Broj djece sa smetnjama u govorno-jezičkom razvoju u stalnom je porastu, čemu svjedoči i podatak da u Razvojnom savjetovalištu Instituta za bolesti djece godišnje dođe oko 200 novih pacijenata, kazala je logoped te institucije Mirjana Đurić.
Ona je, povodom 22. oktobra, međunarodnog dana posvećenog govornim manama, kazala da u Crnoj Gori nema statističkih istraživanja koja prate broj djece sa smetnjama u govorno-jezičkom razvoju.
"Ranije statistike pokazuju da je u opštoj populaciji djece bilo oko 30 odsto njih sa smetanjama u govoru. Međutim, taj broj je u stalnom porastu kako u svijetu, tako, na žalost, i u našoj sredini", rekla je Đurić agenciji MINA.
Ona je kazala da je alarmantna i statistika iz regiona-u Srbiji je 1953. godine bilo 8,3 odsto djece sa problemima u govoru i jeziku, dok su podaci iz 2010. godine, pokazali da je čak 63 odsto djece predškolskog i ranog osnovnoškolskog uzrasta imalo iste probleme.
sim u zdravstevnom sistemu logopedi su uključeni i u školski sistem, gdje su raspoređeni u nekim obrazovnim ustanovama
"Može se pretpostaviti da je i kod nas stanje slično", smatra Đurić.
Prema njenim riječima, od ukupnog broja dijagnostikovane djece u Razvojnom savjetovalištu u porastu je broj onih sa problemima u jezičkoj organizaciji, kojih je 30 odsto od ukupnog broja primljenih pacijenata.
Đurić je kao česte smetnje navela i probleme u artikulaciji, usporeniji govorni razvoj i fiziološko kašnjenja govora.
"Evidentno je da se kod jednog broja djece, čiji je problem uslovljen neadekvatnom emotivnom interakcijom sa majkom i ranom socijalnom stimulacijom unutar porodice, pravovremenom interevencijom mogu postići zavidni rezultati, ako se na vrijeme obrate stručnjacima", savjetovala je ona.
Ta djeca , kako je pojasnila Đurić, uglavnom su od tri do četiri godine.
Ona je savjetovala da prije govora, treba obratiti pažnju i na bebin neverbalan govor
"Najčešće provode više sati dnevno gledajući crtane filmove, nerijetko na stranom jeziku. Uglavnom ne reaguju na pozive, nemaju potrebu za bilo kakvom komunikacijom, ne razumiju naloge niti ih izvršavaju, često imaju razvijene govorne ili motorne stereotipe", precizirala je ona.
Đurić je navela da takva djeca uglavnom ne ostvaruju kontakt očima, nemaju interesovanja za igru ili im je ona vrlo siromašna i ne postavljaju pitanja.
Ona je upozorila da govorne stereotipi, u vidu prostog ponavljanja riječi ili fraza koje su djeca čula u okruženju, roditelji nerijetko smatraju govorom "i tako izgube dragocjeno vrijeme čekajući da se govor spontano razvije".
"Ova kategorija djece obično dođe kasno kod logopeda, sa tri ili četiri godine, nerijetko i kasnije. Ukoliko roditelji primijete bilo koji od ovih simptoma potrebno je da se jave stručnjacima", apelovala je Đurić, dodajući da je uloga roditelja i šire porodice u ranoj emocionalnoj stimulaciji od neprocjenjivog značaja.
Ona je savjetovala da prije govora, treba obratiti pažnju i na bebin neverbalan govor.
"Nekad je djetetu neophodan svakodnevni tretman, što je sa postojećim kapacitetima nemoguće. S obzirom na povećani broj pacijenata, ovakvo stanje je vrlo alarmantno i mislim da bi zdravstveni sistem morao da se ozbiljnije bavi ovim problemom"
"Spontana stimulacija djeteta kroz igru i razvoj situacionog kontekstualnog govora je osnova za razvoj govorne ekspresije. Samo kašnjenje u produkciji ne mora da bude od velikog značaja za prognozu, ukoliko dijete razumije govor, razumije okolinu, izvršava naloge, ima dobru neverbalnu, emotivnu i gestovnu komunikaciju", pojasnila je Đurić.
Ona je podsjetila da se od djeteta koje ima oko godinu očekuje izgovor prve riječi sa značenjem, a sa 18 mjeseci kratka rečenica.
"U uzrastu od dvije do tri godine bogati se rječnik djeteta, postavljaju pitanja. Sa četiri djeca imaju od 50 do 70 posto izgrađenih glasova, u mogućnosti su da ispričaju doživljaj. Sa pet godina treba pravilno da izgovaraju sve glasove, morali bi da imaju pravilno izgrađene sve gramatičke strukture, pravilnu sintaksu i bogat rječnik", rekla je Đurić.
Ukoliko dijete odstupa od tih "grubih pravila", potrebno je, kako je savjetovala, da se roditelji obrate logopedu.
"Na žalost u našoj sredini nema ustanove koja bi se isključivo bavila problemima djece sa smetanjam u razvoju, pa time i u govornom razvoju. Kapaciteti sa kojima raspolaže Razvojno savjetovalište su skromni i ono već odavno kadrovski, prostorno i opremom ne može da zadovolji potrebe djece kojoj je neophodna pomoć", kazala je Đurić.
Đurić je podsjetila da u crnogorskom zdravstvu postoje dva logopeda u Podgorici, jedan u Institutu za bolesti djece, a drugi u Centru za podršku djeci sa smetnjama u razvoju u okviru Doma zdravlja, kao i po jedan u dispanzerskim službama u Beranama i Herceg Novom
Prema njenim riječima, u Razvojnom savjetovalištu radi jedan logoped koji godišnje primi oko 180 do 200 novih pacijenata, na osnovu podataka za posljednje tri godine.
Zato je, smatra Đurić, dinamiku neophodnu za rad sa pojedinom kategorijom poremećaja , koji zahtijevaju češće tretmane, nemoguće ispuniti.
"Nekad je djetetu neophodan svakodnevni tretman, što je sa postojećim kapacitetima nemoguće. S obzirom na povećani broj pacijenata, ovakvo stanje je vrlo alarmantno i mislim da bi zdravstveni sistem morao da se ozbiljnije bavi ovim problemom", rekla je ona.
Đurić je podsjetila da u crnogorskom zdravstvu postoje dva logopeda u Podgorici, jedan u Institutu za bolesti djece, a drugi u Centru za podršku djeci sa smetnjama u razvoju u okviru Doma zdravlja, kao i po jedan u dispanzerskim službama u Beranama i Herceg Novom.
Osim u zdravstevnom sistemu logopedi su uključeni i u školski sistem, gdje su raspoređeni u nekim obrazovnim ustanovama.
Bonus video:
