KRIJU LI BEDEMI MISTERIJU

Servantesova sjenka lebdi nad Ulcinjom

Servantes je, svjesno ili ne, dajući ime glavnoj junakinji svog čuvenog romana Dulsineja, neraskidivo vezao svoje ime za stari Dolcinio, mistično isprepletao burnu istoriju grada, dovodeći u gotovo istu ravan mit i stvarnost
350 pregleda 0 komentar(a)
Trg robova Ulcinj, Foto: Luka Zeković
Trg robova Ulcinj, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 24.06.2018. 12:44h

Da li je zaista Aldonza Lorezno iz Kastilje Don Kihotova Dulsineja, kriju li drevni bedemi jednog malog primorskog grada nedokučivu misteriju ljubavnog života slavnog pisca, zašto njegovo ime jače odjekne u malenom starom gradu daleko od Španije nego u njegovoj rodnoj Alkali de Enares...

Migel de Servantes je, svjesno ili ne, dajući ime glavnoj junakinji svog čuvenog romana Dulsineja, neraskidivo vezao svoje ime za stari Dolcinio, mistično isprepletao burnu istoriju grada, dovodeći u gotovo istu ravan mit i stvarnost. U svojim leksikonima, brojni istoričari notirali su Aldonzu kao Servantesovu ljubavnu opsesiju i unutar drevnih bedema zbilja ne postoje pisani tragovi da je pisac tu robovao.

Njegova sjenka, kako kaže dr prof Ivana Kovač Barett, ipak lebdi nad Ulcinjom...

“Kao i u svakoj legendi, postoje podaci koji se savim uklapaju u tu priču, a postoje i oni drugi koji ne mogu da se povežu. Postoje događaji koji se teoretski čine mogućima i oni drugi koji su puka nagađanja.

Al, kada se saberu sve te priče, dobijamo jedan ishod koji odista djeluje fascinantno i mogli bi reći, tako zarazno, da počinjete i sami da vjerujete”, kaže Kovač Barett, koja je profesor na Filološkom fakultetu.

U osmanskom Ulcinju, više od 200 godina postojao je trg na koji su dovođeni zarobljenici nakon brojnih, beskompromisnih obračuna ulcinjskih gusara sa neprijateljima. Tu su prodavani kao robovi. Danas se to mjesto u Starom gradu, pored Kule Balšića u kojoj je stolovao Mehmed-efendija, odnosno Sabataj Cevi nakon što je prešao i islam, zove Trg robova ili Servantesov trg.

Mještani drevnog utvrđenja čvrsto vjeruju da je Servantes tu živio kao poluslobodan rob i da je inspiraciju za Dulsineju, našao u jednoj lijepoj djevoci koju je sretao tokom šetnji gradom. Osim imena trga, o tome danas prkosno svjedoči i memorijalna skulptura sa bronzanom bistom Serevantesa, izlivenom malo istočnije od kazamata i voltova, u dvorištu ispred Palate Venecija. Visoka je 3,6 metara i tu je da turistima ali i istoričarima kaže da joj je tu i mjesto.

Ćazim Resulbegović, direktor kompanije “Real estate”, koja gazduje Palatom i koja je naručila skulpturu, kaže da je monument tu i zbog obaveze i duga svih Ulcinjana prema Servantesu.

“Smatram da će ovaj prostor biti nadaleko prepoznatljiv već i po dobrim, pozitivnim konotacijama i reakcijama svih dosadašnjih posjetilaca monumenta. Ovim će Ulcinj postati prepoznatljiv kao grad u kome je živio Servantes, a ono što je od presudne važnosti za nas je činjenica da lik Dulsineje s razlogom ima svoje mjesto u romanu ‘Don Kihot’, na šta smo svi mi Ulcinjani jako ponosni”, kaže Resulbegović. Servantes je tako, htio da prizna to neko ili ne, kao niko u istoriji, napravio magičnu kopču između legende i stvarnosti, priča i činjenica.

Kovač Barett podsjeća da je Servantes učestvovao u bitci na Lepantu 1571, u kojoj je ranjen.

“Takođe se zna da je poslije toga proveo šest mjeseci oporavljajući se od svojih rana u Mesini. Zna se i da se nakon toga vratio u svoju vojničku misiju, istakavši se u bitkama na Krfu i Navarinu. O njegovom navodnom boravku u Ulcinju ne postoje, međutim, nikakvi podaci; iako je, u suštini, to bilo i moguće”, kaže Kovač Barett.

Lepant, danas Naupactus, nalazi se na 600 kilometara od Ulcinja koji je tada nosio ime Dolcigno.

“Neki istraživači tvrde da su upravo u godini kada se desila bitka na Lepantu, odnosno 1571, Ulcinj preuzeli berberski pirati. Venecijanci i Turci su se dugo borili za ovaj grad koji će se konačno pretvoriti u gusarsko utočište pod osmanskom zaštitom”, podsjeća Kovač Barett. Dodaje da je u Sv Senato Mar od maja do juna 1656, u unosu pod brojem 135, strana 168, registrovana informacija da je izvjesna “Giustina Donini” molila venecijanski Senat da se njen sin, koji je uhvaćen i pretvoren u turskog roba “razmjeni” za izvjesnog Mehmeta iz Ulcinja. “Que era esclavo en una galera veneciana…el Senado aprobćo este intercambio”- “Koji je bio rob na jednoj venecijanskoj galiji…Senat je odobrio ovu razmjenu”.

“Poznato je i to da su Albania Venetiu konačno u cjelosti preuzeli Turci oko 1797. godine, kada je Venecija već pala pred Napoleonovim trupama. Ali, istorijski podaci ukazuju da su najjužniji dio Albanie Venetie, odnosno gradove Bar i Ulcinj, preuzeli Turci 1573, i da su zbog toga Venecijanci pomjerili granice Albania Venetia ka Budvi. To bi bilo dvije godine poslije Lepanta, te samim tim ne može da se uklopi u teoriju da je Servantes bio zatočenik u ovom gradu”, kaže Kovač Barett, uz podsjećanje da su Đenovljani i Venecijanci tada bili saveznici Španaca, unutar katoličke strane, u brobi protiv Turaka.

“Ako ostavimo sa strane sve kontradikcije i pretpostavke vezane za datume i događaje, takođe vidimo da sam Servantes, uz sve izvore inspiracije koje je mogao imati, nikada nije pisao direktno o Ulcinju. S druge strane, o njegovom zatočeništvu u Alžiru, kada su ga nekih pet godina nakon Lepanta zatočili berberski gusari u blizini Kosta Brave u Španiji, znamo sve detalje. Njih nam je ostavio upravo sam pisac, što nije slučaj sa Ulcinjom. Nije li, stoga, čudno da jedan grad koji je, kako se priča, ostavio tako jak trag da je inspirisao pisca da stvori model femme ideal, odnosno njegovu muzu, koja nosi ime po tom gradu, da taj isti grad pisac nigdje ne pomene”, kaže Kovač Barett i ostavlja sumnju “da je možda, iz nekog razloga, pisac htio da pobjegne od njega, da sakrije to sjećanje...”.

“Moguće je, na koncu, da je kao vojnik i mornar, slušao priče o gradu, da ga je čak vidio iz daleka ili da je pak kročio na njegovo tlo na svom putu ka Krfu i Navarinu. Moguće je da je tako evocirao njegovo ime onda kada je stvarao Dulsineju, koja, kako to nauka prepoznaje a kako je to i sam Servantes rekao, odgovara stvarnoj djevojci koja je živjela u Kastilji, i zvala se Aldonza Lorezno. Moguće je de je upravo imenom Dulsineje htio da pokaže kako je nedokučivo, kako je teško i kako uzvišeno dostići ideal savršene inspiracije u liku jedne žene...”, kaže Kovač Barett.

Stari grad će biti posjećeniji

Resulbegović tvrdi da će prostor na kojem se trenutno nalazi monument Servantesa, uticati na prepoznatljivost i promociju grada u svim segmentima.

“Uticaće i na na bolju posjećenost čime ce ulcinjski Stari grad konačno dobiti svoje mjesto na kulturnoj mapi koje zaslužuje. Ovako značajan kulturno-istorijski sadržaj uticaće i na obogaćivanje turističke ponude grada Ulcinja”, tvrdi Resulbegović. Dodao je da će kompanija “Real Estate & Co” svojim činjenjem kako u prethodnom, a tako i u budućem periodu, davati značajan doprinos u obogaćivanju ponude grada kvalitetnim segmenatima, poput “Begove kule” koju turisti redovno obilaze.

Idealan scenario za vitezove sanjalice i odvažne heroje

Venecija je 1405, podsjeća profesorica španskog jezika i književnosti, preuzela grad od već oslabljenog srpskog principata i dala mu ime Dulcigno, na latinskom, Dulcinium, inkorporišući ga u prostor koji će nazvati Albania Venetia, zajedno sa venecijanskim posjedima smještenim u južnom djelu Dalmacije, obuhvatajući tako gradove kao Cattaro, Perasto, Castelnuovo, Antivari i Dulcigno.

Preporučujemo za Vas