Pravnici saglasni: Predsjednici sudova ne mogu u Sudski savjet

Stvara se mogućnost za zastrašivanje sudija, za podnošenje neosnovanih pritužbi na njihov rad i neosnovano pokretanje disciplinske odgovornosti
68 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 02.08.2014. 18:28h

To što sudija Željka Jovović pokriva tri mjesta u sudstvu za ugledne pravnike i aktiviste civilnog sektora je u najmanju ruku diskutabilno.

Jovović je sudija Osnovnog suda u Podgorici, sudija i zamjenik (v.d. predsjednika) Osnovnog suda na Cetinju, te član Sudskog savjeta.

Kao sudija sa dobrim rezultatom, odlukom Sudskog savjeta upućena je u cetinjski sud na ispomoć nakon što je protiv tamnošnjeg predsjednika Gorana Vrbice pokrenut krivični postupak. Zatim je postavljena za njegovog zamjenika i obavlja poslove rukovodioca suda jer je Vrbica suspendovan. Paralelno sa tim, Konferencija sudija je izabrala za člana Sudskog savjeta.

Iako za takve odluke postoji formalno zakonsko opravdanje, sagovornici smatraju da je ova pozicija vrlo problematična što zbog koncentracije uticaja, racionalnog obavljanja posla, pristrasnog odlučivanja...

“Formalno pravno sudija na ispomoći može biti v.d. predsjednika i tu praksu imamo u crnogorskom pravosuđu, ali ovdje se postavlja pitanje koliko ta situacija upućuje na problem organizacije i ravnomjerne raspodjele posla, angažmana sudija u sistemu sudova. Šalje se loša poruka sudijama sa Cetinja, o nekoj vrsti nedostatka povjerenja u njihov rad s obzirom na to da niko među njima nije zavrijedio da bude v.d. predsjednika ili upućuje na postojanje ozbiljnih problema u radu tog suda,” smatra pravni koordinator NVO Centar za građansko obrazovanje Boris Marić.

Njegov kolega, izvršni direktor Centra za građanske slobode i bivši savjetnih predsjednika parlamenta Sergej Sekulović, kaže da je “neobično da upućeni sudija preuzme funkciju v.d. predsjednika, ali da to nije nezakonito. Određenu konfuziju unosi i odredba da odluku o privremenom upućivanju donosi Sudski savjet na predlog predsjednika suda u koji se upućuje i to nakon obavljenih konsultacija sa njim, s obzirom na dešavanja oko ovog suda,” objasnio je on.

Predsjednik Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodan Leković u tome ne vidi posao za tu instituciju, kao ni devet prethodnih godina od kad ona postoji jer se u većini slučajeva pravdao nedostatkom inicijativa.

Objasnio je da to tijelo može dati mišljenje ukoliko ga je funckioner zatražio, odnosno ući u postupak utvrđivanja kršenja zakona ukoliko je protiv nosioca funkcije podnesena inicijativa. Leković objašnjava da je Komisija dala mišljenje Skupštini Crne Gore u vezi sa tim da li su u sukobu interesa advokati u Sudskom savjetu.

“Kako smo sada u postupku ocjene inicijative koja se takođe bavi istim pitanjem, prije okončanja procesa ne bih komentarisao krajnji ishod”, objasnio je on. U zapisniku sa sjednice skupštinskog Odbora za pravosuđe i upravu, o čijoj inicijativi Leković govori, navodi se da za člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika može biti izabran advokat, ali da je on dužan da “u raspravi i odlučivanju u stvari u kojoj on ili sa njim povezano lice ima privatni interes o tome obavijesti ostale članove prije učešća u raspravi, a najkasnije prije početka odlučivanja“. Da toj dilemi ipak nije kraj potvrđuje nova inicijativa.

Nakon izbora advokata Lora Markića u Sudski savjet, predsjednik Upravnog suda Branislav Radulović dostavio je inicijativu Komisiji, sa istim zahjtevom. Pozivajući se na konkretni predmet koji advokat zastupa pred tim sudom, Radulović podsjeća Komisiju da je Zakonom o sprječavanju sukoba interesa propisano da je javni funkcioner dužan da javnu funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom.

Ustavom Crne Gore i Zakonom o Sudskom savjetu, između ostalog, propisano je da Sudski savjet bira i razrješava sudije i predsjednike sudova, da razmatra izvještaje o radu sudova, prestavke i pritužbe na rad sudija i da odlučuje o disciplinskoj odgovornosti sudija, navodi on između ostalog.

Radulović postavlja pitanje kako će se advokat ponašati u situacijama kada Sudski savjet bude odlučivao o radu ili napredovanj, razrešenju sudija gdje kao punomočnik stranke nije uspio u sporu? “Na taj način stvara se mogućnost, radi privatnog interesa, za zastrašivanje sudija, za podnošenje neosnovanih pritužbi na rad sudija i neosnovano pokretanje disciplinske odgovornosti …,” dodaje predsjednik suda.

Iako je u pripremi novi propis u oblasti sukoba interesa, ovakva pitanja u njemu neće biti tretirana, a Slobodan Leković smatra da za time nema potrebe. “Kad odlučujemo po inicijativama konsultujemo i zakone koji se odnose na funkcionere u određenoj oblasti. Ako se od nas zatraži mišljenje ili pokrene inicijativa protiv sudije Jovović, konsultovaćemo zakone o sudovima i Sudskom savjetu”, pojasnio je on.

Previše posla za sudije znači manji kvalitet

Predsjednici suda, ali i vršioci dužnosti, pa čak i predsjednik Vrhovnog suda su kao članovi Sudskog savjeta u određenoj mjeri u sukobu interesa, posebno kada se na Savjetu odlučuje o njihovim rezultatima. Međutim to ne možemo upoređivati sa sukobom interesa advokata jer se tu radi o većem problemu pošto, advokat može imati određeni nivo uticaja na postupajućeg sudiju u predmetu u kome je zastupnik stranke. Tačno je da bi se sa druge strane ovaj konflikt na neki način mogao izbjeći izuzećem postupajućeg sudije, ali to zvuči neracionalno. Sudija Jovović ima “naglašenu koncentraciju funkcija što se mora na neki način odraziti na kvalitet posla”, smatra pravni koordinator NVO CGO Boris Marić.

Advokati sprječavaju zatvaranje sudske vlasti i jači kontakt sa društvom

Sergej Sekulović kaže da iz zakona o sudovima i Sudskom savjetu “jasno prizilazi da su funkcije predsjednika suda i člana Sudskog savjeta nespojive, jer bi se u suprotnom učestvovalo u nadzoru nad sopstvenim radom ili sopstvenom reizboru”.“Što se tiče paralele sa statusom advokata u Sudskom savjetu, situacija je nešto kompleksnija. Odlučivanje advokata u Sudskom savjetu o napredovanju sudija, sa kojim se ima negativno ili pozitivno iskustvo, oprerećeno je potencijalnim animozitetom ili afinitetom. Sa druge strane uvođenje advokature u Sudski savjet, uglednih pravnika ili članova iz civilnog društa ima opravdanje, jer se uspostavlja jači kontakt sa društvom i sprečava zatvaranje organa sudske vlasti u sebe,” rekao je on.

Izradu ovog teksta finansijski je podržala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu. Njen sadržaj je isključiva odgovornost izdavača i ne odražava stavove Ambasade Kraljevine Norveške.

Galerija

Bonus video: