Kažu da je general Vojo Kovačević iz Grahova, kada je odlučio da porodično imanje pretvori u arboretum, prilikom sadnje svakog stabla govorio: “Ajde da se primiš, pa da se zorimo tobom”.
I primilo se - na jednom hektaru sada ima oko 230 sadnica sa preko 130 vrsta različitog drveća iz čitavog svijeta.
Tri godine nakon smrti generala Kovačevića, juna 2000. njegov arboretum dobio je status spomenika prirode i postao prvi zaštićeni prirodni objekat na teritoriji opštine Nikšić.
O njemu danas brigu vodi Vojov unuk Vuk Kovačević i njegova porodica, koji su odlučili da vrelinu beogradskog asfalta zamijene grahovskom arijom.
“Ovo mi je treća godina da sam počeo ovdje da provodim oko osam mjeseci godišnje. Postepeno jednu po jednu stavku pokušavam da sredim i riješim ne bi li se ovo održalo i nastavilo da se razvija. Kada je đed ovo sadio nije imao nikakav plan. Prvo je posadio voćnjak i kada je maltene posadio posljednje drvo, shvatio je da bi lijepo bilo da napravi baštu gdje bi se odmarao i uživao. Onda su povađene sve te voćke i krenuo je da sadi park. Neplanski je rađeno, a nije ni znao da li će se svako drvo primiti, pa je negdje malo gušće zasađeno i pojedine biljke se međusobno ‘bore’ kako koja da dođe do sunca. A primilo se 99 odsto sadnica koje je posadio”, priča Kovačević dok vodi u obilazak bašte.
U arboretumu uglavnom dominiraju četinari, a ima veliki broj rijetkih vrsta.
Tu se mogu naći stabla poput Vajmutovog i alepskog bora, himalajskog borovca, španske i grčke jele, Pančićeve omorike, američke tuje…
“Na sekvoju smo najviše ponosni jer je riječ o posebnom drvetu čiji primjerni su stari i po 3.000 godina i više i znaju da izrastu preko stotinu metara. Primjera radi, kada bi se posadilo jedno ovakvo drvo ispod mosta na Đurđevića Tari krošnja bi došla do mosta. Stablo bude u prečniku i do 12 metara, a kora debljine oko pola metra. Kada se Amerika naseljavala, porodice bi pod nekim posebnim dozvolama dobijale dozvolu da isijeku jedno drvo sekvoje. Pošto se tada, naravno, ručno radilo sa testerama, trebalo im je godinu dana da jedno drvo obore i obrade. Ova naša je ‘nedonošče’ za svoju vrstu. Stara je tek nešto preko 50 godina i nadamo se da će i ona krenuti da osvaja”.
Kovačević kaže da bi volio da Bijelu goru pošumi munikom, vrstom bora koga je nekada na toj planini bilo po strmim stijenama.
“Bijela gora je bila prirodno stanište munike. Tamo su bila dva stabla stara po stotinu godina koja su, naravno, prva posječena kada je krenula nekontrolisana sječa”.
Zbog loših vremenskih uslova, ali i raznih bolesti ili godina starosti, pojedina stabla su morali da posijeku. Rekao je da se trude da odmah posade nova, kako bi nadomjestili “štetu”.
“Ove godine smo morali da posiječemo sedam - osam stabala, ali smo i zasadili tri nova: Pančićevu omoriku, normandijsku jelu i libanski kedar, nacionalno drvo Libana koje se pominje i u biblijskim pričama. Prije par godina posadili smo japanski javor, kao i Avramovo drvo, koje su nam poklonili izviđači iz Njemačke”.
Izviđači, pored učenika osnovnih škola, najčešći su posjetioci arboretuma pa su Kovačevići napravili i takozvanu poljsku učionicu kako bi najmlađi i najdraži posjetioci, mogli u prirodi da uče o biljnom svijetu.
“U toj ‘poljskoj’ učionici se održavaju treninzi, razne radionice, časovi biologije. Kada je arboretum proglašen parkom prirode, posjeta njemu je bila u obaveznom programu osnovnih škola pa smo godišnje imali od 15.000 do 20.000 posjetilaca. Učenike i dalje dovode, ali u manjem broju, pa je zadnjih nekoliko godina broj posjetilaca oko 8.000 godišnje”.
Jedine voćke koje se nalaze u arboretumu su dud i dvije jabuke stare preko stotinu godina i koje i dalje rađaju, mada im plod, kako kaže Kovačević, i nije za jelo. Više za sirće.
Ispred svakog stabla nalazi se tabla sa nazivom i osnovnim karakteristikama biljke. Dobar dio njih je popucao pa Kovačević planira da ih zamijeni drvenim tablama koje će biti dugovječnije od staklenih, a i estetski će bolje odgovarati okruženju u kome se nalaze.
Danom arboretuma proglašen je 20. septembar, koji je ujedno i Dan ekološke države Crne Gore.
Grahovska klima prija i patuljastim četinarima
Da klima može da utiče na rast pojedinih biljaka, primjer je bijele ili kanadske smrče, vrste koja raste u sjevernim i umjerenim šumama i tajgama Sjeverne Amerike.
Jedna vrsta te smrče ubraja se u patuljaste, ali kada raste u umjereno - kontinentalnim uslovima onda i “poraste”.
“Ona bi trebalo da naraste do metar i po visine, ne više. Đed je dvije posadio ovdje, a dvije u Beogradu. Ove dvije ovdje imaju preko tri metra, dok su one u Beogradu ostale patuljaste”, kaže Vuk.
Arboretum – zajednica autohtonih i alohtonih vrsta drveća i grmlja
Arboretum se od botaničke bašte razlikuje jer se u njemu uzgajaju samo drvenaste vrste, drveće i grmlje, i autohtone (domaće) i alohtone (strane) vrste se sade uglavnom van staklenika, na otvorenom.
U botaničkim baštama se uzgajaju raznovrsne biljke i dio njih se nalazi i u staklenicima. Jedan od najstarijih arboretuma u svijetu nalazi se u Tokiju i smatra se da je osnovan prije oko 800 godina.
Galerija
Bonus video:
