SVEMIRSKI BROD

Vučinić odgovorio Kolarević: Džejkobson mi je rekao šta vam je sve poklonio

"Željezara je dok su je vodili Vukčević i Kolarevićeva bila puna tajni druge prirode i proizvodnja čelika je bila samo pokriće"
17 komentar(a)
Ažurirano: 23.11.2013. 14:55h

Poslanik Demokratskog fronta i nekadašnji lider sindikalaca Željezare Janko Vučinić, saopštio je da mu je lično Mark Džejkobson kazao da je džip i predstavništvo nikšićke kompanije u Beogradu, poklonio Ani Kolarević i Radomiru Vukčeviću.

Vučinić je slične tvrdnje iznio prije par dana u Osnovnom sudu u Nikšiću, nakon čega je Kolarevićeva kazala da poslanik govorio neistinu i da je time počinio krivično djelo - davanje lažnog iskaza.

"Vijesti" Vučinićevo reagovanje prenos u cjelini:

"Dana 19. novembra 2013. godine, pozvan sam kao svjedok na suđenje bivšim članovima Izvršnog odbora sindikata Željezare, kojima se sudi za krivično djelo prinude po krivičnoj prijavi direktora bivšeg većinskog vlasnika željezare MNSS-a i tom prilikom sam govorio ono što sam znao u vezi događaja na osnovu kojeg je podignut optužni zahtjev i govorio istinu.

U toku mog izlaganja, prilikom svjedočenja postavio sam pitanje zbog čega se ne sudi i direktorima MNSS-a koji su prevarili državu Crnu Goru za 33 miliona eura, a koje su platili crnogorski građani, a ne samo da se sudi sindikalcima i radnicima koji su tražili, ništa drugo, nego da rade i preživljavaju od prvog do prvog. Pitao sam kako je bilo moguće da su direktori MNSS-a bez ikakve kontrole trošili, ispostavilo se državni novac i 'ugrađivali se' na svakom koraku od kupovine elektrolučne peći, njene montaže, pa do nabavke sirovina i repromaterijala i isplaćivali zarade sebi od nekoliko desetina hiljada eura, a da zato niko nije pozvan na odgovornost. Pitao sam, dalje, kako je bilo moguće da se Željezara pljačka i pustoši, a da se sva krivica za propast Željezare svaljuje na radnike.

Takođe sam, između ostalog, i pitao kako je bilo moguće da Mark Džejkobson pokloni džip i željezarino predstavništvo u centru Beograda bivšem predsedniku i članu Odbora direktora MNSS-a Radomiru Vukčeviću i Ani Kolarević, vrijedno pola miliona eura. Ovo sam rekao iz razloga što mi je to saopštio lično Mark Džejkobson na sjednici Skupštine akcionara održane u junu 2010. godine, na kojoj sam postavio pitanje u vezi predstavništva, jer sam bio u saznanju da je željezarin poslovni prostor na Slaviji u Beogradu pretvoren u stambeni prostor u vlasništvu Radomira Raca Vukčevića i Ane Kolarević, a da su zaposleni bukvalno istjerani iz tog poslovnog prostora. Tada se uveliko pričalo od strane onih koji su bili upućeniji u zbivanja oko poslovnog prostora, da je predstavništvo tako preuređeno u prostor za stanovanje da je to čudo neviđeno i da se može uporediti sa svemirskim brodom.

Kada već tvrdi da govorim neistinu, gospođa Ana Kolarević, umjesto grubih optužbi, može pokazati Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u Beogradu i Tender na osnovu kojeg je gospodin Vukčević stekao pravo za sklapanje Ugovora o kupoprodaji. S obzirom na to da, kao predstavnik radnika, nikako nijesam mogao dobiti navedeni Ugovor, predlažem gospođi Kolarević da pomenuti Ugovor objelodani i dostavi stečajnom upravniku, stečajnom sudiji i državnom tužilaštvu radi ocjene njegove zakonitosti, odnosno usklađenosti sa Kupoprodajnim ugovorom.

Da podsjetim da mi je gospodin Radomir Vukčević, naravno uz savjetovanje tadašnjeg prvnog zastupnika i člana Odbora direktora Ane Kolarević, krajem 2008. godine potpisao i uručio nezakonito rešenje o otkazu radnog odnosa kao predsjedniku Sindikalne oraganizacije, zbog navodno iznošenja poslovnih tajni. Nažalost, Željezara Nikšić tada nije imala nikakvih poslovnih tajni. Željezara je dok su je vodili Vukčević i Kolarevićeva bila puna tajni druge prirode i proizvodnja čelika je bila samo pokriće, tako da bi se državno tužilaštvo trebalo pozabaviti tim tajnama a ne bivšim sindikalcima i radnicima koji danas gladuju sa nepunih 300 eura penzije ili 350 eura željezarske plate.

Grubo sam napadnut da sam se kao narodni poslanik služio lažima i iznosio neistine. Kako bih mogao drugačije odgovoriti na te optužbe nego poslovicom - Ako laže koza, ne laže rog.

U ovom slučaju rog je na Slaviji u Beogradu i to pozamašan, vrijedan pola miliona eura. Za rog se može lako dokazati čiji je, na koji način i za koliko je dat”, piše u saopštenju Vučinića.

Preporučujemo za Vas