nemoć institucija

Rožaje: Bezizglednost kažnjavanja nasilja u porodici

Paradoksalno je, kažu u policiji, što je umjesto nasilnika žrtva ta koja je praktično prinuđena da napusti kuću
138 pregleda 8 komentar(a)
Ažurirano: 20.02.2019. 12:05h

Ukoliko se dokazi zasnivaju samo na iskazima žrtava, nasilje u porodici i porodičnoj zajednici uglavnom ostaje nekažnjeno.

Nakon što policija odradi svoj dio posla i procesuira prijavu, bez svjedočenja onoga ko je pretrpio nasilje, tužiocima i sudijama su ruke nerijetko vezane, pa osumnjičeni često izmiču pravdi. Glavnu krivicu za to snose žrtve koje upravo ljubav sputava da slučaj iznesu do kraja.

„U većini slučajeva žrtve se pokaju pred sudijom. Tvrde da su pale niz stepenice ili se povrijedile na neki drugi način. Nasilnici ne odustaju, ubrzo ponovo isto. Zato smo formirali mješovite ekipe koje obilaze žrtve i pokušavaju da djeluju preventivno“

Na livadi koju je poklonio sinu S. K, iz Donjeg Biševa, otac je 4. jula ove godine kosio, što je strašno razljutilo njegovog nasljednika koji mu je zaprijetio da sijeno sa te parcele „bez mrtve glave neće izaći“.

Nekoliko dana prije toga, 28. juna, A.N. (27) iz Završja je cjepanicom udarila majku po glavi i nanijela joj povrede. Oba slučaja roditelji su prijavili, zbog čega su završili na sudu. Na ročištima koja su održana nedavno otac S.K. je odbio da svjedoči, a sin je negirao optužbe. Tužilac nije imao drugih dokaza, pa je odustao od optužnice.

Ni majka A.N. nije željela da tereti ćerku za koju je na pretresu kazala „da se popravila“. S druge strane, ćerka je priznala krivično dijelo i rekla kako je majka s vremena na vrijeme iznervira „pa reaguje nekontrolisano i ponekad je udari“.

Na osnovu nalaza sudskog vještaka medicinske struke, majka je zadobila lakše povrede po licu i tijelu zbog čega je A.N. kažnjena uslovno. Njoj je zaprijećeno sa 45 dana zatvora ukoliko u narednih godinu dana napravi novo krivično djelo.

U rožajskom sudu je ista kazna, pretprošle sedmice, izrečena i D.B. (75) iz Bijele Crkve, zbog krivičnog djela narušavanje tjelesnog i duševnog integriteta.

On je zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa rođenom bratu psovao oca i majku, nakon čega ga je rukom stegao za grlo, unio mu se u lice i nanio mu lakše tjelesne povrede. D.B. je na suđenju negirao optužbe, ali je njegov brat ostao pri tvrdnjama.

Predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić je kazao da se broj predmeta koji tretiraju nasilje u porodici smanjio od kada je dio njih prešao u područni organ za prekršaje.

Policijska stanica u Rožajama

„Ranije smo godišnje imali 30 do 40 takvih krivičnih djela, ali je sada to mnogo manje. Ono što se nije promijenilo je da najčešće stranke koriste svoje zakonsko pravo i odustaju od svjedočenja na sudu, zbog čega tužilac nema dokaza i odustaje od optužnice“, rekao je Camić.

Iz područnog organa za prekršaje su kazali da imaju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka za nasilje u porodici, ali da ih nema mnogo, odnosno da se ne može govoriti o pojavi.

Žrtve na suđenju ne žele da svjedoče, ili u pomirljivom tonu mole da nasilnik ne bude kažnjen. Oni procesni nijesu u prilici da odustanu od suđenja, jer zahtjeve podnosi Uprava policije, ali na sve načine pokušavaju da pomognu nasilniku.

U Odjeljenju bezbjednosti su istakli da su u prvih šest mjeseci prijavljena četiri slučaja nasilja u porodici i porodičnoj zajednici. Protiv dvije osobe je pokrenut krivični postupak, a pokrenuta su dva prekršajna postupka.

„U većini slučajeva žrtve se pokaju pred sudijom. Tvrde da su pale niz stepenice ili se povrijedile na neki drugi način. Nasilnici ne odustaju, ubrzo ponovo isto. Zato smo formirali mješovite ekipe koje obilaze žrtve i pokušavaju da djeluju preventivno“, rekli su u policiji.

Paradoksalno je, kažu, što je umjesto nasilnika žrtva ta koja je praktično prinuđena da napusti kuću.

„Zbog nedostatka određenih zakonskih i sistemskih mjera, umjesto da nasilnika na neko vrijeme iselimo iz kuće, prinuđeni smo da sklanjamo žrtve“, kazali su u policiji.

Zataškavanje pod pritiskom sredine

I u sudu i u policiji u Rožajama smatraju da je nasilja mnogo više, naročito na seoskom području, od onoga što pokazuju zvanične brojke.

„U malim sredinama, poput rožajske, stvari se i dalje sklanjaju pod tepih, što zbog ’sramote’, što zbog ekonomske nemoći.

Žrtve prijavljuju tek onda kada osjete da je ozbiljno zaprijećeno njihovom tjelesnom i duševnom integritetu.

Nakon toga se nasilnici umire, čak djeluju pokajnički zbog čega se žrtve sažale i odlučuju da im pruže ’još jednu’ priliku.

Takođe, veliki je i uticaj rođaka, komšija, prijatelja, pa su i za policiju i za sudove slučajevi nasilja u porodici mnogo komplikovaniji nego što se to u prvom trenutku čini“, objasnili su u policiji i sudu.

Galerija