Za jednu prosječnu platu u Norveškoj, koja je oko 4.500 eura, naš radnik treba da radi čak 10 mjeseci. U prelijepoj državi bogatoj naftom teško se sreće radnik koji je nezadovoljan svojim poslom, a mobilnost i prelazak na nova radna mjesta su uobičajeni. Zaposleni u Norveškoj nemaju probleme ni rada na crno, jer njihovi poslodavci smatraju da je sramota iskorišćavati radnike. Sramota je i uplaćivati minimalnu zaradu, zato se o njoj i ne vodi rasprava. Umjesto toga rade na povećanju prosječne i smanjenju razlika u primanjima. I unija poslodavaca i sindikati shvataju što je njihov dio posla u održavanju “velfer” države, društveno odgovornog poslovanja i blagodeti zajednice, pa su kompromisi najčešći put za rješavanje problema. U nordijskoj državi Vikinga i fjordova ne znaju šta je siva ekonomija, koja “pojede” 20 odsto bruto domaćeg proizvoda Crne Gore. Ipak, radnici svoje zaštitnike vide u sindikatima, kojima je pridruženo čak do 80 odsto zaposlenih. Ono po čemu su Norveška i Crna Gora još neuporedive, a u što su se reporteri “Vijesti” uvjerili putujući u tu državu preko Škole demokratskog rukovođenja, jeste politička kultura tamošnjih poslanika. U parlamentu (Storting) važi džentlmenski dogovor između pozicije i opozicije da u slučaju da prilikom glasanja nijesu prisutni svi predstavnici vladajuće elite, isti broj političkih neistomišljenika napušta sjednicu, kako bi snage bile takve da oslikavaju izbornu volju građana. A jedan od najvećih skandala je to što je gradonačelnik Osla uposlio molera koji nije prijavio ukupan porez. Lilehamer, koji je zimski turistički centar tog dijela Evrope, od recikliranja otpada godišnje zaradi milione proizvodeći struju, koju potom distribuira svojim građanima po povoljnim cijenama. Nekada moraju da uvoze otpad iz susjednih regija, kako bi imali sa čim da rade. U postrojenju fabrike radi i naše gore list, mladić iz Beransela. Taj gradić, osnovan 1827. godine, broji svega 27.000 stanovnika, ali je jedan od najbogatijih u Norveškoj sa godišnjim budžetom od 230 miliona eura. Budžet Podgorice je oko 47 miliona eura. Politizacija funkcija je svedena na najmanju moguću mjeru, jer gradonačelnika biraju građani, dok je gradski glavni administrator, sa svojim posebnim odborima i službama, profesionalno angažovan i na njega ne utiču političke promjene. U Lilehamer, čiji se stanovnici ponose time što su u njihovom gradu organizovane Zimske olimpijske igre 1994. godine, na ulici nije moguće sresti puno ljudi. Oni vole da provode vrijeme sa porodicom u malim domovima, koje karakterišu praktičnost i odsustvo luksuza. Po nečemu su ipak Crna Gora i Norveška slične problemima sa bolovanjima. Nijesu samo Crnogorci skloni da izostaju sa radnog mjesta, pa je i novoj progresivno-konzervativnoj vladi jedan od ciljeva da zadrži norveške radnike na poslu. Iako im je nezaposlenost svega tri odsto, većina radnika voli da ide na plaćena odsustva sa posla ide previše novca. Zdravstveni sistem je takođe ključni prioritet, jer i Norvežani muku muče sa dugim listama čekanja za određene procedure i odlivom pacijenata kod privatnika. Posjetu norveškim institucijama u Oslu i Lilehameru organizovala je Građanska alijansa.Nevolje Handkea zbog Sloba Dok su polaznici Škole demokratskog rukovođenja bili u Oslu, ispred Narodnog teatra su emigranti sa Balkana protestovali zbog uručivanja Ibzenove nagrade književniku Peteru Handkeu, koji je poznat kao neko ko je podržavao Slobodana Miloševića tokom devedesetih godina. Demonstranti su ga smatrali nedostojnim te nagrade, nazivajući ga fašistom i četnikom. Međutim, kada je došao ispred zdanja teatra, prošao je kroz masu okupljenih, ali malobrojno obezbjeđenje nije imalo posla, jer se sve završilo za nekoliko minuta zv i žducima i skandiranjem. Handke je ipak primio svoju nagradu.Crnogorski tim uspio da porazi ekipu svjetskog prvaka u šahu Nesvakidašnja prilika se ukazala polaznicima ovogodišnje škole, koja okuplja novinare, političare, aktiviste civilnog društva oprobali su se protiv ekipe koju je predvodio najbolji šahista svijeta Magnus Karlsen, ali u malom fudbalu.
Karlsen, koji ima najbolji rejting u istoriji šaha, sa samo 13 godina je postao velemajstor, a u 23. godini je pokazao da mu fudbal nije stran.
Rok zvijezda šaha se ovog puta našao na poraženoj strani, u utakmici koja je odigrana dijelom na vještačkoj podlozi, a dijelom na obližnjoj livadi.Ispijanje kafe i stalni izlasci su luksuz Ljudi koji u toku radnog vremena sjede u kafićima su u 95 odsto slučajeva turisti, što zbog radne etike Norvežana, što zbog norveških cijena. Ispijanje kafe ne predstavlja svakodnevni ritual, niti se podrazumijeva izlazak svake večeri, jer to predstavlja luksuz. Točeno pivo u Oslu košta 12 eura, što je šok i za turiste iz razvijenijih zemalja, koji se najčešće odlučuju za ishranu u nekom od popularnih lanaca brze hrane, koja je i najjeftinija. Za Norvežane je začuđujuće da postoje deponije, jer oni u domaćinstvima u četiri kese različite boje sortiraju otpad, koji nakon toga bude recikliran u modernim postrojenjima.
Galerija
Bonus video:
