PIVA-MJESTO MOSTOVA

Pivsko jezero sebično čuva mostove: Kaluđerski i Most na Krscu potopljeni su gotovo netaknuti

“Sve do izgradnje Kaluđerskog mosta, koji je 1907. godine svojim trudom i finansijama uradio Prokopije Vračar, kaluđer Pivskog manastira, Piva i Komarnica nijesu imale stabilan prelaz preko rijeka. Zato su postojali kerepi, a prve su, po predanju, vozili Đogo i Obren Madžar”, priča Mirko Vuković, čovjek koji se trudi da sve ispričane i neispričane priče o Pivi sačuva
332 pregleda 1 komentar(a)
Kaluđerski most, Foto: Privatna arhiva
Kaluđerski most, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 31.01.2019. 09:58h

Piva je bila i ostala mjesto mostova. Pivljani kažu da ih je gotovo isti broj potopljen prilikom izgradnje hidroelektrane “Mratinje” koliko ih je i danas “u životu”. Neki od tih mostova koje Pivsko jezero sebično čuva za sebe, poput Kaluđerskog mosta i Mosta na Krscu, potopljeni su gotovo netaknuti.

“Sve do izgradnje Kaluđerskog mosta, koji je 1907. godine svojim trudom i finansijama uradio Prokopije Vračar, kaluđer Pivskog manastira, Piva i Komarnica nijesu imale stabilan prelaz preko rijeka. Zato su postojali kerepi, a prve su, po predanju, vozili Đogo i Obren Madžar”, priča Mirko Vuković, čovjek koji se trudi da sve ispričane i neispričane priče o Pivi sačuva.

Književnik Kosta Radović priznaje da mu je Kaluđerski most bio najdraži jer je upravo tim mostom prošao nebrojano puta.

“Kaluđerski most mi je bio najbliži kući, njime sam najviše prolazio, pa mi je zato i bio najdraži. Prvo je bio sagrađen od lučeve građe, a zatim žičani. Imao je tri kule, a na srednjoj kuli su bili veoma zanimljivi reljefi. Međutim, najljepši most je bio Most na Krscu. Otmena divna zidana građevina, na velikoj visini, velikog raspona, na dvije kule. Bio je zaista elegantan”, priča ovaj osamdesetdvogodišnji pamtiša.

Mirku Vukoviću je o gradnji Mosta na Krscu, između ostalih, pričala i njegova baba. A most ima tužnu istoriju.

“Na Krscu je kerepe prevozio Šćepan Bogdanović, koji je bio u rodbinskoj vezi sa Lazarom Sočicom. Za prevoz stoke i tovara naplaćivala se taksa. Kada bi s jeseni i s proljeća nadošla manita Piva po deset dana se nije moglo prevesti preko rijeke. Onda su tu ljudi ložili vatru i ostajali i taj prostor, koji je sada pod Pivskim jezerom, zvao se Čamnice – tu su čamili, čekali kada će pasti voda da mogu bezbjedno da se prevezu”, priča Vuković.

Lazar Sočica i Nikola Bajagić su 1906. godine tražili od tadašnje Vlade i Skupštine da finansiraju izgradnju mosta preko Pive. Dobili su odobrenje, ali se sa početkom radova odugovlačilo. Zato su Blagoje Adžić, Rako Radojičić i Risto Jokanović, 1910. ponovo apelovali da se počne sa gradnjom mosta.

“Radovi su konačno počeli. Država je plaćala radnike, a narod je kulukom dovodio materijal. Glavni inženjer bio je Lepetić. Most, koji je bio od kamenih kula, na volat, završen je 1912. Poslali su jednu jednicu na čelu sa komandirom Vulom Adžićem da raščisti prostor okolo i da se most pusti u saobraćaj. Prvo krene poručnik Adžić i za njim pet vojnika. Kada su došli na sredinu mosta pukao je volat i njih šestorica su poginuli. Baba mi je pričala da se rijekom prosuo kreč i malter, a da moji za godinu nijesu lovili jer je to kumovska krv”.

Nakon tog događaja, most više nije pravljen kao volatni, već je premošten velikim gredama od crnog bora.

“Pričaju da su posljednje borove u Malovića osoju posjekli da bi napravili te drvene grede. Most je 1942. godine, pri odstupanju partizana za Bosnu, po nalogu Moša Pijade, srušen. Za vrijeme rata su ga opet napravili i moje posljednje pamćenje mosta je od žičanih užadi. On je netaknut ostao i kao takav je potopljen. Kao i Kaluđerski most takođe. Kada opadne nivo jezera i krenem u ribolov ne mogu da uđem u Komarnicu zbog sajli na Kaluđerskom mostu”, kaže Vuković.

Mostovi koje krije Pivsko jezero, nabraja Vuković, su i oni kod Mratinja, kao i most u Luke Vukovića. Danas u Pivi, kako reče, postoji pet mostova - preko kanjona Pive, most ispod koga se nalazi brana, Maršalov i Gagovića most, kao i onaj u selu Kruševo, koji povezuje Crnu Goru i Republiku Srpsku i koji je obnovljen prije šest godina.

Sve u znaku cara Konstantina

U srednjem vijeku Piva je imala, kaže Radović, dva mosta — jedan preko Komarnice i drugi ispod sastavaka Sinjca, Komarnice i Pive.

“Mosta na Komarnici se nalazio između Kruševa i Mioča i ne zna se koliko je trajao. Srušen je i ostaci su potopljeni. Drugi je Carev most. Predanje kaže da je preko njega prešao car Konstantin kada je preko Hercegovine pošao za Istok. Zato se i zvao Carev most. Bio je ogromnih razmjera. Na jednoj stijeni, iznad tih sastavaka, bilo je Carevo guvno, dok su se nizvodno, na obje obale, nalazila Careva vrata”, kaže Vuković.