Ministar prosvjete, nauke i sporta Hrvatske Željko Jovanović kazao je da je bolonjski sistem studiranja i Crnoj Gori i Hrvatskoj nanio štetu visokom obrazovanju.
U intervjuu za “Vijesti”, Jovanović je rekao da je bolonjski proces doveo do otvaranja preko 1.000 novih studijskih programa za čiji kvalitet ne postoji dovoljno kvalitetnog kadra.
“Primjenom bolonjskog sistema studiranja pokrenut je velik broj studijskih programa na dodiplomskom i diplomskom nivou, što je imalo niz negativnih posljedica za sistem visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Trenutno imamo više od 1.300 studijskih programa za čiju kvalitetnu izvedbu ne postoji dovoljno kvalitetnih kadrova, pa se veliki dio nastave odvija putem inostrane saradnje, što sigurno utiče na njen kvalitet. Drugi je problem taj što se paralelno izvodi velik broj studijskih programa s istim ili sličnim ishodima učenja, pa čak i na istom univerzitetu, a ukupna upisna kvota uveliko premašuje broj kandidata za studije. To što na mnogim studijima rezultira niskim zahtjevima za upis. No, vjerujemo da će se, nakon ciklusa reakreditacije visokoobrazovnih ustanova broj studijskih programa ipak smanjiti”.
Neko djeci roditelja, koji mentalno žive još u srednjem vijeku, mora u školi 21. stoljeća reći da djecu ne donose rode, da kondomi ili oralni kontraceptivi nisu grijeh, da od masturbacije neće otpasti ruka, te da homoseksualnost nije bolest
Kad je bolonjski proces u pitanju, slična situacija je i u Crnoj Gori, a 10.000 visokoškolaca je nezaposleno. Da li smatrate da su se i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori otvarali privatni studijski programi, ali ne kao potreba tržišta rada, već kao biznis pojedinaca?
Apsolutno ste u pravu, dio osnovanih privatnih visokoobrazovnih ustanova ali, nažalost, i javnih, nije pri pokretanju studijskih programa istražio i pratio potrebe tržišta rada te su iskoristili porast interesa mladih za nastavak školovanja kao dobru priliku za biznis, ne vodeći pritom brigu o kvalitetu i relevantnosti kvalifikacija koje se stiču, što je, uz ostalo, doprinijelo nezaposlenosti mladih ljudi s diplomom.
Da li hrvatski Zakon o visokom obrazovanju, kao aktuelni crnogorski, propisuje da se iz državnog budžeta izdvaja novac za privatne studije ukoliko ne postoje na državnim univerzitetima, a vlada smatra da su od velikog značaja za zemlju?
Hrvatski Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju predviđa mogućnost finansiranja privatnih ustanova iz državnog budžeta ako su za to ispunjeni određeni uslovi i uz preporuku Nacionalnog vijeća za nauku, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. S obzirom na dovoljnu raspoloživost kvota na državnim fakultetima, a da privatni uglavnom nude studijske programe iz društvenog područja, privatne ustanove u Hrvatskoj po pravilu se ne finansiraju iz državnog budžeta.
Crnogorski premijer Milo Đukanović je jedan od vlasnika privatnog univerziteta, a država je donijela odluku da su pojedini studiji na toj ustanovi od državnog interesa, pa je za njih izdvojila najviše novca. Kao nekadašnji predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe nacionalnog program suzbijanja korupcije, da li smatrate da bi ovakvu odluku trebalo ispitati?
Uvijek tražim da se kod svih odluka pokaže apsolutna transparentnost jer je to jedini način za prevenciju i sukoba interesa i korupcije. Prema tome, kad je riječ o sistemu visokog obrazovanja i nauke, mi razvijamo model državnog nadzora, a napuštamo model državnog upravljanja.
Univerzitet Donja Gorica
Što mislite o hiperprodukciji studenata, magistara i doktora nauka, što je trend u Crnoj Gori, iako kada je u pitanju nauka sve više zaostajemo za Evropom i pogotovo svijetom?
Iako i u Hrvatskoj zaostajemo za evropskim prosjekom visokoobrazovanih stanovnika, a posebno u broju doktora nauka, mišljenja sam da hiperprodukcija visokoobrazovnih kvalifikacija iza kojih ne stoje kvalitet i kompetencije potrebne za zapošljivanje i samozapošljavanje, mogu samo doprinijeti postizanju nekih zacrtanih brojčanih ciljeva, no ne i privrednom i društvenom razvoju zemlje.
Stoga, mi u Hrvatskoj vrlo ozbiljno pristupamo tom problemu, gradimo snažan sistem osiguranja kvaliteta, gdje svakako moram naglasiti važnu ulogu naše nacionalne Agencije za nauku i visoko obrazovanje, te primjenu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira kao najvažnijeg instrumenta osiguravanja povezanosti kvalifikacija s tržištem rada.
U Crnoj Gori gotovo je u svim opštinama ekpsanzija privatnih fakulteta sumnjive reputacije i dometa. Na koji način se mogu ograničiti zloupotrebe i koji su to kriterijumi koji treba da postoje za osnivanje privatnog fakulteta?
U Hrvatskoj je osnivanje privatnih fakulteta regulisano Zakonom o osiguravanju kvaliteta nauke i visokog obrazovanja koji je donesen 2009. godine, čime je bitno zaustavljena ekspanzija osnivanja tih ustanova. Zakon propisuje jasne, transparentne i striktne uslove i procedure za osnivanje fakulteta, kao i obavezne periodične reakreditacije ustanova.
Nama nedostaju studenti na tehničkim fakultetima. Kako stimulisati svršene srednjoškolce da se više upisuju na te smjerove, od kojih u značajnom dijelu zavisi i privredni razvoj države?
Jedan od važnih ciljeva u hrvatskom sistemu visokog obrazovanja je povećati broj studenata u takozvanom STEM području. Ministarstvo je ove godine potpisalo pilot programske ugovore sa državnim fakultetima, pri čemu je kao primarni cilj postavljeno povećanje broja studenata sa završenim studijama tehničkih, biotehničkih, prirodnih i biomedicinskih nauka, te osigurano dodatno finansiranje za ustanove koja ostvare dogovorene rezultate. Osim toga, u Nacionalnoj zakladi za potporu učeničkom i studentskom standardu osigurana su posebna sredstva za stipendiranje studenata STEM područja, a radi se i na promociji tih studija.
Učitelji treba da imaju status službenih lica
Zalažete se i za to da se napad na učitelja tretira kao napad na službeno lice. Šta je sa pravima prosvjetnih radnika?
Ovogodišnji PISA rezultati pokazuju da hrvatski obrazovni sistem trenutno ne ostvaruje rezultate koje mi kao društvo očekujemo. Ministarstvo i Vlada Hrvatske su krenuli u izradu Strategije obrazovanja, nauke i tehnologije, o kojoj je nedavno završena javna rasprava
Vjeronauci nije mjesto u školi
Da li u Hrvatskoj postoji predmet vjeronauka u osnovnim i srednjim školama i šta mislite o uplitanju crkve u školstvo? Kako, prema Vašem mišljenju, treba da izgledaju odnosi države i crkve i dokle crkva može da ide kada je u pitanju njen društveni angažman?
Vjeronauka je u Hrvatskoj izborni predmet. Kao građanin smatram da vjeronauci nije mjesto u školi, već u crkvi. No, kao ministar poštujem i poštovaću ugovore koje je Hrvatska potpisala sa Svetom stolicom, a koji regulišu i pitanje vjeronauke u školama.
Mnogo ste kritikovani zbog uvođenja zdravstvenog vaspitanje u školama, odnosno predmeta koji, između ostalog, informiše učenike i o LGBT populaciji...
Neko djeci roditelja, koji mentalno žive još u srednjem vijeku, mora u školi 21. stoljeća reći da djecu ne donose rode, da kondomi ili oralni kontraceptivi nisu grijeh, da od masturbacije neće otpasti ruka, te da homoseksualnost nije bolest. Samo tako ćemo kod mladih potaknuti kritički stav, osobnu autonomiju, odgovorno ponašanje, toleranciju i poštivanje prava drugih osoba. To su činjenice koje će učenici dobiti u školi, o njima će kod kuće razgovarati s roditeljima koji ih ako žele mogu uvjeravati u suprotno.
PISA je naša boljka
Hrvatska je na posljednjem PISA testiranju bila po sredini ljestvice, na 34. mjestu. Crna Gora je bila na 55. mjestu. Da li naši đaci i naše školstvo može ikada dostići rezultate i način rada u Šangaju i Hong Kongu, čiji su učenici bili opet najbolji na PISA testu?
Ovogodišnji PISA rezultati pokazuju da hrvatski obrazovni sistem trenutno ne ostvaruje rezultate koje mi kao društvo očekujemo. Ministarstvo i Vlada Hrvatske su krenuli u izradu Strategije obrazovanja, nauke i tehnologije, o kojoj je nedavno završena javna rasprava.
Riječ je o ključnom dokumentu koji obuhvata cjelokupnu obrazovnu vertikalu, od vrtića do visokog školstva, uključujući i nauku, a koji, što se obrazovanja tiče, u središte stavlja učenika i njegove potrebe da u školi usvaja ne samo znanje, nego i vještine i kompetencije. Nisam siguran koliko su Šangaj i Hong Kong dobri za poređenje, ali bio bih izrazito zadovoljan ukoliko bismo postigli nivo evropskih zemalja.
Bonus video:
