Sonja Dragović ispred NVO KANA kaže da bi oživljavanju centra Podgorice mnogo doprinijelo donošenje novog urbanističkog plana za oblast Nove varoši.
“U procesu donošenja planskog dokumenta bilo bi naročito važno odgovoriti na pitanja o budućim planovima, idejama i željama za razvoj ovog dijela grada. Sigurno je da svi građani Podgorice osjećaju povezanost sa gradskim centrom i imaju ideju o tome kako bi on trebalo da izgleda, koje bi usluge trebalo da pruža i koje funkcije da obavlja. Međutim, mogućnosti za ispunjenje tog potencijala zavise od plana po kom će centar nastaviti da se mijenja, i bilo bi dobro da izrada tog plana bude zbilja otvoren i participativan proces“, ističe Dragovićeva.
Potojeći urbanistički planovi predviđaju gušće izgrađen i gušće naseljen centar Podgorice, što možemo vidjeti i bez čitanja planova, samo na osnovu građevinske aktivnosti u centru tokom poslednjih nekoliko godina, ističe sagovornica „Vijesti“.
“Takva odluka gradske uprave nije iznenađujuća, s obzirom na to da povećana gustina izgradnje i naseljenosti može da doprinese manjim gužvama u saobraćaju, boljoj dostupnosti javnih usluga i boljem kvalitetu urbanog življenja. Ne iznenađuje ni zainteresovanost privatnih investitora-graditelja da ulažu u nove stambene i poslovne objekte – centralna gradska lokacija predstavlja privilegiju i obećava poslovni uspjeh i dobit. Usporavanje ekonomske aktivnosti kojoj posljednjih godina svjedočimo smatra se privremenim problemom za koji će se naći neko rješenje“, ističe Dragovićeva.
To rješenje, međutim, kaže ona, zavisi od odgovora na niz pitanja o kojima bi trebalo da postoji široka javna debata.
„Da li želimo da sačuvamo i zaštitimo tragove prethodnih graditeljskih epoha koje su isprepletane u centru Podgorice – i ako želimo, koju formu treba da ima ta zaštita? Da li želimo da centar grada bude zona bez automobila – i ako želimo, na koji način ćemo obezbijediti bolju dostupnost centra grada za sve društvene grupe? Kako da osiguramo to da će povećanje broja stanovnika pratiti i povećano ulaganje novca i opredjeljivanje prostora za javne usluge i sadržaje (vrtiće, škole, zdravstvo, javni prevoz, parkove)? Bez konkretnog odgovora na ova i mnoga druga pitanja teško je planirati sistematske akcije koje bi trebalo da ožive centar grada, naprosto zato što ne možemo istovremeno imati istorijsko gradsko jezgro i nagli porast broja novoizgrađenih objekata upitnog kvaliteta i neusaglašenog arhitektonskog izraza – kao što ne možemo istovremeno u centru imati pješačku zonu i preko hiljadu novih parking mjesta za automobile“, ističe Dragović.
Ona ukazuje da događaji kao što su festival PAF i novogodišnji Pazar otkrivaju odgovore koji bi ovdje mogli biti korisni: centralni javni prostori, oslobođeni od motorizovanog saobraćaja i obogaćeni sadržajima otvorenim za javnost, pretvaraju se u živa, vesela i privlačna mjesta na kojima ljudi žele da se zadrže, gdje žele da potroše vrijeme i novac.
„To može biti osnova za mjere koje u kratkom roku i uz mala ulaganja mogu donijeti vidljive rezultate. Veći zahvati zahtijevaju strateški pristup i vraćaju nas na pitanje – kakav grad želimo da Podgorica bude?” kazala je na kraju Dragovićeva.
Prazni poslovni prostori simbol centra grada
Poslovni prostori u centru Podgorice, odnosno u Ulici slobode, prije nekoliko godina izdavani su po visokim cijenama, čak i za deset hiljada eura mjesečno, a vlasnici preduzeća nijesu žalili za slobodnu lokaciju u ovom dijelu glavnog grada Crne Gore.
Sada je u centru Podgorice mnogo poslovnih prostora koji su neizdati mjesecima, a mogu se naći i za deset eura po kvadratu, odnosno nešto više od hiljadu eura na mjesečnom nivou.
Prema podacima Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice za 2015. godinu u Ulici slobode su imali 19 izdatih poslovnih prostora, Novaka Miloševa 11, a u Hercegovačkoj jedan.
Na osnovu zaključenih ugovora 2014. kada je Odluka o umanjenju ukinuta, Agencija je naplatila 976.722 eura od zakupaca.
Tada su prema izvještaju najviše prihoda “ubrali” od zakupaca kojima izdaju prostore u Ulici slobode.
Tako je firma “Fashion company” za zakup prostora od 222 kvadrata mjesečno plaćala 9.087 eura, a “Bar kod” za površinu od 106 kvadrata 4.067 eura.
Bonus video:
