Radojka Porobić, rođena Tomašević ima 94 godine, ali još napamet zna cijelu dramu Balkanska carica koju je naučila kada je imala samo 16 godina. Radojka je u Svrčugama-selu u zaleđu Herceg Novog 1936. godine glumila Danicu, kćerku kneza Peruna u pozorišnoj adaptaciji tog djela crnogorskog suverena knjaza Nikole I Petrovića.
Ne sjeća se čija je ideja bila da se djelo postavi na scenu. Ali zna da su u pripremi pozorišne predstave bili uključeni mnogi mještani sela, među njima učitelj Barović i Radojkina majka Milka koja je bila šaptač, ali je radila i druge poslove oko pripreme predstave.
Glumci su se sastajali, učili uloge i pravili probe u nedovršenoj kući Marka Maša Kosića koji se tih godina vratio iz Amerike i počeo da pravi novu kuću. U toj kući priredili su i premijeru. Kasnije su predstavu odigrali u Sokolskom domu u Herceg Novom.
“Balkansku caricu su režirali Panto Tušup i Dušan Kosić, a iz spiska vidi se da su pojedini glumci igrali i više lica. Uloge su se učile po kućama, posijelima, uz petrolejsku lampu, sami diletanti su prepisivali uloge”, zapisala je Milina Rosić- Kovačević u njenom diplomskom radu Pozorišni život Herceg Novog koji je odbranila na FDU u Beogradu 1997. godine.
„O što ti se desi dijete drago, o moje dobro, moje blago, i šta ću sada sinova nemam, braće nemam, na bojna polja padoše slavno, a Jela moja umrije davno. Ona mi bješe utjeha, nada, bože sveti, što ću sada
Radojka i danas zna sve uloge iz predstave i bez teškoća je izgovorila rolu kneza Peruna kada saznaje za smrt kćerke Danice.
„O što ti se desi dijete drago, o moje dobro, moje blago, i šta ću sada sinova nemam, braće nemam, na bojna polja padoše slavno, a Jela moja umrije davno. Ona mi bješe utjeha, nada, bože sveti, što ću sada”.
Sa izvođenja predstave u Sokolskom domu u Herceg Novog ostala joj je upečatljiva slika gledaoca iz prvog reda koji plače dok sluša te stihove.
Za mladu djevojku, uostalom kao i za druge učesnike, priprema pozorišne predstave bila je zabava i razonoda u dugim zimskim noćima na selu. Radojka nikada nije imala tremu, niti poteškoća da nauči ulogu.
Rođena je u selu Svrčuge u zaleđu Herceg Novog 1920. godine.
Garderoba - kostimi i oružje bili su originalni, kako crnogorski, tako i turski, većinom pozajmljeni iz mostarskog muzeja. Imali su uprošćeni dekor, vještačke brkove, toke čuvenih junaka hercegovačkih. Igrali su sa velikim uspjehom...
Radojkina majka bila je najstarija kćerka Sava Manojlovića koji je u njegovoj kući u Mokrinama imao veliku biblioteku Srpske književne zadruge.
“Djed je insistirao da čitamo. Kada bi neko od porodice, ali i komšija uzeo knjigu iz ormara u kome su knjige bile uredno poredane morao je u posebnu svesku da zapiše naslov i datum kada je knjigu posudio. Kada bi knjigu pročitali morali smo uredno da je vratimo”, navodi Radojka, objašnjavajući , između ostalog, interesovanje za književnost koje je nije napustilo sve do nedavno, dok joj nije oslabio vid. Najviše je voljelala i čitala istorijske romane.
Djed sa očeve strane Tomo Tomašević bio je poznati i cijenjeni zidar koji je gradio crkve u Trebinju i Nevesinju.
Radojka se godinu nakon što je glumila u pozorišnoj predstavi Balkanska carica, udala, potom rodila četvoro djece –tri kćerke i sina i nikada se više nije vratila na daske koje život znače. Nijedno od njene djece, ali ni unučadi nije pokazalo interesovanje za pozorišnu umjetnost.
I tokom razgovora za novine, a i poslije, i pored upornog nagovaranja Radojka nije željela da se fotografiše za novine.
Šetalište dobilo ime po sestri Danici
Radojkina majka Milka bila je prva predsjednica Antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke. Bila je društveno vrlo angažovana, omiljena i visprena žena. Dvoje djece izgubila je u antifašističkoj borbi.
Kćerka Danica je jedna od pet partizanki po kojima je najljepše novsko šetalište dobilo ime – Pet Danica.
Sin Tomo bio je interniran u fašistički logor u Italiji, a nakon kapitulacije pridružio se partizanima u Istri i tamo poginuo. Pogibiju brata i sestre Radojka je teško doživjela i danas o tome govori sa bolom.
Radojka koja nikada nije imala tremu dok je glumila u pozorištu, kasnije nije voljela da se eksponira u javnosti. Radojkina majka Milka bila je vrlo aktivna. Ljudi su je poštovali, cijenili njenu elokventnost, pa su često tražili da govori na javnim skupovima.
Bonus video:
