Glendža: Prkosom protiv nepravde i dresure

Gradonačelnik Cetinja me je ukupno četiri puta pozivao na razgovor. Nakon što je to po drugi put uradio lično, otišao sam iz pristojnosti, iako svjestan zašto me poziva. Zasigurno to nije bilo iz razloga što smatra da bih mogao dati doprinos na pomenutom radnom mjestu. Vjerovatno je želio djelovati preventivno, tj. potruditi se da umanji političku štetu, koju im nanosi konstruktivna kritika
144 pregleda 14 komentar(a)
Petar Glendža, Foto: Facebook
Petar Glendža, Foto: Facebook
Ažurirano: 07.02.2015. 12:20h

Monitor: Vaše motivaciono pismo, kojim ste konkurisali za savjetnika u cetinjskom Sekretarijatu za kulturu, Boban Batrićević s pravom naziva istorijskim, u svojoj kolumni u kojoj je pismo i javno objavljeno. Već se u uvodu onim – ,,poštovani, Javljam se na Vaš namješteni' javni konkurs o slobodnom radnom mjestu” - razoblićava naš sistem partijskog zapošljavanja. Kako ste odlučili da ga napišete i šta ste htjeli da postignete?

Glendža: Pomenuto motivaciono pismo produkt je ogorčenja, razočaranosti, nemirenja i neprihvatanja onoga što u našem društvu prepoznajemo pod sintagmom partijskog zapošljavanja. U isto vrijeme je i odraz mog prkosa i nepoštovanja prema ljudima koji sprovode takvu fašističku politiku, nad svima koji ne žele da misle i ponašaju se u skladu sa njihovom ,,dresurom’’. Tako sam, nakon što sam pročitao javni oglas o slobodnom radnom mjestu, odlučio da im još jednom pokažem što mislim o njima i tom vidu njihove društvene ,,angažovanosti’’. Smatram da imam potpuno pravo na takvu reakciju, jer su upravo oni ti koji su obesmislili kompletnu zakonsku proceduru pri zapošljavanju. Počev od raspisivanja konkursa, uslova, do načina na koji se obavlja izbor. Tako, na primjer moguće je okončati studije na sumnjivom fakultetu u Banja Luci, u rekordnom roku, u petoj deceniji života, i nakon toga trajno riješiti pitanje svog zapošljenja, bez polaganja državnog ispita, za razliku od mene i mnogih drugih.

Monitor: Gradonačelnik Cetinja vas je pozvao na razgovor. Mislite da je to zbog rečenice da ćete ako vas zaposli „popraviti propuste i greške koje Vam se u kontinuitetu dešavaju kao posljedica Vašeg elementarnog neznanja i nestručnosti iz pomenute oblasti“ ili onog – ,,sigurno se mojim radom ne bi bavila ni DRI, niti Inspekcija za sprečavanje privrednog kriminala, a još manje Finansijska policija”?

Glendža: Gradonačelnik Cetinja me je ukupno četiri puta pozivao na razgovor. Nakon što je to po drugi put uradio lično, otišao sam iz pristojnosti, iako svjestan zašto me poziva. Zasigurno to nije bilo iz razloga što smatra da bih mogao dati doprinos na pomenutom radnom mjestu. Vjerovatno je želio djelovati preventivno, tj. potruditi se da umanji političku štetu, koju im nanosi konstruktivna kritika. Kao što sam i ranije isticao, lokalnu vlast apsolutno ne zanima kulturni život Cetinja, a još manje da priznaju počinjene greške iz te oblasti, pa bile očigledne ili ne. Treba samo pomenuti stupidnost cetinjske vlasti, koja je 4. januar proglasila danom osnivanja Cetinja, što nema nikakvog istorijskog ili heurističkog osnova, te tako Prijestonica slavi fantomski datum u lažnom glamuru prepunom malograđanske pompeznosti.

U prilog tvrdnji da je poziv uslijedio nakon što je na pravi način protumačena ironija iz drugog dijela Vašeg pitanja, odnosno mog pisma, govori upravo to što smo u (o)pravdanju tih navoda, ,,potrošili’’ najveći dio razgovora.

Monitor: Šta vam je gradonačelnik rekao?

Glendža: G-din Bogdanović je pokušavao da me uvjeri da je netačno to da su se njihovim radom bavile Finansijska policija i Inspekcija za sprečavanje privrednog kriminala, iako je to javna tajna u gradu. O izvještaju DRI neću da potrošim ni jednu riječ, iako me je uvaženi gradonačelnik uvjeravao da je lokalna samouprava prošlu godinu završila poslujući uspješno sa čak 600 000 eura.

Takođe, navodno je bio iznenađen mojim navodima o zloupotrebama novca naših sugrađana zarad kupovine ,,hrane i parfema’’, a te sam informacije pronašao u internoj prepisci članova njegovog kolektiva (u istoj prepisci je i on učestvovao). Isto tako, želio me je uvjeriti da ne postoje zloupotrebe kada su u pitanju namirivanja privatnih računa u restoranima, kako u našem gradu, tako i van njega. A znamo i on i ja da se ne mora ići baš u najskuplje podgoričke restorane sa ,,delegacijama’’, ili da se za proslave pobjeda njegove partije ne može baš ispiti ,,dvije stotine flaša vode’’ u nekom od cetinjskih lokala.

U suštini, najmanje smo razgovarali o kulturnoj politici grada i o mom zapošljenju. O kulturi grada - jer i nijesmo baš ravnopravni sagovornici, a o mom zapošljenju - jer je odmah obećao da će ta stvar biti riješena (navodno).

Opširnije u novom broju Monitora

Bonus video: