izbjeglički blues

Bježeći pred građanskim ratom, Sirijac spas pronašao u Podgorici

U Siriji su ostale njegove sestre i majka; otac je, zbog optužbi da je vođa Slobodne sirijske armije, morao napustiti rodnu zemlju
0 komentar(a)
Ažurirano: 22.02.2019. 19:08h

Bježeći od masakara, bombardovanja, krvi, pucnjave i spasavajući goli život, dvadesetosmogodišnji Sirijac novi dom našao je u Crnoj Gori.

U razgovoru za "Vijesti" on je, insistirajući na anonimnosti, opisao što preživljavaju njegovi sunarodnici, kakvi su mu planovi, ali i što se dešava ispod ratne površine. Sirijska vlada, tvrdi on, uništava svoje građane i zemlju, kako bi sebi obezbijedila ostanak.

Prošle godine ovaj mladić iz Damaska, u Crnoj Gori je osnovao kompaniju, sa namjerom da život i poslovanje preseli baš ovdje. Mogućnost da njegovi planovi otpočnu sa realizacijom, dobio je sada, a njegov sljedeći korak je, ispričao je, da iz ratnog vihora izvuče porodicu.

U CG će se njegova kompanija baviti trgovinom, uvozom sa Bliskog istoka, ali i izvozom iz CG i država EU tamo. Iznajmio je stan u Podgorici, a ovih dana, traži prostor u kom bi otvorio restoran arapske kuhinje

U Siriji su ostale njegove sestre i majka; otac je, zbog optužbi da je vođa Slobodne sirijske armije, morao napustiti rodnu zemlju.

"Potičem iz porodice koja se bavi proizvodnjom tekstila. Moj otac je trgovinski agent, pa smo trgovali sa ostalim državama, ne samo u Siriji. To je mali biznis, koji sada pokušavamo da proširim ovdje, jer je biznis u Siriji mrtav.

Izabrao sam Crnu Goru, jer sam prije dolaska ovamo istraživao. Čuo sam da je poslovno okruženje jednostavnije nego u zemaljama Evropske unije, a i lakše je dobiti vizu nego u EU. Moja konačna odluka je da ostanem i radim ovdje", ispričao je on.

U Crnoj Gori će se njegova kompanija baviti trgovinom, uvozom sa Bliskog istoka, ali i izvozom iz Crne Gore i država EU tamo. Iznajmio je stan u Podgorici, a ovih dana, traži prostor u kom bi otvorio restoran arapske kuhinje. Prije nego je odlučio da život nastavi upravo ovdje, dolazio je jednom i smatra da je ovo zemlja koja obećava.

Ono što se sada dešava u Siriji opisao je kao revoluciju koju Vlada te države ubija uništavanjem zemlje i naroda.

Zatvorili su me nedjelju dana, mučili, pustili da umirem od gladi. Poslije nedjelju dana samo su mi rekli 'izvini, napravili smo grešku'. Dakle uhapsili su me samo zbog toga što mi imam slično ime kao osoba sa kojom su me zamijenili

"U Siriji se događa revolucija. Sirijci žele svoja prava i slobodu, a to se Vladi ne dopada pa je odlučila da ubije revoluciju tako što će ubiti narod i uništavati zemlju. Sirijska Vlada je povezana sa Iranom. Narodu se to ne sviđa zato što smo postali poput iranske zemlje. To nam se nikako ne sviđa.

Vjerujem da Iranci imaju svoj plan. Oni su obučeni da se infiltriraju u Irak, Siriju, Liban, sa druge strane sirijski narod je odlučio da bude na čelu borbe protiv Irana i protiv njegovog plana", kazao je mladić koji je, da bi napustio Damask i izašao iz države, a poučen nimalo lijepim iskustvom, morao pribaviti gomilu dokumenata.

"Morao sam napisati da napuštam Siriju zbog poslovnih obaveza, objasniti zbog kojih obaveza, što ću da radim van države i pustili su me da izađem. Prije toga su, u mom slučaju napravili nekoliko grešaka. Zatvorili su me nedjelju dana, mučili, pustili da umirem od gladi.

Poslije nedjelju dana samo su mi rekli 'izvini, napravili smo grešku'. Dakle uhapsili su me samo zbog toga što mi imam slično ime kao osoba sa kojom su me zamijenili. Jednostavno, mislili su da sam neko drugi i to im je bilo dovoljno da me odvedu u zatvor.

Moja porodica je uložila puno truda kako bi dokazala da nisam taj koga su tražili. Ipak, trebalo je izdržati patnju, torturu, sve, da bi oni nakraju samo rekli ' izvini' i pustili me na mir. Zbog toga svaki put kad hoću da napustim zemlju moram da napišem šta radim i zašto izlazim iz Sirije", ispričao je on.

"Ono što vidite na TV-u samo je 10 odsto onoga što se stvarno dešava u mojoj zemlji"

Sve ono što gledaoci iz ostatka svijeta mogu vidjeti na malim ekranima tek je neznatan dio stvarnog stanja u Siriji, tvrdi on. Eksplozivi, nebo prekriveno pečurkama od bombardovanja, strah, krv, ubijena djeca na ulicama, tijela čitavih porodica u zgarištima kuća, svakodnevnica su državljana Sirije.

"Ono što vidite na TV-u samo je 10 odsto onoga što se stvarno dešava u mojoj zemlji. Rat se se vodi u okolini Damaska. To je mali grad, poput Podgorice, ali se u njegovoj okolini nalaze veći. Oko Damaska se sve ruši.

Kuće, zgrade, ljudi umiru, mnogi su morali da napuste domove, neki su morali da napuste grad. Vlada ih proganja i tjera van grada. Bilo je i organizovanih masakara ", kazao je sagovornik "Vijesti".

Njegova porodična kuća je zasad na sigurnom, pojasnio je, ali samo zbog toga što se nalazi u blizini Vladinih važnih zgrada u Damasku.

"Mislim da moja kuća uskoro neće biti bezbjedna, jer će Slobodna sirijska armija veoma brzo napasti tu oblast. Samo su moja majka i sestre u zemlji, zato moram da se vratim tamo dok ne dobijem dokumenta za njih i dovedem ih ovdje. Ako ne uspijem, moraću da sredim još neka specijalna dokumenta za svoju porodicu.

Ovaj mladić koji u Crnoj Gori, daleko od rata, krvi, žena koje u naručju nose ranjenu ili mrtvu djecu, pokušava nastaviti život, vjeruje da će Slobodna sirijska armija uskoro preuzeti vlast i "da će sistem pasti"

To može potrajati, ali to je moj jedini izbor. Kad sam ovdje dobio radnu vizu, rekli su mi da će mi trebati oko 20 dana i da ću nakon toga dobiti dozvolu da i njih dovedem. Nadam se da će to biti brže, ali ne znam kako je to ovdje uređeno. Moj otac je napustio Siriju, jer su ga optužili da vodi Slobodnu sirijsku armiju. Sada je u Jordanu.

Ja sam prevodio neka dokumenta za tu armiju, da bih podržao njihovu ideju, naravno u tajnosti. Ako objavite moje ime, ljudi iz Vlade Sirije će to povezati", kazao je on, pojašnjavajući da je u Siriju sada moguće ući preko Turske.

Kad krene za svoju porodicu on će ići iz Istanbula u Liban, a jedina nogućnost da iz Libana dođe u Damask, jeste taksi...

"Moguće je samo preći iz Libana u Damask, tu je otvoreno. Između Damaska i granice je 80 km, a na svaki kilometar je po jedan kontrolni punkt. Zamislite koliko je to kontrolnih punktova, još na svakom moraju da vas pretresu, pogledaju vaše isprave, sve".

Ovaj mladić koji u Crnoj Gori, daleko od rata, krvi, žena koje u naručju nose ranjenu ili mrtvu djecu, pokušava nastaviti život, vjeruje da će Slobodna sirijska armija uskoro preuzeti vlast i "da će sistem pasti".

Ili Asad, ili spaljena zemlja

"Zemlja će biti u rasulu neko vrijeme nakon toga. Ima previše ljudi koji su u egzilu. Više od tri miliona stanovnika ostalo je bez krova nad glavom. Oni žive po livadama, a u besplatnim domovima živi i po pet porodica.

Dijele kuću. Teško možemo naći hranu, vodu imamo jer imamo rijeku, poput ove vaše. Povrijeđeni pobunjenici se liječe u gradovima koje su zauzeli jer tamo ima bolnica.

Gotovo polovina Sirije sada je u rukama Slobodne sirijske armije. Ne znam da li će se ove ili sljedeće godine okončati sve to, ali nadam se da hoće, jer traje već predugo.

U Siriji sada nema ničega, zbog toga ću i kada se završi rat ostati ovdje. Vlada Sirije poručuje 'ili Asad, ili ćemo zapaliti zemlju'. Oni baš to i rade.

Zemlja je sada u pravom haosu", ispričao je sagovornik.

Zemlja koja obećava

"Bio sam ovdje nedjelju dana. Posjetio sam Podgoricu, Budvu, Kotor. Lijepa zemlja, druželjubivi ljudi, samo što ne pričaju engleski jezik i teško je komunicirati sa njima.

Da bih poslovao ovdje, moraću da naučim vaš jezik. Ova zemlja djeluje prilično obećavajuće. Zovu je zemljom vizije.

Možete da radite puno u oblasti turizma, pokrenete ovdje neku proizvodnju i distribuirate u druge bivše jugoslovenske države i evropske zemlje", kaže Sirijac.

Galerija