Primaju oni što imaju firme, stoku, traktore... Dođu „mercedesom“ pred poštu da uzmu socijalu, a moj otac invalid na nju nema pravo. Neka mi neko objasni zašto mu je država uskratila pravo na hranu, na ljekove, na život. Čuli smo da je ministarka Kovačević pravedna i humana žena i još se jedino u nju uzdamo, jer su se svi kojima smo se do sada obraćali oglušili o jad koji nas je snašao“, rekla je Mahija.
Zahit: Nemam para ni da kupim sve potrebne ljekove
"Volio bih da me nema, nego što sam ovakvu starost dočekao. Jadan je onaj koji ovo doživi. Nemam za najosnovnije, a kamoli da kupim drva, platim struju... Da mogu na noge i da imam snage, otišao bih u Rožaje da od 60 eura tuđe njege kupim dva konopca, jedan za mene, drugi za suprugu, pa da potražimo dobru krušku koja će nas izdržati. Šta više da vam kažem, zlo vrijeme došlo, a najteže za stare. Danima trpim bolove jer nemam od čega da kupim tablete“, rekao je Zahit .
Galerija
Bonus video:
