Hazbo Adrović, nekadašnji radnik nikšićke Željezare 32 godine živio je u naselju Zvjerinjak. Novac koji je dobio od firme na ime stambenog kredita iskoristio je kako bi renovirao baraku i napravio skroman dom za sebe i svoju porodicu.
Prije skoro devet godina procesom restitucije zemljište na kojem se nalazila kuća Adrovića vraćeno je Todorovićima, kojima je oko 4,5 hiljada kvadrata zemlje oduzeto prilikom izgradnje Željezare 1963. godine. Odluka o povratku zemljišta postala je izvršna prije skoro četiri godine, ali je nekoliko puta odlagana, i to prije svega, zbog dobre volje vlasnika da Adrovići i još sedam porodica ne ostanu bez krova nad glavom.
Danas je njihovim mukama došao kraj. Adrovići, šest porodica raseljenih sa Kosova i Mujo Čelebić, bivši radnik Građevinskog preduzeća, dobili su ključeve stanova napravljenih u naselju Gračanica.
Na inicijativu NVO „Akcija za ljudska prava“, zajedničkim snagama Opština Nikšić, UNHCR i njemačkog Ministarstva vanjskih poslova uz pomoć organizacije „Help“, uradili su četiri objekta po 128 kvadrata i ukupno deset stanova.
„Svi smo zadovoljni, a osjećaj je odličan. Dobili smo krov nad glavom što je najvažnije za jednu porodicu. U ime stanara zahvalio bih se humanitarnim organizacijama, opštini Nikšić i posebno Miodragu Todoroviću koji je i posle rješenja za iseljenje dozvolio da i dalje boravimo u barakama“, kazao je Adrović koji je dobio stan površine 39 metara kvadratih.
Od deset stanova šest je površine 39 metara kvadratnih, dok četiri stana imaju 57 kvadrata.
„Raduje me da je ovaj problem riješen na jedan ljudski i dostojanstven način. Kao mnogo puta u životu pokazalo se da strpljenje u ime dobra nije nikada na odmet nego da je uvijek potrebno. Raduje me da su ovi ljudi dobili pristojan krov nad glavom“, kazao je Todorović.
Menadžer Opštine Nikšić Živko Kecojević kazao je da mu je drago su svi zajedno „pokazali da umiju prepoznati ljudske potrebe i djelovati solidarno i humano“.
„Završetkom ovih objekata riješen je jedan od urgentnih socijalnih problema u gradu, a mi smo svi zajedno pokazali humanost i odgovornost prema najosjetljivijim kategorijama društva“, kazao je Kecojević.
Opština je učestvovala sa 130.000 eura, kolika je bila vrijednost ustupljenog zemljišta i komunalnih naknada, UNHCR je obezbijedio 40.000 eura, a njemačko Ministarstvo vanjskih poslova 94.000.
Ambasadorka Njemačke u Crnoj Gori Gudrun Štejnaker kazala je da je njena zemlja uvijek zainteresovana za projekte koji mogu doprinijeti poboljšanju životnog standarda porodica koje su u teškim socijalnim uslovima i da se nada da će doći do poboljšanja socijalne i ekonomske situacije kako porodica koje su dobile stan, tako i cjelokupnog naselja.
Mustafa Server Čajlan, predstavnik UNHCR-a, je kazao da je krov nad glavom „preduslov za dostojanstven život, a još više za izbjeglice, ljude koji napuštaju svoje domove u strahu i potrazi za mirom, sigurnošću i prosperitetom u stranoj zemlji“.
On je posebno priznanje odao Miodragu Todoroviću koji je „velikodušno ustupao svoju zemlju za smještaj porodica, uprkos mnogobrojnim nalozima za iseljenje“.
UNHCR je do danas uz podršku više donatora, od kojih su glavni EU i Vlada Njemačke, izgradilo 109 stambenih jedinica za izbjeglice u Nikšiću. U okviru Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja još 62 stambene jedinice biće izgrađene u Nikšiću, 120 na Koniku, 94 u Beranama i Dom za stare u Pljevljima.
I Beriše i Šakoli na sigurnom
Pored osam porodica iz naselja Zverinjak stan su dobili i Širibana Šakoli koja je sa sedmoro djece živjela na Brlji, kao i sestre i braća Beriša, koji su živjeli sa stricem u krajnje teškim uslovima i koji su, nerijetko, bili izloženi i maltretiranju.
Zahvaljujući nikšićkom Crvenom krstu, kao i angažmanu Centra za socijalni rad, najstarija sestra Sanija, koja je udata i sa suprugom i djetetom živi od socijalne pomoći, uspjela je da dobije starateljstvo nad sestrama, nakon čega ih je primila u svoj izuzetno skroman dom, riješena da sa njima dijeli to što ima. Zurafeta ima 18.godina, Fatima je tri godine mlađa, dok su Dinaka i Šakira bliznakinje i imaju osam godina. Njihova braća, dvadesetogodišnji Sultan i dvije godine stariji Samir pokušavaju da radeći bilo kakve poslove obezbjede novac za sestre i sebe i tako se prehrane.
Zurafeta nije mogla da zaustavi suze što su konačno dobili krov nad glavom. Ne smeta joj ni to što nemaju ništa od pokućstva jer je, kako reče, najvažnije da su dobili šansu da počnu normalno da žive. Možda im i ljudi dobre volje pomognu da opreme stan.
Galerija
Bonus video:
