Političari treba da budu odgovorni za način na koji govore o političkim protivnicima, medijima i NVO sektoru. Time šalju jasnu poruku administraciji, ali i građanima. Jača poruka od riječi bila bi, za mene, da se sudski gone oni koji su umiješani u napade, kazao je, u intervjuu “Vijestima”, komesar za ljudska prava u Savjetu Evrope Nils Muižnieks.
Nakon četiri dana u Crnoj Gori i brojnih sastanaka, što su, po Vama, glavni problemi u našoj zemlji?
Na tri velika problema smo fokusirani - kršenje ljudskih prava iz prošlosti, ratni zločini i status raseljenika, drugi je sloboda medija i treći diskriminacija Roma, osoba sa smetnjama u razvoju...
Što ćete napisati u vašem izvještaju o Crnoj Gori?
Da bih želio da vidim energičnije napore pravosuđa protiv onih koji su optuženi za ratne zločine i da je najvažnije da ni u kom slučaju ne može doći do nekažnjivosti onih koji su krivi. To je jedini način da se pošalje signal onima koji su počinili zločine da će svi oni biti kažnjeni.
Što se tiče raseljenika, imate 16.000 osoba koje nemaju definisan status. Posjetio sam kamp na Koniku i mislim da takvo mjesto ne bi smjelo da postoji u Evropi. Pozdravio sam napore da se ti ljudi presele i da im se nađe mjesto za život.
A kada su medijske slobode u pitanju?
I predstavnici medija i političari sugerišu da je Komisija koja je osnovana da istraži propuste u istragama napada na novinare dobra stvar. To je važno da bi se izgradilo povjerenje između društva i vlasti. Mora se poslati jasna poruka da možeš da se ne slažeš, da možeš biti ljut, ali da ne smiješ da prijetiš ili da napadaš.
Da li znate da je premijer Đukanović rekao da su nezavisni novinari državni neprijatelji, pacovi?
Da, čuo sam te izjave. Jasno je da svi političari moraju biti spremni da pretrpe velike kritike od strane medija, a a to je dio igre ako ste u politici. Svaka izjava koja ohrabruje napade, nasilje ili diskriminaciju nad medijima nije prihvatljiva i ne bi smjela da se dešava... Pitanje na koje nijesam dobio jasan odgovor je kada će “Pobjeda” biti privatizovana ili kada će biti izmijenjen zakon kako bi njeno postojanje bilo zakonito. Vladi nije mjesto na tržištu štampanih medija.
Čuo sam da su pojedini mediji angažovali vlastite ombudsmane, da je bilo pokušaja da se uvedu mehanizmi samoregulacije. Pozdravljam te korake. Što se tiče dekriminalizacije klevete, dobro što je Crna Gora dekriminalizovala klevetu i obećano mi je da ću dobiti podatke o sudskoj praksi odmjeravanja kazni u građanskim parnicama. Vrhovni sud je dao smjernice nižim sudovima za kaznenu politiku, u skladu sa evropskim pravilima i nadam se da ću dobiti informacije koliko se one primjenjuju. Ovdje je došlo do dekriminalizacije klevete, ali su novčane kazne visoke.
Da li ste upoznati sa ekonomskim i političkim pritiskom na nezavisne medije?
Čuo sam optužbe kako oglašavanje od strane državnih organa nije adekvatno podijeljeno i volio bih da vidim izmjene na tom polju.
Borba za prava LGBT osoba u CG je primjer koji treba slijediti
Kako gledate na borbu protiv diskriminacije u Crnoj Gori?
Što se tiče toga, Crna Gora predvodi napore na polju zaštite LGBT prava. Zaista to pozdravljam i to je primjer koji treba slijediti. To je izazov ne samo za ovaj region, već i za cijelu Evropu. I mislim da je postignut napredak na polju obrazovanja Roma, ali bih želio da vidim veći napredak na polju zapošljavanja i politike rješavanja stambenih problema raseljenih lica.
Što se tiče osoba sa smetnjama u razvoju, ima još puno toga da se uradi. Prvo je tu podizanje svijesti, i Vlada zaista mora da stavi svoj fokus. Jasno je da zakon o osobama sa smetnjama ne fukcioniše. Tu se mnogo može uraditi.
CG se ističe po napadima na novinare
Nakon svih razgovora koje ste ovdje imali, kako biste ocijenili medijske slobode u Crnoj Gori?
Za jednu malu zemlju, Crna Gora ima veoma bogatu medijsku scenu, pa nema monopola. Ali mislim da su napadi na novinare razlog za veliku zabrinutost i zbog toga želim da vidim sudske procese. Crna Gora se ističe zbog nedavnih napada, mnogi novinari su povrijeđeni, a to se obično dešava tamo gdje su nemiri. Dvije zemlje u kojoj je bilo najviše povrijeđenih novinara u posljednje vrijeme su Ukrajina i Turska.
Ali kod nas nije bilo obračuna tokom demonstracija?
Upravo zato su napadi na novinare razlog za veliku zabrinutost. Ulažem puno nade u Komisiju koja treba da ispita propuste u istragama napada na novinare i radujem se rezultatima.
Galerija
Bonus video:
