Iz nekog razloga učenici matematiku smatraju "baukom". Međutim, postoje i oni rijetki kojima su brojke "ušle pod kožu", a rješavanje zadataka je "poslastica" kojom liječe umor i dosadnu svakodnevicu.
Jedna od tih rijetkih koja se najbolje snalazi u svijetu brojki i kojoj su matematički problemi odavno postali najljepša razonoda je mlada Nikšićanka Marica Knežević koja, nakon uspješno završenih master studija na Matematičkom fakultetu na Kembridžu, sa prosječnom ocjenom 9,58, nastavlja doktorske studije na Kings koledžu u Londonu.
Svijet brojki polje na kome se snalazi
Marica je još kao osnovac bila đak za primjer – u knjižici sve same petice, pohvale i nagrade sa raznih takmičenja. Takva je bila i u gimnaziji "Stojan Cerović". Učenica kojom su se ponosili profesori, društvo i škola, a ona im vraćala medaljama.
"Nastavnik Vuksan Bulatović prepoznao je u meni ’matematički’ talenat. Uključio me u sekciju i veoma brzo ’svijet brojki’ postao je za mene primamljivo mjesto iz koga nijesam htjela da izađem. Počela sam da se takmičim, osvajam nagrade i znala sam da će matematika biti ono čime ću se baviti cijelog života", priča ova vedra Nikšićanka, koja je nedavno dobila i studentsku nagradu Nikšića, zajedno sa još četvoro darovitih kolega.
Kao da je to sasvim obična stvar kaže da je „i ranije bilo nagrada“ i na novinarsko navaljivanje nabraja neke od njih – prva mjesta na svim opštinskim, regionalnim i republičkim takmičenjima, kao osnovac bila je dva puta prva na takmičenjima u SRJ, zatim drugo i treće mjesto takođe na saveznom takmičenju, zlato i srebro na balkanijadi, predstavljala je Crnu Goru i na takmičenju u Vijetnamu...
Za doktorske studije ne mora da traži sponzorstva jer su je rezultati i znanje preporučili za britanske stipendije koje je dobila od Kingsa i Leverhulme Trusta
Iako je bila vrijedan student, učila i više od onoga što je za fakultet bilo potrebno, kada je stigla u Kembridž shvatila je da u njenom znanju ima dosta praznina koje treba popuniti.
"Kada sam došla tamo vidjela sam koliko sam ’hendikepirana’ što se tiče znanja. Još kada su nam kazali da je master samo teška godina pripreme za doktorske studije, malo me uhvatio strah. Ali, odlučila sam da ispunim zacrtano i da to što sam počela uspješno savladam", kaže djevojka koja je, kako u šali reče, bila veoma uspješna i u traženju sponzorstava za studije.
Za doktorske studije ne mora da traži sponzorstva. Njeni rezultati i znanje su je preporučili za britanske stipendije koje je dobila od Kingsa i Leverhulme Trusta.
Možda će i Marica, koja želi da se vrati u Crnu Goru i da svoje znanje prenese drugima, pronaći neku teoremu.
Prva ljubav fizika, medicina zarobila srce
Gdje su i šta rade mladi olimpijci. Ne oni koji su Crnu Goru predstavljali na sportskim takmičenjima, već oni kojima je znanje “slaba strana” pa su se medaljama okitili na polju nauke.
Rade Kovač, odličan student medicine na podgoričkom fakultetu je "posljednji" olimpijac iz Crne Gore koji je u zajedničkoj državi 2006. osvojio bronzanu medalju na Olimpijadi znanja iz fizike u Indoneziji.
Danas se toga sjeća kao drage uspomene, jer fizika će ostati njegova velika ljubav, iako je srce „poklonio“ medicini.
"Reprezentaciju su sačinjavala četiri takmičara iz Srbije i nas dvojica iz Crne Gore. Pored mene u ekipi je bio i moj drug iz Gimnazije Arsenije Maliković, koji je dobio specijalnu nagradu za najbolje urađeni eksperimentalni dio. Ja sam se vratio sa bronzanom medaljom, a koliko smo bili jaka ekipa, najbolje govori to da su se i četiri takmičara iz Srbije okitili bronzom", priča Rade, dok pokazuje vrijedan „suvenir“ sa Olimpijade – bronzanu medalju o kojoj najveći broj mladih može samo da sanja.
Rade se sa regionalnih, republičkih, saveznih i međunarodnih takmičenja uglavnom kući vraćao sa zlatnim odličjem, tako da nije bilo nikakvo iznenađenje kada bi se pojavio sa još jednom medaljom oko vrata.
A u dnevniku i knjižici sve same petice. U svjedočanstvima najniža ocjena – opet pet. Istim „ritmom“ nastavio je i na fakultetu, samo što umjesto petica ređa desetke.
"Drago mi je što se u posljednje vrijeme više pažnje posvećuje mladim uspješnim ljudima nego što je to bio slučaj ranijih godina"
A da znanje ne može da „devalvira“ Rade je pokazao i desetkama na studijama medicine.
"Fizika je ostala moja ljubav, ali medicina je ono što me je osvojilo. Za sada mi dobro ide, četvrta sam godina i još uvijek nijesam odlučio šta bih volio da specijaliziram. Mislim da je još rano za to", kaže momak, koji kao i Marica namjerava da svoju budućnost gradi u Crnoj Gori.
"Možda negdje odem na usavršavanje, ali siguran sam da ću raditi u Crnoj Gori. Drago mi je što se u posljednje vrijeme više pažnje posvećuje mladim uspješnim ljudima nego što je to bio slučaj ranijih godina. Sve više takmičara iz Crne Gore učestvuje na međunarodnim olimpijadama, osnivaju se naučni kampovi, nagrade su veće, pa je i veći broj učenika stimulisan da se takmiči. Dobro je to, jer bez znanja nema ni budućnosti", kaže budući ljekar.
Drug Tito je govorio – "Blago zemlji koja ima ovakvu omladinu". Još samo da zemlja "ukapira" da je Tito bio u pravu.
Galerija
Bonus video:
