Nikšić je grad paradoksa. Šezdesetih godina prošlog vijeka imao je oko 20.000 stanovnika i pet bioskopa. Danas, kada ima skoro četiri puta više stanovnika ima „improvizovani“ bioskop – „Scena 213“ pretvorena je u bioskopsku salu.
Prije dvadesetak godina u Nikšiću je zvanično bilo oko 160 milionera. Danas sindikalne vođe, političke partije, radnici i oni koji su do skoro to bili traže otvaranje narodnih kuhinja.
Nikšić je grad praznih obećanja, ali i vječitog nadanja, grad premijera, ali i štrajkova. Lakše je nabrojati firme u kojima radnici ne štrajkuju od onih u kojima zaposleni protestima, štrajkovima glađu ili tužbama traže isplaćivanje zarada, povezivanje radnog staža, priznavanje beneficija, penzije.
Slabo pomaže i štrajk glađu
Bivši radnici Centra tehničkih gasova (CTG), nekadašnjeg pogona nikšićke Željezare, od 25. februara štrajkuju glađu u podrumu nekadašnje Željezarine zgrade Desetka. Oni od Vlade traže isplatu otpremnina i uslove za odlazak po socijalnom programu koji je važio za ostale metalurge i koji je podrazumijevao priznavanje beneficiranog radnog staža.
Prošle godine, u dogovoru sa resornim ministarstvom, formirana je komisija koja je zaključila da radnici, koji su u Željezari radili od 25 do 35 godina, nemaju pravo na beneficije.
Bivši radnici su tražili reviziju socijalnog programa smatrajući da su diskriminisani i da i oni imaju pravo na otpremnine koje je dobilo oko 1,5 hiljada radnika Željezare i njenih bivših pogona a koje je finansirala Vlada Crne Gore. Radnicima je, pored otrpemnina do 24.000 eura, priznat beneficirani radni staž i time omogućeno prijevremeno penzionisanje.
„Još čekamo na povratnu informaciju od ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića koji nas je primio prošle sedmice i koji je obećao da će o našem problemu razgovarati sa ministrom ekonomije i direktorom Fonda PIO. Čekamo ali ne možemo dugo jer su radnici u teškom zdravstvenom stanju. Međutim, nadamo se da će se konačno riješti ova naša agonija“, kazao je predstavnik Štrajkačkog odbora Miloš Glušica.
Messer je 2009. godine od kompanije MNSS, koja je tada gazdovala Željezarom, zakupio CTG na 30 godina, a radnike preuzeo na osnovu ugovora o preuzimanju. Nakon prodaje Željezare turskoj kompaniji Toščelik, u maju prošle godine, ugovor je raskinut, a radnici od tada bezuspješno pokušavaju da riješe svoj status.
Radnicima u Messeru i dalje ide staž, iako njih 16 ne radi devet mjeseci a samo ih je osmoro angažovano u Messerovom pogonu u Petrovcu. Poslodavac im je obećao otpremnine u iznosu od 13 hiljada eura, što štrajkačima ne odgovara jer neće moći da ostare prava na penzije.
Rudari vazda na muci
Nikšićki rudari, njih oko 50, 8. marta blokirali su upravnu zgradu ali su nakon dva dana dozvolili poslovodstvu da nastavi sa radom kako bi bili potpisani ugovori sa kupcima koje danima najavljuju. Oni traže isplatu dvije od pet zaostalih zarada, pokretanje proizvodnje, povezivanje radnog staža od 2009. godine i angažovanje za stalno zaposlenih radnika a ne penzionera.
“Prošlo je deset dana a niko nam se nije obratio, osim izvršnog direktora. Postoje neke najave mada nama niko ništa nije konkretno rekao. Pominju se ugovori sa Mađarima, Poljacima, Česima. Svi se nadamo a šta će biti, vidjećemo. Ukoliko ne primimo dvije plate i ne dobijemo konkretne odgovore, radovi na tunelu Tifran, gdje se nalazi desetak naših radnika, biće obustavljeni. Ovih dana bi tamo trebalo da se ponovo počne sa radom i da se posao privede kraju, ali to se neće dogoditi ukoliko nam ne ispune zahtjeve“, kazao je rudar Miloš Jokić.
Radnici su danas odlučili da obustave radove na tunelu Tifran.
Prošlog četvrtka Samostalni sindikat Boksita je poveo radnike da protestuju ispred Vlade od koje su tražili pozajmicu od 450 hiljada eura koju bi vratili nakon potpisanih ugovora.
Nije im dozvoljeno da protestuju ispred zgrade Vlade, gdje se u tom trenutku održavala sjednica pa su iz parka preko puta poručili da im se odobri pozajmica jer „Crna Gora zna kako rudari štrajkuju“, dok su pojedini zaprijetili i ponovnim ulaskom u jamu u kojoj su organizovali višednevne proteste dva puta u 2010. godini. U svojoj burnoj istoriji protesta nakon prodaje ruskom CEAC-u, rudari su i na silu zauzimali upravnu zgradu i istjerivali poslovodstvo, blokirali tunel Budoš, prosipali rudu ispred zgrade Vlade, zauzimali rukodop Biočki stan, u čemu su im pomagale kolege iz Željezare...
Vatrogasci opet prevareni
Danas su sa jednosatnim protestima ispred zgrade Opštine ponovo krenuli i vatrogasci.
„Do 15. marta trebalo je da nam isplate decembarsku i januarsku zaradu i da nam obećaju redovnost ostalih plata. To se nije dogodilo pa ćemo svakog dana, sve do ispunjenja naših zahtjeva, u periodu od deset do 11 časova mirno protestovati ispred Opštine“, kazao je ranije predsjednik Sindikata nikšićkih vatrogasaca Đorđije Marković.
Tu su i radnice Konija koje su u prostorijama preduzeća protestovale od 22. novembra tražeći isplatu devet plata, otpremnine i povezivanje staža. Prošle sedmice su prekinule protest ali organizuju dežurstva dok se njihovi zahtjevi ne ispune.
U tom preduzeću je 28. decembra, na zahtjev preduzeća „Pantomarket“ iz Herceg Novog, uveden stečaj.
I bivši radnici HTP Onogošt okupljaju se svakog petka kako bi vidjeli dokle se stiglo sa njihovim zahtjevima. Oni traže povezivanje radnog staža i isplatu razlika za oktobarsku, novembarsku i decembarsku zaradu i devet dana januara, kao i isplatu jubilarnih nagrada za prošlu godinu. Jedan od zahtjeva je i da socijalni program obuhvati radnike koji su do uvođenja stečaja 2009. godine radili na određeno.
Riječ je o devet radnika koji su, kako tvrde, dobili ista rješenja kao i radnici koji su bili angažovani na neodređeno a u kojima piše da su angažovani dok stečajna uprava ne donese drugačiju odluku. Bivši radnici traže isplatu slobodnih dana i godišnjih odmora koji nijesu korišćeni do odlaska na Biro rada, a koji nijesu ušli u stečajnu masu, kao i da se u slučaju otvaranja hotela angažuju oni radnici koji žele da rade a završili su na Birou.
Protest u Onogoštu je počeo 24. decembra a prekinut je u februaru nakon što su 82 stalno zaposlena radnika dobili otpremnine u iznosu od 5.600 eura. Radnicima se iz stečajne mase duguje 11 zarada, dva topla obroka i regresa, kao i razlike u platama iz prethodnih godina, i zaposleni, kojima su radne knjižice zaključene 9. januara, očekuju da im to bude isplaćeno nakon prodaje nekog od preostalih objekata HTP-a...
Nikšić je grad starog/novog premijera Mila Đukanovića, ali i štrajkova.
Vlada Metalcu obustavlja kredit, ako ne isplati otpremnine
I bivši radnici nikšićke firme Metalac Montavar zbog neisplaćenih otpremnina od 4. marta protestuju u krugu preduzeća. „Štrajk i dalje traje i čekamo na obećani razgovor kome ćemo prisustvovati mi, direktor i neko od ministara.
Ministra ekonomije smo upoznali sa našom situacijom i on je kazao da će preduzeću biti obustavljen obećani kredit od 1,5 miliona eura dok nam ne budu isplaćene otpremnine.
Razgovor očekujemo što prije i nadamo se da će biti povoljan po nas“, kazao je predstavnik bivših radnika Mihailo Radović. Komisija za kontrolu državne pomoći odobrila je nikšićkom Metalcu pomoć od 1,5 miliona eura i 29 radnika očekuje da od te pomoći bude izdvojen novac i za njihove otpremnine u iznosu od po 11,7 hiljada eura, kao i po pet hiljada za rješavanje stambenog pitanja.
Radnici koje je vlasnik Montavara kroz postupak dobrovoljne likvidacije preduzeća otpustio traže i povezivanje radnog staža za prošlu godinu, kao i isplatu razlike za nekoliko prošlogodišnjih zarada.
U pitanju je, kako rekoše od 500 do 700 eura po radniku a Inspekcija rada je, prema njihovim tvrdnjama, donijela rješenje u njihovu korist. Metalac je 2004. godine za 450.000 eura prodat mariborskoj firmi Metalna Nova i naziv preduzeća je promijenjen u Montavar Metalac. Prošle godine vlasnik firme Goran Mladenović je prodao matičnu firmu, a pod okriljem Metalca formirao novu - Metalna Montavar inženjering, u koju je prešlo 110 radnika iz Metalca a proizvodnja je, u nedostatku obrtnih sredstava, obustavljena krajem prošle godine.
Galerija
Bonus video:
