Avioni i jedrilice trunu u hangaru beranskog aerodroma

Stari školski avioni, jedrilice, vitlo i razbacana arhivska građa, jedino je što je ostalo od skoro sedam decenija beranskog aero kluba
368 pregleda 8 komentar(a)
aerodrom Berane, Foto: Tufik Softić
aerodrom Berane, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 18.06.2018. 13:43h

Vrijedna oprema nekadašnjeg aero kluba u Beranama već godinama propada u jednom od hangara na aerodromu.

Od kada je istekla registracija kluba, o njoj više praktično niko ne vodi računa.

Tako su u hangaru „prizemljena“ dva aviona marke „utva“ i četiri jedrilice od kojih su dvije veoma skupe. Propadanju je izloženo vitlo za podizanje jedrilica, za koje poznavaoci prilika u sportskom vazduhoplovstvu tvrde da je jedino takve vrste u Crnoj Gori, kao i mnoga druga sitnija oprema.

Drugi hangar, od slabije konstrukcije i otvorenog tipa, srušen je ranije pod težinom snjegova, zuba vremana i permanentne nebrige.

“Zbog isteka registracije, ova imovina je u nemilosti. Jednostavno se ne zna kome više pripada, nakon što aero klub nije preregistrovan, čime je prestao da postoji“, kaže nekadašnji aktivni član ovog kluba i sadašnji odbornik koalicije „Zdravo Berane“ u lokalnom parlamentu Boris Boričić.

On izražava bojazan da postoji realna opasnost da se ova vrijedna imovina izmjesti iz Berana.

„Pouzdano znam da izvan Berana vlada interesovanje za tom imovinom. Pribojavam se da avioni, jedrilice i druga oprema ne ‘odlete’ odavde sa sjevera negdje prema jugu“, tvrdi Boričić.

On dodaje da je pored ove imovine, u zgradi aero doma koja je nekada vrvila od života, propadanju prepuštena i kompletna arhiva aero kluba, od najstarijih vremana do danas.

“Ne mogu da vjerujem da makar ta vrijedna arhiva, koja svjedoči o višedecenijskoj istoriji ovog kluba, nije mogla negdje biti pohranjena i sačuvana od otuđivanja i propadanja“.

Stari školski avioni, jedrilice, vitlo i razbacana arhivska građa, jedino je što je ostalo od skoro sedam decenija duge tradicije i blistave istorije beranskog aero kluba, još od najranijih vremana bivše Jugoslavije.

Ovaj klub je, podsjeća Boričić, osnovan 1954. godine, mnogo prije nego je napravljena betonska pista, i služio je u svrhe obuke pilota nekadašnje vojske SFRJ.

“U nekadašnjoj Jugoslaviji postojala su dva takva centra za obuku pilota tadašnje srednje vazduhoplovne škole iz Mostara, jedan u Puli i drugi u Beranama. Aero klub Berane je preuzeo osnovnu obuku pilota JNA iz Mostara“, kaže Boričić.

On objašnjava da je od novca koji je na taj način zarađivao, beranski avio klub obavljao i obuku pilota amatera, ili sportskih pilota.

Prema njegovim riječima piloti koji su se školovali u Beranama kasnije su, između ostalog, nalazili zaposlenje u poljoprivrednoj avijaciji SFRJ.

“Veliki broj njih je završio školu rezervnih oficira, i postali su rezervni piloti tadašnje vojske i vojnog vazduhoplovstva“.

Beranski aero klub bio je osvajač ko zna koliko priznanja i trofeja na takmičenjima širom Jugoslavije, od Vardara do Triglava.

“Ne želeći da nekoga izostavim, pomenuću samo da je jedan od najuspješnijih, koji je nastavio karijeru profesionalnog pilota, bio Vuka Zečević. On je penzionisan u Montenegro erlajnzu kao pilot embrajera“.

Beranski aero klub bio je osvajač ko zna koliko priznanja i trofeja na takmičenjima širom Jugoslavije, od Vardara do Triglava

Sve je to tako bilo do početka ratova na prostoru SFRJ. Tada su, polovinom devedesetih godina, zamrle dinamičnije aktivnosti sportskog aero kluba. Prestale su obuke, a time i prestao glavni izvor prihoda od kojih se klub izdržavao.

Profesionalne i pilote amatere vrijeme je odnijelo na različite krajeve. U Beranama ih je ostalo svega nekoliko.

To je bilo vrijeme kada se i vojska povukla sa beranskog aerodroma. Prije toga, 1974. godine napravljena je moderna betonska pista širine skoro pedeset metara.

Tako se propadanje aero kluba poklopilo sa propadanjem beranskog aerodroma o kome više niko ne vodi brigu. Baš kao i o imovini aero kluba.

“U hangaru su dva aviona marke ‘utva 75’. Jedan je u voznom stanju i registrovan, dok drugi lako može da se popravi i osposobi za letjenje. Zatim su tu četiri jedrilice od kojih su dvije marke ‘blanik’ koje se još i danas koriste na atraktivnim takmičenjima, odnosno Red Bull manifestacijama i vratolomnim letovima. Vitlo je sa dvije sajle i jedino je takve vrste u Crnoj Gori“, kaže Boričić.

On ističe da vjeruje da nije kasno da se zajednica, kako država tako i opština, zainteresuju i da sa vrlo malo ulaganja dovede sve u upotrebno stanje i da školski avioni i jedrilice ostanu i opet lete nad Beranama.Pista odolijeva iako se ne održava

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su, prema nekim podacima, sletjeli još prije Drugog svjetskog rata.

“Moglo bi se reći kako je, zapravo, u tom pogledu Berane išlo u korak sa svijetom“, kaže Boričić.

Pristanišna zgrada izgrađena je šezdesetih godina kada je i uspostavljen redovni putnički saobraćaj. Desetak godina na liniji Berane – Podgorica – Berane i Berane – Beograd – Berane, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker.

Pista dužine dva kilometra i poslije četiri i po decenije, odolijeva vremenu i nevremenu. Bez bilo kakve brige i održavanja.

Posljednje dvije i po decenije, od kada ga ni vojska ne koristi, beranski aerodrom služi za sve, a najmanje za ono zbog čega je napravljen.

Bonus video: