"IRF rasipa državni novac jer ulaže milione u dotrajalu žičaru"

“Prve godine IRF je odbio da je izda u zakup za 68 hiljada i izdao je za 16 hiljada eura. Čak više i ne raspisuju konkurs za izbor zakupca i najviše ponude i po treći put daju u zakup žičaru istom zakupcu," kaže Stijepović, optužujući gazde žičare da igraju prljavu igru jer umjesto veće biraju manju ponudu
50 pregleda 3 komentar(a)
Savin Kuk, Foto: Obrad Pješivac
Savin Kuk, Foto: Obrad Pješivac
Ažurirano: 07.12.2014. 16:28h

Predsjednik NVO Centra za razvoj Durmitora Darko Stijepović optužio je Investiciono razvojni fond (IRF) za loše gazdovanje žičarom na Savinom kuku i za raspanje državnog novca.

On kaže da je umjesto ogromnih ulaganja u dotrajalu žičaru bilo bolje da je kupljena nova.

“Iz Vlade i IRF-a se hvale da su uložili 3,7 miliona eura u skijalište Savin kuk. Jedan kilometar nove žičare košta jedan milion, a mi smo umjesto tri i po kilomatra nove žičare dobili opasnu ofrabanu šklopociju koja skijaša koji čeka da sjedne u korpu udara brzinom pet kilometara na sat”, kaže Stijepović.

On podsjeća da je IRF prije dvije godine za 1,8 miliona eura kupio “opasnu šklopociju od žičare na Savinom kuku”.

“Prve godine IRF je odbio da je izda u zakup za 68 hiljada i izdao je za 16 hiljada eura. Čak više i ne raspisuju konkurs za izbor zakupca i najviše ponude i po treći put daju u zakup žičaru istom zakupcu," kaže Stijepović, optužujući gazde žičare da igraju prljavu igru jer umjesto veće biraju manju ponudu.

Stijepović

IRF je, kako kaže Stijepović, potpuno neiskusan u poslovima vezanim za skijanje.

“Prošle godine nijesu tražili čak ni isplatu mjesečnog zakupa već su zakupcu omogućili da sam taj novac od zakupa 'ulaže u infrastrukturu', odnosno da za tih 16 hiljada eura nabavi opremu koju on smatra potrebnom. Da li bi IRF vrhuška sa svojom privatnom imovinom tako postupala”, pita se Stijepović.

Vlada je nedavno, kako kaže Stijepović, poklonila još 870 hiljada eura za pripremu žičare na Savinom kuku.

“Pristupili su rekonstrukciji koju radi preduzeće Unipred iz Bijelog Polja koje nikada nije imalo nikakve veze sa žičarama. Prvo su 'rekonstruisali' stubove tako što su ih prefarbali dva puta iako su pocinkovani i ne treba im farbanje. Onda su krenuli u podmazivanje skalamerije i zamjenu metalnih djelova koje oni smatraju oštećenim. Žičare ovolike starosti u Evropi ne mogu dobiti odobrenje za rad jer su neudobne za turiste, spore i skupe, pa se vlasnicima najviše isplati da ih izrežu u staro gvožđe i kupe novu”, kaže Stijepović.

On optužuje IRF da je kupio 30 godina staru utovarnu lopatu i pita.

“A gdje đe nestaše utovarne lopate i čistači snijega sa parkinga skijališta i 70 hiljada vrijedni traktor za čišćenje snijega marke „Šteier“ koja je pripadao ski centru Durmitor”, pita Stijepović.

Stijepović tvrdi da je IRF Elektroprivredi poklonio trafostanicu, 5 kliometara podzemnog kabla i svu elektroenergetsku infrastrukturu.

“Tako je A2A dobio na poklon stotine hiljada eura vrijednu imovinu. Dato je 870 hiljada eura za farbanje, podmazivanje i šta još? Jesu li ona dva audija 8 kupljena od tog novca i plaćeno stanovanje i boravak i obuka mlađanog direktora Ski centra u Žabljaku, inače pripravnika u IRF-u. Prije nekoliko dana Vlada je dolila još 120 hiljada eura za nabavku još nekoliko 'radnih sanki' i mašine za pripremu staza. Ima li kraja kupovini sanki? Nema dok je državnih para i 'ugradnje'”, kaže Stijepović.

Bonus video: