Postao beskućnik

Milošu Kovačeviću izgorjela kuća, noćima spava pod kruškom

Pljevljak kojem je vatra uništila kuću prije dva mjeseca i dalje bez krova nad glavom
23 komentar(a)
Ažurirano: 07.09.2012. 08:14h

Pod krošnjom stogodišnje kruške Pljevljak Miloš Kovačević našao je svoj dom, nakon što mu je prije više od dva mjeseca izgorjela kuća.

Nemoćan da bilo šta uradi kako bi ponovo stvorio sebi krov nad glavom, ovaj četrdesetogodišnjak, prinuđen je da u ove ljetnje dane provodi pod kruškom, nedaleko od zgarišta svoje kuće, u pljevaljskom naselju Komini.

Često na zemlji osvane bez ikakve prostirke i tvrdi da mu nije hladno. Ipak, strepi kako će mu biti kada nastupi hladnije vrijeme.

„Svi mole Boga da padne kiša, a ja da bude sunčano. Za sada mi je toplo pod ovom krošnjom stogodišnje kruške gdje spavam, a kad dođe zima, ne znam šta da radim, možda uradim nešto od sebe, da prekratim muku“, kaže Kovačević, dok razgovaramo u hladovini njegovog novog doma.

Kaže da ga rođaci i komšije pomažu koliko mogu.

„Često mi rođaci i komšije daju hranu, pomognu koliko mogu, kriza je ni oni ne mogu mnogo“, priča Kovačević.

Prije nešto više od dva mjeseca, dok je bio na Žabljaku Miloš je primio poruku da mu je izgorjela kuća, u kojoj je sam živio. U prvi mah pomislio je da je u pitanju šala. Kada je stigao u Pljevlja na zgarištu svoje kuće, zatekao je vatrogasce i policiju koja je radila uviđaj.

Sve što je imao vatra je progutala za kratko vrijeme, uprkos brzoj intervenciji pljevaljskih vatrogasaca. Utvrđeno je da su požar izazvale neispravne električne instalacije.

„Kuća je bila stara, ali je meni bila kao da je najnovija, jer sam imao svoj savitak. Ostao sam bez ičega, jedino ovo što vidite na meni je sve što trenutno imam. Nemam stvari ni da se presvučem“, priča Kovačević.

U požaru je, kaže on izgorjelo i 2.600 eura koje je bio namijenio za sitnije popravke na kući.

Uzalud već više od dva mjeseca obija pragove lokalne uprave, tražeći od čelnika da mu pomognu, kako bi ponovo sebi obezbijedio krov nad glavom. Mnogi mu obećavaju, ali do sada niko mu ništa nije pomogao. Uskoro će se obratiti i Centru za socijalni rad, od kojih očekuje da mu nađu neki privremeni smještaj, dok trajno ne riješi svoje stambene probleme.

Od 1999. godine dobio je invalidsku penziju u iznosu od 140 eura, zbog povreda koje je zadobio u saobraćajnoj nesreći

Početkom devedesete godine prošlog vijeka doživio je težak saobraćajni udes, čije posljedice i danas osjeća.

„Dok sam se vraćao sa posla iz JP Zelenilo udarilo me je auto. Tek osamnaesti dan sam se u Podgorici probudio iz kome. Niko se nije nadao da ću preživjeti. Od tada imam stalne zdravstvene probleme i ne bih prema riječima ljekara smio biti bez stalnog nadzora zdrave osobe“, rekao je Kovačević.

Od 1999. godine dobio je invalidsku penziju u iznosu od 140 eura, zbog povreda koje je zadobio u saobraćajnoj nesreći. Od tog iznosa trenutno prima svega 30 eura, jer mu se ostatak odbija za rođakov kredit kojem je bio žirant.

„Od tih 30 eura prvo moram da kupim ljekove, bez kojih ne bih mogao da živim, a ostatak, nešto kupim da jedem. Da mi nije rođaka i komšija, ne znam šta bih radio“, kaže Miloš.

„Sa mojim primanjima ne mogu ništa da uradim, i zato tražim od Opštine i države da mi pomognu kako bih prije zime riješio svoje stambeno pitanje. Od njih tražim da mi odgovore da li će mi ili neće pomoći, a ne da me vuku za nos i samo mi obećavaju a ništa konkretno ne preduzimaju“.

Ako ne mogu ili neće da mi pomognu neka to kažu kako bih se za pomoć obratio nekome drugom“, kaže Kovačević, koji se ipak nada da će se naći neko ko će mu pomoći da riješi svoj životni problem.

Galerija

Preporučujemo za Vas