prosjačenje

Ispružena ruka koja hrani nekog drugog

Najviše ispaštaju djeca kojoj sigurnost i bezbjednost ne mogu da garantuju ni roditelji ni državni organi…
74 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 23.02.2019. 09:06h

Na autobuskoj stanici u Rožajama u petak, pazarni dan, oko devet ujutru se parkira bijeli izanđali kombi srbijanskih registarskih oznaka. Iz njega izlaze četiri Romkinje od kojih dvije u prljavobijelom povezu na njedrima nose bebe. Veselo istrčava i šestoro djece stare između četiri i osam godina.

Oskudna garderoba na njima, razderotina na koljenima, ni od džema umrljana ustašca ne remete nekakvu čudnu radost na njihovim licima. Muškarac koji je vozio kombi malo grubljom intonacijom, na romskom jeziku se kratko obraća ženama i djeci, pali automobil i odlazi u pravcu Berana.

Sa njim su otputovale dvije žene i nekoliko djece.

Bijeli kombi redovno dovozi i odvozi

Grupa Roma koja je ostala u Rožajama se razdvaja. Jedni kreću u pravcu Doma zdravlja, kroz podvožnjak ka gradu.

Žena sa bebom u smotuljku, sa dvoje djece ide ka pošti. Zastaje pored trafike, govori nešto mališanima. Dječak ostaje pored pošte, sjeda i pruža ruku. Djevojčica nastavlja u pravcu centra grada u kojem pazarnim danom ima mnogo ljudi. Dolazi do lokala “Tajson” i sa ispruženom ručicom ide od stola do stola. Za jednim od njih sjedi nekoliko mladića koji joj daju novac, nekoliko sitnih apoena.

Gosti za drugim stolom ne obraćaju pažnju na njeno prisustvo. Ona im nešto govori, ali ubrzo nastavlja dalje. Muškarac i žena je propituju, smiju se, ali joj ne daju ništa. Dolazi konobar i tjera je sa terase. Djevojčica u crvenoj haljinici sa bijelim tačkicama čeka da on uđe u objekat i ponovo se vraća. I konobar se vraća, viče i kreće ka malenoj. Ona bježi… Na gradskom trgu prilazi ljudima. Većina se pravi da je ne primjećuje, neko joj ponešto i udijeli. Vragolasto se smije, pa je tužna. Uporno oblijeće oko jednog četrdesetogodišnjeg čovjeka koji razgovara sa poznanikom.

U jednom trenutku on je opsuje, pa grubo odgurne. Djevojčica bježi. Odlazi kod žene koja joj je najvjerovatnije majka i koja, sa bebom u naručju, sjedi preko puta Opštine i policije. Daje joj “zarađeni” novac i najvjerovatnije se žali. Romkinja joj nešto govori i mala odlazi dalje.

Zaustavljamo je kod hotela i pitamo za šta su joj potrebne pare. Odgovara da je gladna. Ali neće burek, kaže, hoće novac, da i bratu kupi nešto. Tvrdi da nema roditelje, majka je navodno umrla, a otac je bolestan. Kaže da živi tu negdje u blizini. Nema pojma o kombiju kojim je doputovala u Rožaje. Na molbu da nas povede do svoje kuće odgovara pitanjem: “Hoćeš da mi daš para?”, okreće se i trčeći odlazi…

Poslije desetak minuta ni ženu kojoj je ranije prilazila ne zatičemo na tom mjestu. Oko 17 sati, pored autobuske stanice se parkira isti bijeli kobi, ubrzo stižu putnici koje je ujutru ostavio u Rožajama i svi skupa kreću u pravcu Dračenovca.

Stižu iz Peći, Novog Pazara i Berana

U rožajskoj Ispostavi policije kažu da Romi redovno dolaze da prose u taj grad. Osim u izuzetno rijetkim slučajevima nijesu domicilni, dolaze sa strane. Najčešče iz Peći sa Kosova, Novog Pazara iz Srbije i iz Berana.

"Trudimo se da suzbijemo prosjačenje i podnosimo prijave, ali to veoma teško ide. Oni najčešće nemaju identifikacionu dokumentaciju i ne daju tačne podatke o sebi. Takođe, riječ je o marginalizovanoj populaciji kojoj treba veoma osjetljivo prići. Nijesmo zadovoljni rezultatima, ali su nam ruke praktično vezane", kažu u rožajskoj policiji.

Posebno je teško što nije riječ o domicilnim Romima, već oni dolaze iz drugih država pa je nemoguće propratiti njihovo kretanje i eventualno utvrditi da je riječ o organizovanom kriminalu na koji sumnjaju u policiji.

"Jasno je da oni dolaze u organizovanim grupama, najčešće petkom kada je u Rožajama pazarni dan, kao i za vrijeme Bajrama"

"Jasno je da oni dolaze u organizovanim grupama, najčešće petkom kada je u Rožajama pazarni dan, kao i za vrijeme Bajrama, kada vjerovatno niko ne odbija da im udijeli pomoć. Mi, međutim, nemamo ni ljudstva ni tehničkih mogućnosti da rasvijetlimo cijelu sliku", rekli su iz policije.

Iz Uprave policije su saopštili da je prema novom zakonu, koji je stupio na snagu 1. septembra prošle godine, prosjačenje kažnjivo, te da policija u kontinuitetu u svim crnogorskim gradovima realizuje akciju “Prosjak” u cilju suzbijanja prosjačenja.

"Na planu sprečavanja i suzbijanja prosjačenja kao društveno devijantne pojave, preduzimaju se zakonom predviđene mjere i radnje, prevashodno preventivnog karaktera. S tim u vezi, sačinjeni su planovi mjera i aktivnosti službenika u područnim jedinicama i ispostavama policije koji  predviđaju formiranje ,,mješovitih timova”, sastavljenih od predstavnika Uprave policije, službenika Centra za socijalni rad i staranje, pripadnika NVO sektora i po mogućnosti predstavnika NVO za zaštitu prava Roma", saopštio je tim za odnose sa javnošću Uprave policije.

Muke sa maloljetnicima

Posebnu problematiku, istakli su, predstavljaju maloljetnici koji se zateknu u prosjačenju, bez prisustva roditelja ili staratelja.

"U tim slučajevima od strane posebno osposobljenih službenika Uprave policije, pristupa se utvrđivanju identiteta djece i roditelja, razloga zašto se bave prosjačenjem, nakon čega se smještaju  u Centar za djecu i mlade ,,Ljubović”, uz potpunu koordinaciju sa službenicima Centra za socijalni rad koji se staraju o daljem statusu djeteta", rekli su iz Uprave policije.

Dodali su da je prosjačenje naročito izraženo u Podgorici i na primorju tokom ljetnje turističke sezone, „kao posljedica dolaska, uglavnom, romske populacije sa teritorije Srbije i Kosova“.

Istraživanje „Vijesti“ ukazuje da pripadnici populacija koji se deklarišu kao Egipćani i Aškalije ne prose, to uglavnom čine Romi, ne po pravilu i ne svi. U razgovoru sa njima u Podgorici i u Beranama slušamo teške životne priče. Diskriminisani su, bez riješenog stambenog pitanja, nemaju lična dokumenta, zdravstveno stanje, pušteni na milost i nemilost životu.

Istraživanje „Vijesti“ ukazuje da pripadnici populacija koji se deklarišu kao Egipćani i Aškalije ne prose, to uglavnom čine Romi, ne po pravilu i ne svi

"Niko o nama ne brine, ljudi bježe od nas kao da se plaše. Niko neće da nas zaposli ni da nam pomogne. Kao da smo građani drugog reda. Često nas povezuju sa lošim stvarima kao što su tuče i krađe, ali mi nismo takvi. I ne prosimo, samo tražimo za hljeb. Ako nam neko da, tog dana jedemo, ako ne da, ništa. Trudimo se da nikome ne smetamo", kaže šezdesetogodišnja Romkinja iz beranskog naselja Talum.

Kaže da njihova djeca „dok zarađuju za hljeb“ preživljavaju razne neprijatnosti.

"Šaljemo djecu jer se ljudi najviše na njih sažale. Međutim, dešava se da ih psuju, maltretiraju, udaraju. Kome da se žalimo kada mi nemamo nikakvih prava? Da imamo, ne bismo ovako življeli. I da imamo mogućnost da završimo fakultete jedini posao koji bi nam dali je da čistimo ulice. I nemojte mi ime pominjati, mogu imati problema zbog toga", rekla je ova starica.

Bez zanimanja i spreme

Iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore rekli su da ne vode evidenciju nezaposlenih po etničkoj pripadnosti, ali je zbog potreba projekta Dekada Roma, izvršena izmjena u aplikaciji, čime je omogućeno pretraživanje evidencije po tom osnovu, pri čemu izjašnjavanje nezaposlenih o etničkoj pripadnosti nije obavezno.

"Prosječno se, godišnje, na evidenciji Zavoda nalazi oko 1.000 lica koja se deklarišu kao pripadnici RAE populacije. Učešće žena je oko 40 procenata. U ukupnoj registrovanoj nezaposlenosti ova populacija učestvuje sa tri do četiri odsto", rekla je Nevena Šuković koja je zadužena za realizaciju i praćenje programa za pripadnike RAE populacije na evidencijama Zavoda.

Više od 90 odsto registrovanih nezaposlenih pripadnika RAE populacije čine osobe bez zanimanja i stručne spreme. Oni, rekla je Šuković, po pravilu, duže čekaju na zaposlenje. Manji dio ove populacije zapošljava se na sezonskim poslovima u građevinarstvu, poljoprivredi i turizmu i kroz programe javnih radova, gdje zasnivaju radni odnos na određeno vrijeme.

"Nedostatak obrazovanja i obrazovnih mogućnosti predstavlja jednu od najvećih prepreka prilikom zapošljavanja RAE populacije. Ostale prepreke koje ovu populaciju dovode u nepovoljan položaj, prilikom ulaska na tržište rada i zadržavanja zaposlenja, su: nedostatak ličnih isprava (što je preduslov za dobijanje usluga u oblasti zapošljavanja); teška ekonomska i socijalna situacija, zbog koje nisu u prilici da prihvataju duže programe osposobljavanja i obrazovanja; diskriminacija i neprihvatanje od strane neroma i poslodavaca; život u nesigurnim i nestandardizovanim prebivalištima; nedostatak garancija u vidu nekretnina i žiranata za dobijanje kredita; slaba informisanost; negativni aspekti sopstvene tradicije; nepostojanje povjerenja u institucije sistema; nedostatak kadrova za edukaciju pripadnika ove populacije; socijalna izolacija i nedostatak socijalnih vještina, itd", rekla je Šuković.

"Nedostatak obrazovanja i obrazovnih mogućnosti predstavlja jednu od najvećih prepreka prilikom zapošljavanja RAE populacije"

Samostalno ili kao partner u projektima, Zavod je od 2005. godine naovamo realizovao brojne aktivnosti koje se odnose na povećanje zapošljivosti i zapošljavanje RAE populacije, u kojima je godišnje uključivano između 50 i 100 lica, sa učešćem žena oko 40 odsto.

Nacionalnim planom zapošljavanja za 2012. godinu i Programom rada Zavoda za zapošljavanje definisane su aktivnosti Zavoda na polju integracije u zapošljavanju RAE populacije, izbjeglica i raseljenih lica. U taj plan i program je uključena i Uredba o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica koja je stupila na snagu prvog marta ove godine i primjenjivaće se do 31. decembra 2014. godine. Uredba se odnosi na subvencije koje može koristiti poslodavac koji, pored ostalih kategorija zaposli pripadnika RAE populacije.

"Za ta lica poslodavac ne plaća doprinos za obavezno socijalno osiguranje na zarade (doprinos za penzijsko-invalidsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti) i doprinos za Fond rada, kao i porez na dohodak fizičkih lica", rekla je Šuković.

Na polju zapošljavanja lica RAE populacije Zavod razvija partnerstva sa organizacijama civilnog društva i poslodavcima.

"Ono što napore Zavoda i njegovih partnera ograničava jeste postojanje diskriminacije na tržištu rada, u smislu zapošljavanja ove populacije, nakon završenih programa obrazovanja i stručnog osposobljavanja", rekla je Šuković.

Djeca najviše prose

Predsjednik NVO „Enfants“ Smail Pepić, čija se organizacija već 12 godina bavi problemima REA populacije na sjeveroistoku Crne Gore, smatra da je prosjačenje veliki problem naročito kada su u pitanju djeca.

