4 LIFE

Jednom narkoman ne znači uvijek narkoman

Saša Mijović za “Vijesti” govori o radu sa sadašnjim i bivšim zavisnicima od droga i problemima na koje nailaze tokom reintegracije u društvo
254 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 08.01.2014. 16:14h

Stručni tim nevladine organizacije 4 Life, bivšim zavisnicima od droga pokušava da ukaže o da njihovo ponašanje nije bilo prihvatljivo i u skladu sa društvenim normama i da je zbog toga neophodno da se uklone uzroci takvog ponašanja kako bi mogli postati zdrave, cjelovite i prihvaćene ličnosti.

Direktor te NVO Saša Mijović, kazao je, međutim, da je uspjeh u njihovom izlječenju determinisan, prije svega, sadržajima koji im stoje na raspolaganju nakon rehabilitacije i resocijalizacije, ali i odnosom društva prema njima.

“Bez prihvatanja i aktivnog uključivanja bivših zavisnika/ca u takve sadržaje i sam proces rehabilitacije i resocijalizacije neće biti u potpunosti uspješan”, istakao je Mijović.

Iz tog razloga stručni timovi te NVO pokušavaju da bude most između bivših zavisnika i društva. Prvi korak, tvrdi Mijović, nakon rehabilitacije i resocijalizacije ili odsluženja zatvorske kazne, je prihvat u Dnevni centar.

“Prvi oblik pomoći zavisnicima sastoji se u rješavanju problema koje zavisnik sam ne može da riješi, a koje su od značaja za njegovo dalje ponašanje zaposlenje, rješavanje materijalnih teškoća. Drugi oblik se sastoji u podsticanju osobe da sama rješava svoje probleme. 4 Life godinama posreduje i pomaže pri zaposlenju, edukacijama i stručnom osposobljavanju zavisnika. Pomogli smo jednom broju njih da se zaposle. Od jula 2013. uz podršku kancelarije UNDP u Crnoj Gori pokrenuli smo projekat 'Pomoć i podrška socijalnoj inkluziji zavisnika/ca' čiji je cilj njihovo osposobljavanje za dizajn i izradu propagandnog materijala i njegovu izradu na mašini koju su nam donirali u te svrhe. Zavisnici koji su na tretmanu odvikavanja od droga u ovoj organizaciji imaju priliku da se osposobe i rade taj posao, ali i da zarade prodajom materijala. Dakle, imaju priliku da se uz pomoć i podršku vrate u socijalnu sredinu, redovnim životno-radnim i porodičnim obavezama", pojašnjava Mijović.

On je kazao da zavisnici i bivši zavisnici na taj način vježbaju i uče da na pošten način obezbijede finansijska sredstva neophodna za život.

On je kazao da zavisnici i bivši zavisnici na taj način vježbaju i uče da na pošten način obezbijede finansijska sredstva neophodna za život

“Time se utiče na sprečavanje recidiva i na kraju smanjuje stopa kriminaliteta”, ističe je Mijović.

Kazao je da je Crnoj Gori potreban servis za socijalnu inkluziju, koji bi obuhvatio sve segmente liječenja - od rehabilitacije, preko resocijalizacije i potpune inkluzije zavisnika u društvo.

“Ovakav servis bi uključivao rad sa zavisnicima i njihovim porodicama kroz program rehabilitacije i resocijalizacije koji se sprovodi u 4 Life pet godina, besplatnu pravnu pomoć za zavisnike koji su počinili krivična djela u fazi aktivnog drogiranja, besplatno i povjerljivo testiranje na deset psihoaktivnih supstanci, upućivanje na testiranje, posredovanje pri liječenju i psihosocijalna pomoć i podrška inficiranima Hepatitisom C”, kazao je Mijović.

Dodao je da bi poseban segment tog servisa bio usmjeren na obuku, profesionalnu orjentaciju i zapošljavanje, jer je upravo to najveći problem koji bivši zavisnici imaju po završetku liječenja.

“Stavu poslodavaca da ovim licima ne treba pružiti šansu za posao doprinosi i krilatica ‘jednom narkoman, uvijek narkoman’. Rečenicu, koja najbolje identifikuje ovaj problem, rekao je jedan naš bivši klijent, starosti 56 godina, koji ima kriminalni dosije ‘Ja ću lako izaći na kraj sa 12 koraka Anonimnih narkomana, al što ću sa trinaestim korakom’. Ovom rečenicom je mislio na sve ono što ih čeka kada završe program i da tek tada nastupa borba za mjesto u društvu, zasnivanje porodice, pronalaženje posla, rješavanje stambenog pitanja”, ističe Mijović.

On je kazao da rezultati ulaznog upitnika za klijente NVO 4 Life, pokazuju da je 73 odsto njih nezaposleno, a da je 83 odsto imalo problem sa zakonom u fazi aktivnog drogiranja, što im dodatno otežava nalaženje posla.

Mijović ističe da je reintegracija u društvo nastavak procesa rehabilitacije i resocijalizacije i proces koji se odvija pod nadzorom stručnog tima 4 Life.

“Ovo je, možda presudan momenat da li će liječeni zavisnik nastaviti uspješnu apstinenciju ili će se vratiti starom društvu i starim navikama. Kao što je poznato, zavisnici se vrlo često nakon završenog liječenja ne mogu uspješno uklopiti u društvenu sredinu zbog niza razloga, a jedan od njih je javno mišljenje o problemu zavisnosti o drogama koje cijelu zavisničku populaciju marginalizuje, stigmatizuje i isključuje iz radne i školske sredine. Naročito je situacija komplikovana kada je riječ o reintegraciji zavisnika koji su na odsluženju zatvorske kazne. Društvo prema njima ima predrasude i marginalizuje ih, te im je zaposlenje teško dostupno, dok većini njih nije dostupna pomoć, zbog nedostatka finansijskih sredstava”, kazao je on.

Istakao je da se bivši zavisnik i bivši zatvorenik onog trenutka kada izađe na slobodu, suočava sa cijelim spektrom problema, kako sa samim sobom, tako i sa neposrednom okolinom u kojoj živi.

“Osnovna potreba svakog čovjeka je potreba za prihvatanjem od strane drugih. Ova grupacija je dvostruko diskriminisana, etiketirana i generalno - društvo, šira i stručna javnost, ne vodi dovoljno računa o njihovom tretiranju. U 4 Life vršimo prihvat ovih ljudi i na raspolaganju im je sva stručna i ljudska pomoć i podrška", kazao je on.

Dodao je da uz pomoć sponzora i prijatelja organizacije, korisnici njihovih usluga imaju mogućnost da se zaposle, dobiju jednokratnu finansijsku pomoć, podršku i pomoć stručnjaka, iskustvena savjetovanja, ali i da provode strukturisano slobodno vrijeme u sklopu aktivnosti Dnevnog centra.

Niz društveno - odgovornih akcija

Programska direktorica 4 Life-a Milena Mijović, objasnila je da ta NVO, u sklopu programa reintegracije zavisnika, u kontinuitetu realizuje društveno odgovorne akcije kao vid brige za zajednicu.

“U oktobru smo organizovali dvije volonterske akcije sređivanja vrtića ‘Poletarac’, okrečili smo učionice i lakirali lamperiju. Akciju su realizovali zavisnici koji prolaze tretman rehabilitacije i resocijalizacije, kao i stručni tim 4 Life. Na ovaj način zavisnici koji prolaze program liječenja, pokazali su odgovornost prema zajednici i altruizam. Akciji su se pridružili i zaposleni u vrtiću i roditelji”, kazala je Mijović.

Mićo: Nisam vjerovao da ću se vratiti u normalu

Jedan od onih onih su prošli program - 12 koraka, Podgričanin Mićo, tvrdi da mu veoma prija mogućnost da radi, i gradi povjerenje kod saradnika i poslovnih partnera. Rekao je da je čak 19 godina ima problema sa drogom.

“Kada smo dobili mašinu, počeli smo da se obučavamo za dizajniranje i štampanje vizit kartica, brošura, kalendara, naljepnica... Naučio sam da pravim jednostavne forme vizit karti, flajera. Radimo sve oko toga, a to uključuje i slanje ponuda, kontakt sa klijentima. U početku, ljudi su bili skeptični, imali su mali rezervu, jer znaju odakle dolazimo. Kada smo već ostvarili kontakte, čudili su se da smo sada normalni, da ih nismo napali, ništa im ukrali”, kazao je. Pojasnio je da je bilo i onih koji, od straha, nijesu u početku htjeli ni da ih puste preko vrata.

“Razumijemo ih, jer su to nakon više godina prvi socijalni kontakti koje ostvarujemo. Ipak, svi oni nas kasnije zovu da dođemo ponovo i to je nešto što nam daje snagu", kazao je on. Dodao je da su veoma rado išli da pomažu u obnovi vrtića. “Radili smo nekoliko puta volonterski, a pošto smo to dobro odradili, uprava vrtića zvala nas je kasnije za neke sitne prepravke, koje su nam nešto i platili. Angažovali su nas, a to što nam neko povjeri posao u procesu oporavka veoma puno znači. Ja nisam vjerovao da ću se ikada više vratiti u normalu, a posebno da ću zaslužiti nečije povjerenje, sada vidim da je to moguće”, rekao je on.

Je li narkomanija bolest?

Mijović je rekao da veoma zabrinjava diskriminacija zavisnika i bivših zavisnika po osnovu zdravstvenog stanja. Objašnjava da zaposlene zavisnike i zavisnice, koji odluče da se liječe, ljekari iz humanih razloga ne zavode pod šifrom F11 (zavisnost od PAS), već im “konstatuju” šizofreniju, paranoju, depresiju... Sve to rade, rekao je, da bi ovi imali plaćeno bolovanje.

“To je naočigledniji vid diskriminacije. Više puta smo skretali pažnju na to da su zavisnici diskriminisani Zakonom o zdravstvenom osiguranju, ali niko od nadležnih nije ništa preduzeo da se situacija promijeni. A taj Zakon je u koliziji čak i sa ustavom i Zakonom o radu. Prema Zakonu o zdravstvu zaposleni zavisnik nema pravo na nadoknadu dok je na bolovanju... Prema tom aktu, naknada zarade osiguraniku ne pripada u slučaju da je spriječenost za rad prouzrokovana dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci”, kazao je on.

Mijović ističe da Zakon o radu jasno propisuje zabranu diskriminacije, po svim osnovama. „S obzirom da Crna Gora priznaje i formira politike droga prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, po kojoj je narkomanija okarakterisana kao bolest, postavlja se pitanje zašto se nekome ko je bolestan ne daje naknada za bolovanje, tj. vrijeme koje je potrebno za tretman bolesti“, pitao je Mijović.

On ističe da takva situacija čini dvostruku štetu - zavisnici i zavisnice koje su u radnom odnosu teže odlučuju na liječenje, zato što to podrazumijeva ostajanje bez novčanih sredstava, dok sa druge strane imamo lažne šifre pod kojima se zavode zavisnici kako ne bi ostali bez naknade dok su na bolovanju.

Galerija

Preporučujemo za Vas