Pljevljak Božo Čolović je jedan od najstarijih stanovnika Crne Gore. Na Božić je, okružen brojnim potomcima, u svom domu u Pljevljima proslavio 106. rođendan. I pod teretom teškog života ovaj prekaljeni borac,ostao je čvrst kao stijena i zdrav kao drijen. Mnoge poslove u svom domaćinstvu još uvijek obavlja sam. Sam unosi ugalj i drva, ide u prodavnicu, kod ljekara, na pijacu, a nerijetko sjedne za mašinu da nešto prošije.
„Dobro me zdravlje služi hvala Bogu, samo nemam više snage da radim na mašini kao nekad”, priča deda Božo koji se penzionisao radeći kao krojač.
Odijela koje je on šio bila su na cijeni i razlikovala su se od drugih po kvalitetu i krojačkoj vještini.
I danas su odijela i vješto ispeglane bijele košulje njegov glavni odjevni predmeti, bilo da je u kući, u dvorištu i li na nekom drugom mjestu. Šešir samo dodatno upotpunjuje njegov imidž.
„Pričali su mi otac i braća da sam rođen na Božić u osvit, kada je polaznik došao u kuću 1909. godine. Bio sam osmo dijete oca Anta i majke Magde, rođene Leovac. Moja majka nije rađala žensku decu, a ja i braća imamo brojno potomstvo. Otac je važio za velikog gazdu u selu. Držao je i po hiljadu grla koza i ovaca a imao je i 12 najamnika“, kaže Božo o kojemu brine kćerka Milenka- Cica, poznata pljevaljska književnica.
Božov otac živio je 107 godina, a i njegova braća su doživjela duboku starost.
Nema recept za dugovječnost, ali iz njegovih svakodnevnih navika može se izvući neki zaključak. Kaže samo da je bio umjeren u svemu hrani, piću, tuzi i radosti, koje su se često smjenjivale u životu.
Svakog jutra sam sebi skuva čaj, a prevri i čašu domaće rakije pa tek onda sjedne da doručkuje.
Do prošle godine sam je kosio dvorište. Mogao bih i sad, ali mu djeca brane jer smatraju da je to previše naporno za njega. Nikome ne dozvoljava da mu opegla košulju i pantalone, jer smatra da to on najbolje radi.
Prije 14 godina umrla mu je supruga sa kojom je proveo najljepše godine života.
„Teško mi je, nakon 65 godina braka, pao njen odlazak, ali zakoni prirode su neumoljivi“, sa sjetom priča Božo .
Sa suprugom Darinkom izrodio je četvoro djece, kćerke Milenku i Nevenku i sinove Sretka i Radoja. Troje je završilo fakultete, a sin Radoje, poznati hirurg, bio je redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu i akademik je SANU.
Božo ima šestoro unučadi i trinaestoro praunučadi.
Krojači su bili na cijeni
„Oženio sam se 1936. godine Darinkom, bila je prelijepa i premlada za udaju, 14 godina mlađa od mene, ali su je dali za mene zato što sam krojač”, ističe Božo . Krojački zanat upisao je 1924. godine kod poznatog Jevrema Jakića. Kad je završo školu vratio se u rodno selo Jugovo u kojem je kaže proveo najljepše trenutke svog života. Otvorio je u kući svoju radnju a 1931. godine otišao u vojsku.
Zadovoljan je Božo sa svim što je postigao u životu, a posebno je ponosan na svoju djecu, ugledne i čestite ljude.
Bonus video:
