POVODOM 3. DECEMBRA

Pavićević: Zalaganje države za osobe sa invaliditetom samo deklarativno

“Poražavajuće je i to da državni organi kao poslodavci, ne zapošljavaju osobe sa invaliditetomi i ne uplaćuju utvrđeni novčani iznos Fondu. Stiče se utisak da su državni organi amnestirani od primjene zakona”, navela je Pavićević
188 pregleda 0 komentar(a)
Zagorka Pavićević, Foto: Pozitivna Crna Gora
Zagorka Pavićević, Foto: Pozitivna Crna Gora
Ažurirano: 03.12.2014. 12:18h

Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) u saradnji sa drugim državnim institucijama i nevladinim organizaciama radi na poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, kroz građenje partnerskog odnosa u cilju njihove pune uključenosti, kako u kreiranje politika, tako i u praćenju njihove implementacije, saopšteno je iz tog Vladinog resora.

U Ministarstvu poručuju da će nastaviti sa realizacijom projekata, programa, aktivnosti, ali i promocijom prava osoba sa invaliditetom OSI, kako bi bile integrisane u sve oblasti političkog, socijalnog, ekonomskog i kulturnog života društva.

“Neophodno je otkloniti sve prepreke sa kojima se suočavaju OSI kako bi se postigao napredak i razvoj za sve. Tretiranjem prava osoba sa invaliditetom sa aspekta ljudskih prava, ali i povećanje nivoa svijest opšte javnosti, i samih OSI o sebi i svojim pravima unaprijediće se njihov položaj“, navodi se u saopštenju Ministarstva rada i cosijalnog staranja.

U oblastima obrazovanja i zapošljavanja, koje su najvažniji preduslov za jednak položaj u društvu osoba sa invaliditetom, država nije uradila dovoljno, smatraju u Pozitivnoj Crnoj Gori, navodeći da je zalaganje samo deklarativno ali ne i suštinsko.

Članica Glavnog odbora Pozitivne, Zagorka Pavićević, kazala je da obrazovanje i zapošljavanje, kao ključi preduslov za jednak položaj osoba sa invaliditetom u društvu, i dalje "tapkaju u mjestu".

Ona je na konferenciji za novinare povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom rekla da je inkluzivno obrazovanje postala strategija, ali da su uslovi u školama ostali neprilagođeni,a pomagala nedostupna.

Pavićević je ukazala da postoji zakon, da su donešeni podzakonski akti, ali da se osobe sa invaliditetom i dalje ne zapošljavaju, a ako se i zapošljavaju onda rade na mjestima koja ne odgovaraju njihovoj stručnoj spremi.

Prema njenim riječima, nadležni uglavnom prebacuju teret obaveza na pravna lica, za koje je ustanovljena obaveza da ukoliko ne postupaju po kvotnom sistemu i ne zaposle određeni broj osoba sa invaliditetom, uplaćuju novčene iznose u Fond za profesionalnu rehabilitaciju.

“Poražavajuće je i to da državni organi kao poslodavci, ne zapošljavaju osobe sa invaliditetomi i ne uplaćuju utvrđeni novčani iznos Fondu. Stiče se utisak da su državni organi amnestirani od primjene zakona pa je njihovo zalaganje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom samo deklarativno”, navela je Pavićević.

Ona je kazala da su pored dobrih rješenja u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom pratećim pravilnicima primjetili niz nedosljednosti, kao što je ostavljena mogućnost da se na kraju svake godine prikupljena sredstva vrate u budžet što se objašnjava činjenicom da nije bilo dobrih projekata. "Pri tom, Zavod za zapošljavanje nije učinio ništa na otvaranju radnog centra i zaštitnih radionica”.

Pavićević je kazala da je nedosljedno i utvrđivanje stepena invaliditeta i profesionalna rehabilitacija.

Kako je navela, po ovom Zakonu stepen invaliditeta se utvrđuje nakon završetka školovanja i fakulteta.

“Ako želite da ostvarite prava slijedi obavezna profesionalna rehabilitacija čiji timovi su isti bez obzira na stručnu spremu osobe upućene na rehabilitaciju. Onda se postavlja logično pitanje ko ima pravo da osobama sa završenim fakultetom i položenim stručnim ispitom nameće profesionalnu rehabilitaciju i u slučaju njihovog odbijanja uskraćuje prava”, dodala je Pavićević.

Ona je poručila da je neprihvatljiva konstatacija „zaposlite ih ionako ih ne plaćate“ ili izmišljanje radnih mjesta, jer se na taj način ne ostvaruje Ustovom zagrantovano pravo na rad. “Svjesni smo da bez kvalitetnog obrazovanja, prava na rad nema ekonomske nezavisnosti niti samostalnog življenja”.

“Dok svakodnevno gledamo reklame o neprilagođenom taksi prevozu i arhitektonskim barijerama ponašamo se kao da sve te barijere treba da ukloni neko drugi, a bilo bi dovoljno da ispoštujemo zakonska rješenja. Najteže je ukloniti barijere u glavama ljudi posebno onih koji namjerno neće da shvate”, kazala je Pavićević.

Ona je rekla da je od rješenje koja se danas predstavljaju kao napredak, kao što su mogućnost samostalnog glasanja osoba bez ostatka vida, deklaracije na Brajevom pismu na sve proizvode, veći je problem što osobe sa invaliditetom neće moći od čega da kupe ni osnovne proizvode sa ili bez deklaracije.

“Kada se donese zakon potrebno je obezbijediti da se on baš poštuje, jer kod nas je pravilo das u zalaganja deklarativna a da dominira forma nad suštinom”, zaključila je Pavićević.

Portparol Nataša Gojković kazala je da je u Crnoj Gori uobičajeno da se baš svakog 3. decembra, pokušava utvrditi broj osoba sa invaliditetom, ali da se to ne dešava, i pored dobre volje različitih subjekata kao ni adekvatna terminologija.

“Za Pozitivnu Crnu Goru mnogo je značajnije od potpisivanja i ratifikacije akata, budemo među prvima u primjeni odredaba koje i potpisujemo. Konačno je vrijeme da se država ozbiljno pozabavi problemom osoba sa invaliditetom, na način što će im omogućiti Ustavom zagarantovano pravo na obrazovanje i pravo na rad”, navela je ona.