Među blještavim i skupocjenim modernim jahtama, sakriven od pogleda onih koji u tivatsku marinu stižu morskim putem, nalazi se skromna stara zgrada, tipični primjerak industrijske arhitekture iz druge polovine 19. vijeka. Nekada je bio pilana austro-ugarskog vojnog brodogradilišta Arsenal. Danas, ova sa ukusom obnovljena građevina, čuva uspomene na preko 120 godina dugu tradiciju ratne brodogradnje u Tivtu i Boki. Ovdje je smještena muzejska Zbirka pomorskog nasljeđa nekadašnjeg Arsenala.
Iako pažnju pažnju najviše privlače podmornice P-821 "Heroj" i P-912 "Una" koje počivaju na platou ispred zgrade, Zbirka pomorskog nasljeđa krije artefakt koji Tivat danas povezuje sa najvećim ratnim brodom ikad potopljenim u Jadranskom moru. Njegov tragičan kraj u ljeto 1918. godine, za jednu je evropsku naciju predstavljao nacionalnu katastrofu, dok druga datum tog događaja i danas slavi kao praznik svoje Ratne mornarice.
Naime, podno stepenica koje vode u istočni dio zgrade, na drvenom postamentu, počiva malena mašina kakva se viđa samo na starim filmovima. Maleni parostroj od nepunih 14 KS, napravljen je 1984. godine u Trstu, a pogonio je jedan od pomoćnih čamaca koji su bili sastavni dio opreme najmlađeg i najmodernijeg ratnog broda Austro-Ugarske - bojnog broda „Szent Istvan“.
Ovaj zlosrećni brod izgrađen je 1914. godine u riječkom brodogradilištu "Ganz Danubius“ kao polubrat-blizanac tri ranije u Trstu sagrađena velika drednota klase "Tegetthoff", što ih je finansirao i gradio austrijski dio monarhije.
"Szent Istvan“ je bio mađarski ponos na moru. Iako je za njegovu gradnju preko 60,6 miliona kruna stiglo iz zajedničke državne kase u Beču, brod se gradio u Rijeci, jedinom brodogradilištu u mađarskom dijelu monarhije. Bio je to rezultat političke nagodbe u kojoj su austrijski političari bukvalno "podmitili" svoje mađarske kolege, kao bi i vlada u Budimpešti podržala budžet Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro-Ugarske za 1910. i 1911. godinu.
Brod je kršten imenom prvog mađarskog hrišćanskog kralja - Svetog Stefana (Szent Istvan na mađarskom jeziku) i tada je bio simbol pomorske moći Budimpešte na Jadranu.
"Dovršen nakon početka Prvog svjetskog rata, „Szent Istvan“ je u operativnu upotrebu RM Austro-Ugarke formalno stupio krajem 1915 godine. U naredne tri godine rata, ovaj moćni ratni brod gotovo da nije isplovljavao iz svoje baze u Puli. Sve do ljeta 1918, kada je komandu nad cijelom austro-ugarskom ratnom flotom preuzeo mladi i energični Mađar, kontraadmiral Mikloš Horti. Čovjek koji se do tada istakao vještim vođenjem austro-ugarskih krstarica i razarača u česte napade na saveznike u vodama Albanije i Otranta, odlučio je da početkom juna 1918, sa gotovo kompletnom flotom napadne Antantine pomorske snage koje su održavale tzv. Otrantsku baražu - patrolnu liniju sa protivpodmorničkim mrežama između italijanske i albanske obale u Otrantskom tjesnacu. Ona je otežavala njemačkim i austrougarskim podmornicama da izlaze iz Jadrana i operišu po Mediteranu“, priča kustos Zbirke pomorskog nasljeđa u Tivtu Dražen Jovanović.
Bojni brodovi "Tegetthoff" i "Szent Istvan" isplovili su 9. juna 1918. oko 23 sata, iz pulske luke i u pratnji jednog razarača i šest torpiljarki, uputili se na jug. Loše održavani "Szent Istvan", trupa obraslog školjkama usljed dugog ležanja u luci, sa mukom je održavao potrebnu brzinu, a gusti dim iz njegova dva dimnjaka privukao je pažnju osmatrača na dva mala italijanska torpedna čamca koji su vrebali u blizini ostrva Premuda.
Torpedni čamci MAS-15 i MAS-21, pod komandom kapetana fregate Luiđija Rica, izvršili su hrabar napad probivši se kroz špalir manjih austrougarskih brodova što su obezbjeđivali dva velika bojna broda.
Dva torpeda kalibra 450 mm, ispaljena sa čamca MAS-15 pogodila su u 3 i 25 sati, u rano jutro 10. juna "Szent Istvana". Ogromna eksplozija napravila je dvije velike rupe na desnom boku broda. Voda je potopila prvo jednu pa potom drugu kotlarnicu, ostavljajući brod bez pogona i struje, pa su svi višečasnovni napori posade "Szent Istvana" da spasi svoj brod, propali", kaže Jovanović.
"Szent Istvan" je potonuo nedaleko od Premude i sa sobom povukao 89 članova posade. Malo, imajući u vidu veličinu broda. Evakuacija broda odrađena je na vrijeme, a za spašavanje posade iskorišteni su svi njegovi čamci, uključujući i barkasu čiji pogonski stroj danas počiva u Tivtu.
On je ovamo dospio iz Splita, kao dio inventara Vojnopomorske akademije JRM gdje je dugo godina čuvan kao eksponat, ali i učilo na Mornaričko-tehničkoj akademiji.
Italijanska Ratna mornarica je poduhvat Luiđija Rica odlikovala najvećim odlikovanjem, a torpedni čamac MAS-15 i danas se čuva u Rimu. Datum potonuća „Szent Istvana“ skoro vijek se obilježava kao Dan mornarice Italije.
Hrvatsko Ministarstvo kulture je olupinu „Szent Istvana“ proglasilo nacionalnim kulturnim dobrom. Najveći artefakt sa broda danas se nalazi u Tivtu - parostroj sa jedne od "Szent Istvanovih" barkasa, koja je te davne noći 10. juna 1918. spasila živote mnogih mornara.
Projekat Amazing Montenegrins ostvaruju mediji i Portonovi kao strateški partneri. Predstavljamo vam jedinstvene ljude, događaje, tradiciju, kulturu, istoriju...
Bonus video:
