"svima smetam"

Romska stočarka nema gdje: Idem u prosjake

"Uvijek sam bila protiv prosjačenja, ali sada razmišljam da do jeseni svaku ovcu i jagnje smaknem, da stavim torbu na rame... idem od kuće do kuće i prosim"
148 pregleda 26 komentar(a)
Slavka Adžović, Foto: Ivan Petrušić
Slavka Adžović, Foto: Ivan Petrušić
Ažurirano: 18.02.2019. 09:28h

Iako se o njoj priča kao o netipičnoj Romkinji, Nikšićanka Slavka Adžović izgleda da će biti prinuđena da prihvati ono od čega je čitavog života bježala - prosjačku torbu.

Mada nema ni pedalj zemlje, Slavka se već 20 godina bavi stočarstvom i drži stado od 200 ovaca i jagnjadi. Ali pošto, kako reče, smeta svima, ne preostaje joj ništa nego da se odrekne ovaca i prihvati prosjačenja.

"Od prošle godine komšije mi brane da sa ovcama prođem putem, a u maju su podnijeli peticiju i predali je Komunalnoj policiji. Komunalni policajci su kazali da komšijama smeta tor i da vodim računa da ovce što manje ćeram u taj tor. Ne kažem da njima ne smetaju ovce i miris, ali đe ću. Smeta im miris ovčije prpoške, a ne smeta smrad izlivene fekalne kanalizacije. A to je opasnije od mojih ovaca“, vidno iznervirana priča Slavka, dok pokazuje peticiju komšija.

"Velika mi je muka došla i teško mi je. Nemam zemlje, pašnjaka, nemam đe da izdižem. Đe god idem uvijek se nađe neko da mi brani - u Trebjesu, Gračanicu, na Krnovo. Uvijek nekome smetam, a livade ni moje ni njihove, no državne"

"Velika mi je muka došla i teško mi je. Nemam zemlje, pašnjaka, nemam đe da izdižem. Đe god idem uvijek se nađe neko da mi brani - u Trebjesu, Gračanicu, na Krnovo. Uvijek nekome smetam, a livade ni moje ni njihove, no državne. Nije meni krivo da neko koristi državno , je li Bog dao, ali zašto i ja ne bi imala to pravo“, jada se Slavka.

Sa mukom upoznala je i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i od ministra Petra Ivanovića dobila odgovor da je njen zahtjev proslijeđen Opštini.

"Iz Opštine su mi rekli da im još ništa nije stizalo iz ministarstva i da će me zvati kada dođe. Tražila sam da mi obezbijede korišćenje zemljišta i vodopoja na Krnovu ili bilo đe đe ima državno, jer nemam đe sa ovcama“, priča tridesetšestogodišnja Slavka, kojoj su u septembru 2012. godine izgorjele štale.

A nevolje kao da trče na Slavku. Često joj stado „posjećuju“ vukovi, ali i lopovi, sestri je izgorjela baraka, sa njima živi i gluvonijemi brat od ujaka koji ima i kožno oboljenje i za čije liječenje su potrebna znatna sredstva.

"Uvijek sam bila protiv prosjačenja, ali sada razmišljam da do jeseni svaku ovcu i jagnje smaknem, da stavim torbu na rame pa kako su to radile moja majka, baba, kakva je tradicija romska, idem od kuće do kuće i prosim. Možda neću nikome više smetati kad smaknem ovce“, ozlojeđeno poruči Slavka.

Preporučujemo za Vas