Kvalitet voda dobar, ali nismo baš "prebogati"

Ispitivanja ukazuju na dugoročne promjene stanja kvaliteta voda zbog ljudskih aktivnosti
102 pregleda 0 komentar(a)
Morača, Foto: Vesko Belojević
Morača, Foto: Vesko Belojević
Ažurirano: 22.03.2015. 13:39h

Kvalitet voda u Crnoj Gori je dobar, stanje relativno očuvano, i dalje su najzagađenije vode Ćehotine i Vezišnice, a najčistije Pive i Tare. Na Svjetski dan voda ostaje, međutim, upitno da li Crna Gora domaćinski gazduje i čuva taj, u svjetskim okvirima sve dragocjeniji resurs.

“U Crnoj Gori se često nailazi na izjave da smo “prebogati” vodom, uzimajući u obzir procjenu količine površinskih i podzemnih voda i količine padavina na teritoriji zemlje, ali pravi odnos prema ovom resursu bio bi zasnovan na pitanjima: koliko od te količine vode je dostupno, naročito u periodu kada je najviše potrebna, kakav je stepen zagađenosti voda, naročito podzemnih i kako štitimo kvalitet ovog resursa”, ocijenio je Pavle Đurašković iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.

Tek u tom slučaju, smatra on, imali bi sliku realnog stanja tog resursa, koji bi pružio mogućnost njegovog pravilnog korišćenja, pa i u ekonomske svrhe, kao što je na primjer izvoz kvalitetne vode. “Višedecenijska ispitivanja kvaliteta površinskih voda, koja sprovodi Zavod, ukazuju da je generalno, kvalitet naših voda relativno dobar, da slika stanja daje mogućnosti za kvalitetnu zaštitu ovog resursa, ali isto tako ova ispitivanja ukazuju na dugoročne promjene stanja kvaliteta voda, naročito na nekim područjima i zonama, kao posljedica prije svega ljudskih aktivnosti, ali i prirodnih faktora”, kazao je Đurašković.

On je pojasnio da je najvažniji prirodni faktor promjena klime. Najveći izvor zagađenja voda su komunalne otpadne vode, koje se bez prethodnog prečišćavanja ili sa nedovoljnim stepenom prečišćavanja, ispuštaju direktno u vodotoke i ostala vodna tijela. Od ostalih većih izvora zagađivanja voda on je naveo mesnu, pekarsku i industriju prerade mlijeka, poljoprivredu i saobraćajnu infrastrukturu.

“Najugroženiji djelovi vodotoka su Ćehotina, nizvodno od Pljevalja i ušća Vezišnice, kao i nizvodno od kanalisanog, betoniranog korita; Vezišnica nizvodno od deponije Teermoelektrane i Morača, neposredno nizvodno od Postrojenja za sakupljanje i prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici.

Crnojevića rijeka je u čitavom površinskom toku pod pritiskom komunalnih voda Cetinja, na šta se sinergetski dodaje efekat ispuštanja otpadnih voda naselja Rijeka Crnojevića, prije svega zbog neadekvatnog regulisanja korita rijeke i posljedičnog slabog oticanja vode. Ibar je u režimu malih voda dosta opterećena zagađenjem, naročito u zoni od Rožaja do Baća. Zeta je najzagađenija u usporenom dijelu toka kod mosta Duklo. Lim je najlošijeg kvaliteta u zoni Bijelog Polja, zbog uticaja koncetrisanih i rasutih ispusta komunalnih voda i industrije. Dalje nizvodno od pomenutih antropogenih pritisaka, ka ušću, ove rijeke popravljaju kvalitet vode, procesima samoprečišćavanja”, kazao je Đurašković.

Da Crna Gora obiluje čistim vodama, i da je prva u regionu sa čak 76 odsto najočuvanijih rijeka koje karakteriše izuzetan kvalitet i raznovrsnost biodiverziteta smatra i Nataša Kovačević iz Grin Houma. Ona kao najveću opasnost po vodu i živi svijet u njoj vidi planove gradnje enrgetskih objekata.

“Izgradnjom velikih brana i formiranjem akumulacija dolazi do promjene prirodnog riječnog toka u vještački, u kojem se mogu naći samo vrlo otporni i jednostavni organizmi. Prema zaključcima Svjetske komisije o branama, velike hidroelektrane ne ubrajaju u obnovljive izvore energije. U samim akumulacijama i u riječnom toku nizvodno u dužini čak do 100km dolazi do nakupljanja i bio-akumulacije neurotoksina metil-žive u lancima ishrane, što ima negativan uticaj i na zdravlje lokalnog stanovništva koji koristi ribu iz te rijeke ili akumulacije u svojoj prehrani”.

Kovačević je navela da produbljivanjem korita rijeke uslijed zastoja sedimenata na brani, dolazi do pada nivoa podzemnih voda u širem području riječnog toka što ima negativan efekt na poplavne šume močvarna područja, poljoprivredne površine, kao i na lokalne bunare koji moraju biti sve dublji i dublji da bi dohvatili nivo podzemne vode.

“Kada je riječ o planiranju HE u Crnoj Gori, zastupamo stanovište da korišćenja voda u svrhu proizvodnje energije zahtijeva planiranje koje će isključiti veliki obim uticaja na biodiverzitet, socijalne i ekonomske aspekte. Okvir za donošenje odluka treba da bude zasnovan na preporukama međunarodne komisije za zaštitu Dunavskog sliva i Svjetske komisije za brane. Projekti koji ne ispunjavaju te uslove trebali bi biti poboljšani ili zaustavljeni”, kazala je ona.

UNDP: Vodu trošite neracionalno

Instrumenti za upravljanje vodama i stimulansi za efikasno korišćenje voda nijesu dovoljno razvijeni i ne primjenjuju se na način koji bi osigurao dugoročno održivu upotrebu vodnih resursa, navodi se u Nacionalnom izvještaju UNDP-a o razvoju po mjeri čovjeka.

“Da bi se osiguralo održivo upravljanje vodnim resursima potrebno je prevazići niz problema uključujući neracionalno i neefikasno korišćenje voda (koje se manifestuje, na primjer, velikim gubicima u sistemima vodosnabdijevanja, nenamjenskim trošenjem vode, odsustvom recikliranja, odnosno ponovne upotrebe vode u značajnom obimu i sl.), nedovoljnu izgrađenost infrastrukture za prečišćavanje otpadnih voda i nedovoljnu kontrolu raznih izvora zagađenja, nedjelotvornu kontrolu eksploatacije materijala iz korita rječnih tokova, neadekvatnu zaštitu od poplava i erozije...

Bogatstvo i uglavnom dobar kvalitet površinskih voda u zemlji se u planiranju razvoja često tretiraju kao garantovani i nepresušni resursi, pa izostaju adekvatni napori da se ograničenost ovih resursa i štete koji bi trpjeli od raznih zahvata na pravi način uključe u sistem procjene i odobravanja razvojnih projekata. Ovakav pristup na duži rok može dovesti do degradacije resursne osnove, posebno u uslovima promijenjene klime”, kaže se u izvještaju.

Port Milena sa najlošijim kvalitetom morske vode

Đurašković je naveo da je najveći problem voda priobalnog mora priliv hranljivih otpadnih materija, koje u pojedinim djelovima zaliva Boka Kotorska (Kotorsko-Dobrotski zaliv, Tivatski zaliv, Igaljski zaliv), periodično, izazivaju rast procesa eutrofizacije do ozbiljnijih razmjera.

“Osim toga, ovdje je značajan tačkasti izvor zagađivanja organskim i neorganskim toksikantima Brodogradilište Bijela. Ušće kanala Port Milena i okolna priobalna voda su zona sa stalnim najlošijim kvalitetom vode mora. Ostali dio Velike plaže, naročito bliže ušću, najčešće je pod uticajem vode Bojane”, kazao je Đurašković.

Bonus video: