DR KARAMANAGA IZDAO KNJIGU “SJEĆANJA JEDNOG LJEKARA”

Bivši načelnik ulcinjskog Doma zdravlja o zemljotresu 1979. i iskušenjima

Direktor Doma zdravlja postao je 1978, u predvečerje katastrofe naredne godine, kada je u zemljotresu poginulo 33 Ulcinjana
443 pregleda 5 komentar(a)
Ulcinj zemljotres 1979. (Novina)
Ulcinj zemljotres 1979. (Novina)
Ažurirano: 12.04.2015. 18:54h

Bilo je to vrijeme neposredno nakon razornog zemljotresa 1979, koji je pogodio crnogorsko primorje. Vrijeme kada je pomoć stizala sa svih strana, a ljudi širom planete pokazivali da humanost nema granica.

Dr Gani Karamanaga tada se nalazio na čelu ulcinjskog Doma zdravlja, tek sagrađenog objekta na mjestu gdje se i danas nalazi.

Krivaja iz Zavidovića tada je Ulcinju donirala tri potpuno nove i opremljene kuhinje za potrebe zdravstva. Jedna je ostala u Domu zdravlja, druga je završila u zdravstvenom centru u Vladimiru, a treća u objektu u Štoju, koji nije bio otvoren. Desilo se da se ljekaru pokvario frižder u kući, što je bio neplanirani izdatak, jer novi nije koštao malo. Doktor je mislio u sebi “Poslužiću se frižderom iz Štoja, a drugi ću kupiti prije nego otvorimo ambulantu. Jedino ja imam ključ i neće niko znati“. Sjeo je u auto i krenuo ka Štoju zadovoljan što je bezbolno riješio problem u kući. Kako se primicao Štoju, Ganiju se ideja sve manje dopadala: “Što će meni ovo. Pa svaki put kad otvorim frižider sjetiću se da nije moj i kako sam ga uzeo“. Okrenuo je auto, vratio se kući i kupio drugi frižder.

Anegdota iz života dr Karamanage vjerno crta njegov portret.

Gotovo sve što Ulcinj danas ima u zdravstvu izgrađeno je u vrijeme njegovih mandata

On se nije bavio samo izazovima u zdravstvu, pisao je naučne radove, knjige, a bio je jedno vrijeme i predsjednik Islamske vjerske zajednice. Čovjek koji je radom i angažmanom ostavio snažan pečat u novijoj istoriji grada.

A gotovo sve što Ulcinj danas ima od zdravstvenih ustanova, slučajno ili ne, izgrađeno je u vrijeme njegovih mandata na mjestu direktora Doma zdravlja. Kao ljekar, a kasnije i pneumofiziolog, liječio je 43 i po godine, na hiljade pacijenata prošlo je kroz njegovu ordinaciju, dnevno na desetine, ali on je umjesto nervoze ili umora uvijek za sve njih imao blagu riječ. Za njega su svi pacijenti bili isti - i oni u Baru kada je stažirao, u Ulcinju gdje se dokazivao u radu ili u Brezoviku na specijalizaciji.

Osnovno obrazovanje Gani je stekao u Ulcinju gdje je i rođen, srednju medicinsku školu završio je na Cetinju, a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Direktor Instituta za plućne bolesti u Beogradu u vrijeme Ganove specijalizacije bio je Manojlo Budisavljević, blizak rođak Jovanke Broz.

Dok se školovao na Cetinju, Gani se sjeća da je primao stipendiju od Opštine, ali da su mu nešto novca slali i od kuće. Kada je jednom prilikom pošao na šalter da podigne novac, iza njega je stajala jedna djevojka.

“Tako malo su ti poslali”, pitala je ona Ganija koji se postidio, stavio novac u džep i na brzinu izašao iz pošte.

“Nijesmo bili siromašni, ali nije se ni imalo previše”, sjeća se danas te priče.

Prvi put direktor Doma zdravlja postao je 1978, u predvečerje katastrofe naredne godine. Godinu prije toga, Gani je sa saradnicima aktivirao antituberkulozni dispanzer u kući pokojnog Joka Zeca na Pristanu, koji je poslije preseljen u Dom zdravlja.

Zemljotres ga je zatekao u kući u Starom gradu, koji je najviše stradao. Ruševine, dim i jauci osvanuli su na sve strane.

“Izvukao sam ženu i djecu iz kuće i poveo ih u maslinjak kod pravoslavne crkve. Pohitao sam na posao, ali sam zatekao ruševine. Pomoć povrijeđenima tog dana cijelo vrijeme pružali smo na poljani. Bilo nas je oko 30, ali stizali smo sve. Pomagali su i građani, dovodeći i odvodeći povrijeđene, posebno Drago Đurišić, sjeća se Karamanaga kako je izgledao dan poslije jutra 15. aprila, kada je stradalo 33 Ulcinjanina, pet u Starom gradu. Zemljotres je, priča Karamanaga, posebno pogodio sela Kleznu i Kalimane.

Istog dana, Dom zdravlja preseljen je u rožajsko odmaralište na Velikoj plaži, a poslije nekoliko mjeseci u vilu hotela Mediteran u gradu. Dvije godine kasnije biće izgrađen novi Dom zdravlja, potpuno opremljen kao donacija Republike Rumunije.

“U vrijeme mog prvog mandata Ulcinj je dobio Dom zdravlja, zdravstvenu stanicu u Vladimiru kao donaciju Republike Srbije i poslovni prostor kod Borova za apoteku koji je izgradila Krka iz Slovenije. Direktor Krke bio je Adriančić, ne mogu imena da se sjetim i on je pripravnički staž odradio u glavnoj ulcinjskoj apoteci. Htio je da se oduži i odužio se”, kaže Karamanaga.

Trebalo je da prođe puna 21 godina pa da ponovo postane prvi čovjek Doma zdravlja.

U Ulcinju je potom otvoreno porodilište, svečano 2005. godine, Gani će funkciju direktora obavljati u još jednom mandatu, sve do 2012, kada ga je zamijenio dr Pavle Marniković. Gano je penzioner od prošle godine i kaže zadovoljan je onim što je uradio i stvorio u protekle 43 i po godine.

Demonstracije na Kosovu 1981. nijesu zaobišle ni primarijusa

Demonstracije Albanaca na Kosovu 1981. godine negativno će se reflektovati na život njihovih sunarodnika u Crnoj Gori.

Pri kraju mandata, Ganiju su društveno-političke organizacije otvoreno sugerisale da i ne pomišlja na novu kandidaturu za funkciju direktora. Na njegovo mjesto, došao je takođe ugledni ljekar Pavle Ban.

Dr Karamanaga je prvi Albanac u Crnoj Gori koji je bio direktor jedne zdravstvene ustanove i prvi ljekar kome je Vlada, odnosno Ministarstvo na osnovu postignutih rezultata, 1998. godine dodijelilo titulu primarijusa.