"Dugo smo istraživali i razlozi za prosjačenje su i da nazovemo njihova tradicija i organizovani kriminal i nedovoljna briga društva. Kada se sve troje spoji, dobija se stopostotni „učinak“. Mi duže od decenije radimo, naročito sa djecom te populacije i ne možemo se pohvaliti potpunim učinkom. Sami smo nemoćni. Ako dijete ne ide u školu, neko drugi treba da se zapita zašto ono nije uključeno u redovan školski sistem", rekao je Pepić.

On nije znao da odgovori da li je u pitanju nemoć ili nebriga države što su ti mališani prepušteni ulici.

"Ne znam da li je u pitanju nedovoljna briga ili nedostatk novca. Ali ako vidimo dijete na plus 40 ili na minus 20 da prosi, čisti stakla na semaforima ili radi nešto drugo, treba da se zapitamo zašto je na ulici, a ne u školi. Međutim, mi svi samo okrenemo glavu. Uprkos tome dugo radimo na smanjenju diskriminacije i dalje postoje velike predrasude. I needukovanost Roma, neobrazovanje, loš ekonomski status, neriješeno stambeno pitanje, nemanje zdravstvenog osiguranja, naša stigma, sve to utiče na njihovu isključenost iz sistema. Moramo još mnogo napora učiniti kako bismo te ljude, ne manje vrijedne od nas, poptuno integrisali u društvo. A problem problema je veliki broj „djece ulice“", rekao je Pepić.

Iz Ministrastva rada i socijalnog staranja ni nakon tri mjeseca nijesu odgovorili na pitanja „Vijesti“ mogu li pripadnici REA populacije u Crnoj Gori da ostvare pravo na materijalno obezbjeđenje porodice, dječiji dodatak ili drugo socijalno davanje, te koliko Roma eventualno prima pomoć od države. Javnost će ostati uskraćena i za odgovore na koji način to ministarstvo vidi probleme u zapošljavanju i siromaštvu kod REA populacije i šta čini da ih ublaži, kao i da li je na neki način uključeno u borbu protiv prosjačenja.

Iz Ministrastva rada i socijalnog staranja ni nakon tri mjeseca nijesu odgovorili na pitanja „Vijesti“ mogu li pripadnici REA populacije u Crnoj Gori da ostvare pravo na materijalno obezbjeđenje porodice, dječiji dodatak ili drugo socijalno davanje

Iz Peći masovno idu na more

Za razliku od Roma sa beranskog Tauluma, podgoričkog Konika ili novopazarskog „Ciganskog naselja“ koje se nalazi u blizini bolnice, koji žive u vrlo skromnim uslovima i djeluju kao da jedva preživljavaju, pripadnici te populacije u Peći imaju velelepno naselje u blizini autobuske stanice. Njihove komšije tvrde da se na tom mjestu nalaze najljepše kuće u gradu.

"Imaju i automobile, kovačke radnje. Potpuno su posvećeni sebi i ne druže se sa ostalim mještanima. Odu negdje na neko vrijeme, po nekoliko mjeseci ih nema pa se opet vrate. Navodno, imaju svog starješinu koji odlučuje o većini stvari. Ne znamo mnogo o njima niti odakle im novac za prelijepe kuće koje su izgradili. Ne prave incidente, sasvim normalno žive – rekao je Agim Bajrami. Carinici i policajci na graničnom prelazu Kula tvrde da Romi iz Peći masovno tokom ljetnje turističke sezone odlaze na more. - Pretpostavljamo da tamo nešto rade, a djeca najvjerovatnije prose. Organizovano odlaze, u koloni od po nekoliko vozila, vraćaju se krajem ljeta. Pećanci kažu da tamo imaju velike i lijepe kuće. Ne znam od čega su ih zaradili, vjerovatno im biznis dobro ide", rekao je jedan policajac koji se nije predstavio „jer nije ovlašten da daje izjave za medije“.

(Tekst je realizovan u saradnji sa Danskom organizacijom za podršku projektima istraživačkog novinarstva u Jugoistočnoj Evropi - SCOOP)

Galerija