Snovi evropski, muke balkanske: Crna Gora 20 godina nakon obnove državne nezavisnosti

Dvadeset godina nakon što je povratila državnu nezavisnost, za malu zemlju kakva je Crna Gora pitanje suverenosti ne leži u tome može li se oduprijeti pritiscima spolja i samostalno odlučivati, već u vještini da balansira između želja velikih sila i sopstvenih interesa. Međutim, Crnoj Gori danas, zbog ekonomske slabosti i neizgrađenih institucija, fali druga vrsta nezavisnosti, podjednako važna - ona u kojoj građani ne zavise od vlasti, jer sistem radi ko god da je u fotelji.

Tim riječima sagovornici “Vijesti” odgovaraju na pitanja povodom velikog državnog jubileja, 20. godišnjice referenduma o nezavisnosti: koliko je Crna Gora danas suverena, je li pokazala da može da vodi odgovornu politiku, kako se mijenjala kroz protekle dvije decenije, šta se moglo uraditi a nije, koje su bile najveće pobjede, a koji porazi...

Građani Crne Gore “olovkom” su 21. maja 2006. godine odlučili o budućnosti zemlje, što je rijetkost u njenoj dugoj i burnoj istoriji, u kojoj su se mnoge važne odluke donosile “puškom”. Država se 2006, nakon skoro devet decenija, ponovo našla na svjetskoj mapi, i zamišljena je kako nije bila nikad do tada: kao demokratska, građanska, država socijalne pravde, ekološka, zasnovana na vladavini prava - po ugledu na najmodernija i najrazvijenija društva Zapada. Ulazak u Evropsku uniju (EU), skupa s članstvom u NATO-u, proklamovan je kao apsolutni spoljnopolitički cilj.

Veliki jubilej zemlja dočekuje u prilikama koje mnogima spolja izgledaju idilično - članstvo u NATO-u je ostvareno, pregovori s EU teku ubrzanim postupkom, pa se na Podgoricu gleda kao na sljedeću članicu briselskog kluba, možda već i za dvije godine, što priželjkuje vlast.

S druge strane, globalna previranja uzdrmala su do temelja EU, NATO i liberalnu demokratiju. No, Crna Gora je ranjiva i bez “nereda” na svjetskoj sceni - prije svega jer je i dalje referendumski podijeljena i, još važnije, što joj fale one stvari koje čine esenciju države: jake i nezavisne institucije, koje bi dočekale i pozdravile svaku vlast. Slične muke muče i susjedi Crne Gore, pogotovo oni koji nisu u EU.

Demokratska partija socijalista (DPS) i njen dugogodišnji lider Milo Đukanović su prvih 14 godina od referenduma u potpunosti oblikovali pravac u kom se Crna Gora kretala. Utkali su put za “oslobodioce”, koji su ih 2020, uz asistenciju Srpske pravoslavne crkve (SPC), poslije tri decenije smijenili s vlasti. Tako oni sada - iako je dio njih bio protiv obnove države, a i dan danas osporava njene simbole - privode kraju pregovore s EU, koje je započela DPS-ova vlast, drže panegirike o Crnoj Gori kao pouzdanom NATO partneru, iako to nisu podržavali, ali i njeguju sistem koji im je DPS ostavio, pa tako zemlju drže “zarobljenu” u partitokratiji, ubirajući plodove vlasti koja im je decenijama izmicala.

No, bilo bi neozbiljno reći da Crna Gora u prethodnih 20 godina nije ostvarila napredak, sa čim su saglasni i sagovornici lista. Oni tvrde da su demokratija i vladavina prava nesumnjivo na većem nivou nego 2006, te da isto važi i za medijske slobode i ljudska prava. Promjene nabolje godinama su se “kuvale”, ali se čini da će za ono čemu crnogorsko društvo barem deklarativno stremi, biti potrebne godine napornog rada i introspekcije.

Da bi državu mogli nazvati svojom i onaj 230.661 koji je na današnji dan prije 20 godina glasao za nezavisnost, i onih 185.002 koji su htjeli da ostanu u zajednici sa Srbijom, ali i generacije koje su došle i dolaze nakon njih i oni koji su Crnu Goru napustili u potrazi za boljim životom - potrebno je, za početak, iskoračiti iz rovova i priznati: da ovako mala država teško može opstati ako se za najvažnije odluke ne počnu tražiti i saveznici s druge strane.

Mali ne opstaju bez manevrisanja

Saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Mladen Grgić rekao je “Vijestima” da Crna Gora danas ima formalnu suverenost, ali da kao mala i otvorena ekonomija djeluje u okviru ozbiljnih ograničenja koje nameću globalna ekonomija, bezbjednosni savezi i međunarodne integracije.

Međutim, navodi da to nije specifičnost Crne Gore, već karakteristika gotovo svih savremenih država.

“Zato se danas pitanje suverenosti manje odnosi na formalno pravo države da donosi odluke, a mnogo više na njen stvarni kapacitet da vodi autonomnu ekonomsku, bezbjednosnu i razvojnu politiku, i da balansira između nacionalnih interesa i ograničene suverenosti koju nameće složenost međunarodnog sistema”, napominje on.

Grgić je notirao da kod malih država manevarski prostor za takvo djelovanje dodatno sužavaju zavisnost od stranog kapitala, turizma, energetike i međunarodnih finansijskih tokova, dodajući da je upravo zato kvalitet institucija presudan - što je država institucionalno slabija, to je njena stvarna autonomija manja, bez obzira na formalni suverenitet.

“To se vidi i u procesu evropskih integracija, gdje reforme često sprovodimo primarno zbog spoljnog pritiska i ispunjavanja formalnih kriterijuma, dok suštinska transformacija institucija i razvoj administrativnog kapaciteta ostaju ograničeni”, podvukao je on.

Za Esada Kočana, dugogodišnjeg glavnog urednika “Monitora”, Crna Gora danas nije suverena u smislu da samostalno donosi odluke o važnim pitanjima, a kamoli na međunarodnom nivou.

On je ukazao da je očigledno, šta god da bude u dogledno vrijeme s Crnom Gorom - “ona možda može nešto popraviti, ali na međunarodnom planu nema subjektivitet”.

“Pogledajte aktuelna dešavanja - zločini u Palestini, ponovna pojava (američkog predsjednika Donalda) Trampa, pred očima vidimo novu fašizaciju svijeta, a kako se ponaša crnogorska vlast?”, upitao je sagovornik.

Kočan je ocijenio da Crna Gora nema snagu jer je ekonomski zavisna, a nema političku klasu koja bi iznutra napravila jaku državu, poručujući da ona pripada državama koje nemaju razvijenu tzv. drugu nezavisnost.

“Druga nezavisnost je nezavisnost građana od vlasti, demokratske institucije koje ne kontroliše politička moć spojena s tajkunsko-ekonomskom klasom koja nije došla iz redova najsposobnijih, nego najhalapljivijih... Pogotovo je to došlo do izražaja poslije smjene vlasti 2020, dok je istovremeno rasla moć SPC”, rekao je on “Vijestima”.

Kad je u pitanju suverenost, Vlada je u potpunosti usaglašena s vanjskom politikom EU, a stavovi Podgorice se ne razlikuju od onih u Briselu, pa se tako, npr. ne osuđuje neisprovocirani napad Sjedinjenih Država i Izraela na Iran, dok odgovor Teherana na to kroz udare na Ujedinjene Arapske Emirate, izaziva reakcije najviših državnih zvaničnika, koji staju u odbranu teritorijalnog integriteta zalivske države.

S druge strane, tvrdnje sagovornika redakcije o ekonomskoj zavisnosti možda najbolje potkrepljuju podaci o spoljnom dugu države. On je, prema podacima Centralne banke Crne Gore, na kraju 2006. iznosio 504 miliona eura, odnosno 27,6 odsto tadašnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je krajem prošle godine bio 4,85 milijardi eura, tj. skoro 60 odsto BDP-a.

"Pobjegneš od lopova, naletiš na šoviniste"

Bivši dugogodišnji poslanik i funkcioner Socijaldemokratske partije (SDP), koja je bila dio tzv. suverenističkog bloka, Džavid Šabović rekao je da Crna Gora danas nije suverena država, i da se to vidi na primjeru aktuelnog državnog rukovodstva, za koje je ocijenio da su “slijepi poslušnici i vazali Beograda”.

“... Kao da se takmiče ko će više da se dodvori njima - pod time mislim na sve, čak i one koji nisu interesantni Beogradu”, naveo je on.

Šabović je kazao da je ideja prije referenduma bila da se stvori Crna Gora svih njenih građana i naroda, ali da, nažalost, “nije bilo baš tako kako su mislili”.

“Oni koji su na početku bili prave vođe i lideri, počeli su polako da se udaljavaju od našeg zajedničkog cilja. Više su razmišljali o sebi, svojim džepovima, porodicama i ja sam polako počeo da se razočaravam, tako da sam na kraju svog posljednjeg mandata bio protiv takvih ljudi”, kazao je on “Vijestima”.

Sagovornik ocjenjuje da kad “pobjegeneš od lopova - naletiš na šoviniste”, dodajući da je nova vlast “totalno prevarila narod”.

“Podigli su plate i penzije, a narod je pohrlio... ‘Ovi su dobri, ovi su evropski’, a vidimo što su zapravo. Ispada samo da je im bilo krivo što oni nisu bili umjesto ovih ranije... Oni nekad su male mace za ove danas”, konstatovao je Šabović.

Neven Gošović, bivši poslanik Socijalističke narodne partije (SNP), koja je bila dio bloka za zajedničku državu, rekao je listu da je Crna Gora danas država koja je duboko u procesu evropskih integracija, ali da ključno pitanje nije samo da li je zemlja formalno suverena - jer je, prema njegovim riječima, takva oduvijek i bila.

“Ključno pitanje je kome je ta suverenost služila. DPS je suverenost dugo tretirao kao privatnu tapiju, a ne kao državničku obavezu. Oni nisu gradili državu svih građana, nego mehanizam vlasti jedne partije, jedne mreže i jednog kruga interesa. Zato je Crna Gora bila nezavisna na papiru, ali zarobljena u praksi”, ocijenio je on.

Tvrdi da je Crna Gora danas suverenija nego tada, jer više nije zarobljena “u jednoj političkoj volji”, pojašnjavajući da suverenost nisu samo zastava, himna i stolica u međunarodnim organizacijama, već kad “građanin zna da država ne pripada nijednoj kriminalnoj organizaciji”.

“Suverenost je kad se vlast može promijeniti bez prijetnji, ucjena, straha i priče o šumama...”, navodi Gošović.

Bez 1997. ne bi bilo 2006.

Zaostavština DPS-a nije u svakom pogledu negativna, pa se kao jedna od pozitivnih stvari nazire trasiranje države ka tzv. euroatlantskom putu, koji većina građana, može se zaključiti i iz istraživanja javnog mnjenja, podržava. Ono što je DPS često promovisao kao svoju vrlinu, bila je njihova kompetentnost u vođenju onoga što se danas može smatrati modernom zapadnom politikom.

Mladen Grgić ističe da je sama obnova nezavisnosti 2006. pokazala da Crna Gora posjeduje politički kapacitet da definiše i ostvari svoje strateške ciljeve, uprkos ozbiljnim unutrašnjim i spoljnim pritiscima, a posebno ako se ima u vidu da je međunarodni i regionalni ambijent u tom trenutku bio izrazito negativan prema ideji nezavisnosti.

Prema njegovim riječima, upravo zato je uspjeh referenduma imao mnogo širi značaj od unutrašnjeg političkog pitanja - bio je dokaz političke zrelosti i sposobnosti male države da artikuliše i sprovede strateški cilj uprkos pritiscima i skepticizmu.

“Za malu državu, koja nema veliku vojnu, niti ekonomsku moć, ključni resurs nije sila, već kredibilitet. A kredibilitet počiva na snazi institucija, kvalitetu demokratije i sposobnosti države da bude predvidiv i pouzdan partner. Male države u savremenim međunarodnim odnosima ne opstaju kroz demonstraciju moći, već kroz sposobnost da grade savezništva, razumiju međunarodne procese i pažljivo pozicioniraju svoje interese”, naveo je on, dodajući da, u tom smislu, članstvo u NATO-u i put prema EU pokazuju da Crna Gora ipak posjeduje određeni nivo političkog i diplomatskog kapaciteta.

Međutim, sagovornik konstatuje da se moderna politika ne vodi samo spolja, te da, ako država želi da projektuje određene vrijednosti u međunarodnim odnosima - demokratiju, vladavinu prava, stabilnost ili evropski sistem vrijednosti - onda te vrijednosti prvo mora uspješno da živi unutar sopstvenog društva.

“Drugim riječima, kvalitet spoljne politike direktno zavisi od kvaliteta unutrašnjih institucija. Upravo se to vidi danas, gdje vanjska politika često djeluje nekoordinisano, bez jasnih prioriteta, i kojom se bavi previše ljudi koji imaju različite stavove i pravce djelovanja. Ali ako vidite strukturu Vlade, broj članova i resora, onda to nije čudno”, podvukao je Grgić.

On je kazao da je teško praviti paralele između 2006. i danas, jer su izazovi prije 20 godina bili različiti - veći nego posljednju deceniju. Ustvrdio je da je Crna Gora danas međunarodno afirmisana država, članica NATO-a, zemlja koja je najvjerovatniji budući član EU i društvo koje je, uprkos brojnim problemima, ipak slobodnije i pluralnije nego što je bilo prije dvije decenije.

“Ali taj proces nije počeo ni juče, ni 2020, pa ni 2006, već 1997, kad Crna Gora konačno napušta pogubnu politiku Slobodana Miloševića, stiče međunarodni politički kredit koji će biti ključan za održavanje referenduma uprkos negativnim stavovima ključnih partnera i polako okreće kurs ka zapadu. Bez tog datuma ne bi bilo 2006”, poručio je sagovornik.

Grgić je naglasio da danas postoji veći stepen individualnih sloboda, otvorenosti prema svijetu, da je veća mobilnost ljudi, pristup obrazovanju, tehnologijama i međunarodnim tržištima, kao i da je u ekonomskom smislu, životni standard objektivno viši nego 2006, bez obzira na ozbiljne strukturne probleme s kojima se država i dalje suočava.

Međutim, konstatuje da je paralelno s tim pozitivnim procesima, crnogorsko društvo stalno zarobljeno u modelu partitokratije, slabih institucija i ograničene meritokratije. Opšti je utisak, tvrdi Grgić, posebno među mladima, da partijska pripadnost i političke veze imaju veću težinu od znanja i profesionalnosti.

“To dugoročno slabi kapacitet države i proizvodi nepovjerenje u institucije”, ocijenio je on.

Samo kad ne lete meci...

Upitan koje su pozitivne, a koje negativne stvari obilježile prethodnih 20 godina, Esad Kočan je odgovorio da je najbolje od svega što je 2006. prošla mirno. Kazao je da je nemala stvar da su građani Crne Gore o svom državnom statusu odlučivali glasovima, a ne mecima.

“Činjenica da su taj rezultat referenduma prihvatile i tadašnje opozicione stranke i oni koji su na referendumu glasali ‘ne’ - govori dosta. I to što je prošlo mirno je i njihova zasluga. Samo učešće u procesu je već pozitivan odnos. Činjenica da je neko glasao drugačije na legitimnom referendumu, nikako ne znači da ga je trebalo svrstavati u nekakve patentne neprijatelje Crne Gore”, rekao je on.

S Kočanom se, naizgled, ne bi saglasio Milo Đukanović. On je prije pet godina, kao šef države, govoreći o pojedinim predlozima za ambsadorske pozicije, rekao da oni koji su bili protiv obnove crnogorske nezavisnosti “nemaju moralno pravo” da traže saglasnost Crne Gore da budu njeni diplomatski predstavnici.

Dugogodišnji glavni urednik uticajnog nedjeljnika, kao pozitivnu stvar vidi i prvu smjenu vlasti na izborima 2020. Ukazao je da se ta promjena desila u delikatnom trenutku i s tijesnim rezultatom.

“Da je mene neko pitao kakva će biti smjena vlasti u Crnoj Gori, ja bih ranije uvijek rekao da će biti dramatičnija nego što je bila 2020”, dodao je Kočan.

Uoči izbora 30. avgusta 2020, pojedinci bliski tadašnjoj opoziciji, a sadašnjoj vlasti, tvrdili su da će DPS, ukoliko izgubi na izborima, na ulice izvesti tenkove, kao i da je arsenal oružja podijeljen grupacijama bliskim DPS-u. Ipak, te tvrdnje su se ispostavile lažnim.

Za Kočana je pozitivna stvar bila i popis stanovništva krajem 2023, što je ocijenio kao možda i najbolji potez aktuelne izvršne vlasti - što je prihvatila sve uslove koji su bili potrebni, pa možda i one koji nisu.

“Mi sada uzimamo zdravo za gotovo da je popis stanovništva obavljen, a da su rezultate svi priznali. Nije izgledalo da će da bude tako”, naveo je on.

Popis je sproveden nakon kašnjenja od dvije godine, a opoziciji je omogućeno da kroz više kontrolnih mehanizama prati način njegovog sprovođenja i računanja rezultata.

Kao loše stvari Kočan vidi pojačan uticaj crkve, ali i “izgubljenu nadu”. On je rekao da je jedna od najbržih potrošenih iluzija da će smjena generacija donijeti nešto dobro.

“Recimo, da će mladi ljudi koji nemaju hipoteku rata, biti spremni za suočavanje s prošlošću, da će biti manje halapljivi kad su u pitanju privilegije, da će početi da se polako stvara administracija koja će biti državna, a ne partijska. Imamo tu halapljivost za privilegijama, za monopolima. Ovo je preuzet mehanizam, date su mu nekakve boje ideoloških predznaka i nastavljeno je istim tempom”, ocijenio je sagovornik.

Kočan kaže da je u prošlosti ogromna koncentracija moći bila u rukama Đukanovića i njegovog “tajkunskog kruga”, te da sada ne bi rekao da postoji takva koncentracija moći u pojedinačnom krugu, jer niko nije ni blizu to da sporovede na nivou na kom je nekad bilo.

“Ali moć političke klase, kao klase, da dominira dnevnim redom promjena u Crnoj Gori, da ih oblikuje, ostaje nepromijenjena”, podvukao je on.

Spore, teške i bolne promjene

Neven Gošović ocijenio je za “Vijesti” da je Crna Gora pokazala da može da vodi modernu politiku, ali tek kad je počela da se oslobađa logike da je jedna partija isto što i država. Naveo je da je najveća neistina DPS-a bila da bez njih nema Crne Gore, da je to bila politička ucjena jedne neodgovorne generacije - “ili oni, ili nestanak države”, kao i da je vrijeme pokazalo suprotno.

Naveo je da su kapaciteti skromni, jer je Crna Gora mala država, s ograničenim ljudskim resursima, preopterećenom administracijom i sistemom koji je decenijama za vrijeme DPS-a građen po partijskoj, a ne stručnoj logici.

“Ali upravo zato je važno reći - problem nije u tome što Crna Gora ne može sama. Problem je što su je tri decenije ubjeđivali da ne može bez DPS-a”, dodao je on.

Gošović je rekao da se Crna Gora od 2006. do danas mijenjala sporo, teško i često bolno, ali da se promijenila u najvažnijem: danas je slobodnija nego što je bila.

“Danas je vlast smjenjiva, građani se manje plaše, birač lakše glasa po savjesti, mediji, civilni sektor i javnost mnogo slobodnije otvaraju teme koje su nekada bile zaključane iza partijskih vrata...”, ocijenio je sagovornik.

On je kazao da je bolje i to što je evropski put ponovo dobio stvarni zamah nakon godina stagnacije, kao i da je borba protiv organizovanog kriminala jača nego ikad. Rekao je i da se danas mnogo jasnije vidi koliko su duboke posljedice sistema koji je decenijama građen kao privatna država.

“Vidimo koliko je teško oporaviti institucije koje su predugo bile partijski zarobljene. Vidimo koliko je teško liječiti društvo koje je namjerno dijeljeno”, poručio je, ističući da danas “nije gore”, već “slobodnije, ali još nedovoljno pravedno”.

Bivši poslanik SNP-a kaže da je do 2006. Crna Gora imala institucije, ali nije imala punu institucionalnu slobodu, kao i da demokratija danas nije savršena, ali je življa.

“Vlast se smjenjuje. Javnost je hrabrija. Afere se otvaraju. Procesi se pokreću. Niko više ne može da računa da će trideset godina vladati bez odgovornosti. Crnogorsko društvo je pokazalo da je spremno na žrtvu. Građani su pokazali da mogu da izdrže pritiske, podjele, strah i propagandu...”, poručuje Gošović.

Pobjede i porazi

Kad se priča o pobjedama i porazima za prethodnih 20 godina, to se, za većinu javnosti, može svesti na nekoliko stavki. Članstvo u NATO i brzo učlanjenju u EU se gledaju kao trijumfi, dok se neuspjeh oslikava u slabosti institucija, podjelama, partitokratiji...

Mladen Grgić naveo je da je najveći uspjeh Crne Gore to što je uspjela da sačuva mir i stabilnost u regionu koji je tokom devedesetih prošao kroz ratove, raspade država i duboke društvene traume. To, dodaje on, ne znači da se mogu ignorisati činjenice da država nije uvijek uspijevala da mir i sigurnost osigura drugima.

“Prije svega mislim na ratne zločine (deportacije, Dubrovnik, Štrpce, vikend ratnike…) i veoma problematičnu ulogu dijela političkih i državnih struktura tokom devedesetih godina”, pojasnio je on.

Grgić je ocijenio da je drugi važan uspjeh očuvanje demokratskog okvira države, te da Crna Gora danas jeste demokratskije i otvorenije društvo nego što je bila. Ta demokratija je, prema njegovim riječima, često nedovršena i opterećena brojnim slabostima, ali je ipak funkcionalna.

S druge strane, sagovornik kao najveći poraz vidi to što nije izgrađen okvir za vladavinu prava.

“I nakon nezavisnosti, institucije su ostale slabe, ali i nakon političkih promjena 2020, često politizovane i nedovoljno otporne na partijske, ekonomske, lične interese, ali i na spoljne i one koje dolaze od vjerskih organizacija. To je vjerovatno ključni razlog zbog kog država i dalje teško ostvaruje dugoročan društveni i ekonomski razvoj”, poručio je Grgić, napominjući da bez vladavine prava nema ni ozbiljne ekonomije, ni povjerenja građana, ni efikasne države.

Konstatovao je da jačanje institucija nije stvar za koju je presudan novac, već politička volja i znanje. Umjesto toga, Grgić ističe da je često građen sistem u kom su partijske veze bile važnije od kapaciteta, a kratkoročni politički interesi od dugoročnog razvoja države.

“I to se nastavilo, možda čak i ogoljenije nakon političkih promjena. S druge strane, Crna Gora je i društvo u kom se i ozbiljne konfliktne teme kanališu kroz institucije. Ali mislim da uspjehe ne treba romantizovati. To ne treba da budu izuzeci kojima se divimo, već standard normalne i uređene države. Ne treba se oduševljavati što politika radi na najmanjem mogućem minimumu”, poručio je on.

Esad Kočan ocijenio je da je crnogorsko društvo ranjivo i da to najbolje pokazuje to što politička klasa lako uspostavlja kontrolu nad njim. Podsjetio je da ogroman broj ljudi napušta državu, te da je u pitanju opasan trend.

“Mi imamo napuštene čitave krajeve i to se istovremeno dešava iz periferije države u njen centar i iz njenog centra u druge države”, dodao je on.

Kočan je kazao da Crna Gora ima “sirotinjsku svijest”, te da nikako ne može da napravi obrt i kaže: “Ova zemlja i ovo društvo mogu biti pristojno mjesto za život”. Sagovornik je naveo da je nadoknaditi velik broj odlazaka kadra iz Crne Gore teško, a da se tim temama niko ozbiljno ne bavi.

Podsjetio je da je država i prije 2006. bila pod kontrolom partija, te da je u pitanju bila dominacija piramide u kojoj su bili spojeni politika, kriminal i biznis.

“... Ali demontaža tog sistema se ne dešava. Ne samo da se ne dešava, pa da mi nismo zadovoljni tempom, nego način na koji se to radi je da se sačuvani monopoli preuzmu u svoje ruke”, ocijenio je Kočan.

Nevenu Gošoviću su najveći uspjesi evropski put, očuvanje mira, multietničkog karaktera i činjenica da je Crna Gora pokazala da može da preživi i političku smjenu vlasti, dok mu je najveći poraz to što je DPS pokušao da privatizuje ideju države.

“Umjesto da nezavisnost bude početak građanske, pravne i evropske Crne Gore, ona je predugo korišćena kao štit za partijsko bogaćenje, institucionalnu kontrolu i proizvodnju podjela. To je istorijski grijeh - uzeli su najplemenitiju ideju, državu, i pokušali da je pretvore u vlasnički list”, poručio je on, dodajući da je poraz to i što pravosuđe nije ranije oslobođeno, kao i to što mladi odlaze, što su decenije izgubili na lažne dileme dok su se iza velikih riječi gradile male privatne imperije...

Šabović: Navodno se trči ka Evropi, zapravo se ne pomjera s mjesta

Džavid Šabović ukazao je da je 2006. bila godina snage i nade, ali da je nacionalizam više nego prisutan u današnjem društvu, kao i da je “šetanje sa spomenikom” i otvoreno slavljenje ratnih zločinaca nečuveno, aludirajući na slučaj postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru.

“... I onda glume demokrate. Neću nikad to prihvatiti. Bez obzira kako se zovu, da li je Pavle ili Osman - za mene su to sve isti zločinci”, podvukao je Šabović.

On je istakao da je država nekad “trčala” ka Evropi, a da se sada navodno “trči”, ali se u stvari ne pomjera s mjesta.

Upitan gdje vidi državu za 20 godina, Šabović je odgovorio da bi, ako narod ne počne da bira svoje “prave predstavnike”, Crna Gora mogla biti 27. izborna jedinica u Srbiji.

Gošović: Razbijen mit o nedodirljivosti DPS-a

Neven Gošović ističe da se odmah nakon obnove nezavisnosti moglo napraviti ono najvažnije - odvajanje države od partije, kao i da se u tom periodu moglo izgraditi nezavisno pravosuđe, profesionalizovati javna uprava...

Zašto nije? Gošović kaže da odgovor leži u tome jer DPS-u nije odgovarala moderna, već kontrolisana država.

“Država u kojoj je institucija formalno javna, a suštinski partijska. Država u kojoj je patriotizam bio parola, a privilegija stvarnost. Država u kojoj se građanima govorilo o identitetu, dok su najbliži režimu dobijali poslove, koncesije, uticaj i zaštitu”, podvukao je sagovornik.

On kaže da se ipak uradilo ono što se dugo nije očekivalo - razbijen je “mit o nedodirljivosti”.

“To je najveća promjena od 2006. do danas: Crna Gora se tek od 2020. polako vraća onima kojima je uvijek pripadala - građanima”, konstatovao je Gošović.

Kočan: Ovo će biti duge dvije godine

Esad Kočan je ocijenio da je put ka EU period kad se desi najviše kvalitetnih promjena - dok su oči međunarodne zajednice uprte prema Crnoj Gori.

Međutim, navodi da je splet okolnosti takav da postoji želja EU da što prije primi Crnu Goru, a da je posljedica toga spuštanje kriterijuma, što, kaže sagovornik, nije dobro za Crnu Goru.

“Istovremeno, vučićevski anti-Evropljani, oni ne dozvoljavaju da u fokusu budu važne teme, nego nas stalno vraćaju u prošlost, i zato je tu postignut mnogo manji rezultat... Ovo će biti duge dvije godine, možda najduže u novijoj istoriji Crne Gore, jer će oni sve učiniti da Crna Gora ne uđe u EU”, poručio je Kočan.

Grgić: Crnogorska ekonomija - živimo trošeći dio budućnosti

Mladen Grgić problem vidi u tome što država nije do kraja definisala održiv model ekonomskog razvoja. Ocijenio je da je oslanjanje na potrošnju, turizam i spoljne izvore kapitala preveliko, dok su produktivni sektori ekonomije ostali nedovoljno razvijeni.

“I današnji ekonomski model ne nudi održiv razvoj, već redistribuciju, bez stvaranja nove vrijednosti. Na neki način, živimo trošeći dio svoje budućnosti - kroz rast zaduženosti (javne i privatne), rasprodaju resursa ili odsustvo dugoročne razvojne strategije”, naveo je on.

Grgić kaže da, ako se Crna Gora poredi s dijelom regiona, jasno je da je ostvaren napredak, ali ako se poredi s uspješnijim evropskim državama, onda postaje očigledno koliko se i dalje zaostaje.

“Države ne treba da se porede s lošijima od sebe, već s boljima. Samo tako mogu realno da vide koliko još prostora imaju za napredak”, podvukao je on.