RADE SAMO RESTORANI

Rijeka snom mrtvijem spava

Perspektive i zaposlenja za mlade nema. Mještani pričaju da ljeti pokušavaju da zarade od turizma i ugostiteljstva, dok ostali dio godine "spavaju zimskim snom"
200 pregleda 8 komentar(a)
Ažurirano: 23.02.2019. 12:09h

Nekada jedan od najvećih pazara na Balkanu, vodeća luka i trgovački centar, mjesto gdje je štampana prva ćirilična knjiga, ali i otvorena fabrika za proizvodnju bisera od krljušti ribe, danas spava “mrtvim snom”. Na Rijeci Crnojevića pusto je – ostaju stari, odlaze mladi, a u petak kada su reporteri "Vijesti" posjetili to istorijsko mjesto, na ulicama se moglo vidjeti samo nekoliko mještana i desetak, uglavnom stranih, turista.

Perspektive i zaposlenja za mlade nema. Mještani pričaju da ljeti pokušavaju da zarade od turizma i ugostiteljstva, dok ostali dio godine "spavaju zimskim snom".

Penzioner Miodrag Stijepović kazao je da stanovnici Rijeke čekaju ljeto kako bi zaradili od prevoza turista taksi brodovima, dok od brojnih fabrika koje su nekada postojale mještani se mogu zaposliti jedino u restoranima i kafićima.

"Fabrika za preradu ribe koja je nekada zapošljavala 200 radnika, sada je mrtva i proizvodi jednom mjesečno. Tu radi povremeno deset ili 15 mještana", priča on.

Očekivana ljetnja sezona nije donijela očekivane rezultate, pa je, kako je kazao Stijepović, kriza uticala na to da turista bude mnogo manje nego prethodnih godina. Prema njegovim procjenama, manje ih je i do 50 odsto.

"Ovdje žive uglavnom penzioneri, nema puno mogućnosti za mlade. Svi idu u Podgoricu da se zaposle i rade. Jedino što mogu da zarade je ljeti od taksi brodova, a sve je više onih koji dolaze samo na vikend u rodno mjesto", dodao je on.

Osim taksiranja brodom, nekoliko restorana i prenoćišta na Rijeci Crnojevića ništa ne radi i ne funkcioniše. Ni ribolov više ne donosi prihode mještanima tog poznatog ribarskog mjesta i sve je manje onih koji zabacuju mreže.

"Naša ti je Rijeka kao uspavana ljepotica. Ovdje je nekada u tri smjene učilo 500 đaka, sada ih ima iz čitave okoline oko 20 -25. Spala je na krnju fabriku i pet, šest restorana. Iako je ovdje uloženo po glavi stanovnika mnogo više nego bilo gdje, napravljena pijaca, vodovod, kolektor, nema onog najbitnijeg – radnih mjesta", priča Stijepović.

Mještani koji ljeti pokušavaju da zarade uz pomoć taksi brodova za vožnju od sat vremena za osam putnika dobiju 25 eura. Ipak, ni to ne bi bila loša zarada da ima zainteresovanih. Uglavnom se voze stranci, dok su naši "dobro obesparili". Mještani za takvu situaciju krive i Nacionalne parkove Crne Gore koji kartu za ulazak na Skadarsko jezero naplaćuju četiri eura.

I ugostitelji nijesu zadovoljni brojem turista, ali ni taksama koje moraju da plate. Vlasnik prepoznatljivog restorana "Mostina" koji se nalazi tik pored Danilovog mosta Duško Jovićević kazao je "Vijestima" da je broj turista prepolovljen u odnosu na prošlu godinu. Na pitanje šta treba država da uradi kako bi pomogla mještanima zaboravljene Rijeke on je odgovorio da mora raditi na ukidanju ogromnih taksi.

"Četiri eura za vazduh je mnogo. Prvo treba smanjiti takse za ulaz u nacionalni park, a onda i osloboditi Rijeku poreza i dozvoliti mještanima da poprave stare kuće. Mi se ne nalazimo u blizini prometnog autoputa da nam svraćaju svi i da možemo držati takve cijene", kazao je on.

Da se ljudi iseljavaju potvrđuje i Jovićević ističući da je on jedini koji se nakon 20 godina vratio u rodni kraj kako bi započeo svoj biznis. Poslovanju, ipak, kako kaže smeta ne samo nelojalna konkurencija, već i visoki nameti.

Uspavana ljepotica", kako je nazvaše mještani, tokom 19. i početkom 20. vijeka bila je poznata kao najjači pazar u ovom dijelu Balkana

"Treba da plaćamo porez kao da smo na Svetom Stefanu, a ne u mjestu koje je umrlo i kojem treba stimulacija da se ljudi vrate, ne veliki porezi i nameti. Zimi je mrtvo, plavi područje, a nekada je u drugoj državi Rijeka bila oslobođena nameta....Sada je to druga priča", kazao je Jovićević.

Da je turista manje i da Nacionalni parkovi ne pomažu velikim taksama smatra i Pavle Vujović, kojeg su "Vijesti" zatekle u pripremi pića za jedan od taksi brodova. On je kazao da zbog manjka turista i taksi teško mogu zaraditi ono što su planirali u ljetnjoj sezoni.

Na Rijeci radi samo jedna prodavnica, snabdjevena najosnovnijim potrepštinama. Neke od starih kuća, uz nekadašnji put koji je spajao Cetinje i Podgoricu, polako se urušavaju i postaju ruine.

"Uspavana ljepotica", kako je nazvaše mještani, tokom 19. i početkom 20. vijeka bila je poznata kao najjači pazar u ovom dijelu Balkana, ali i po suvoj ukljevi. U Rijeci su srećno živjeli i trgovali pripadnici sve tri vjere, a za veliko bogatstvo smatrane su komunice koje su se nalazile na jezerskim okama i bile izuzetno bogate ribom. Prije balkanskih ratova Rijeka je bila prepuna manufakturnih radnji, a upravo tu je otvorena prva apoteka u Crnoj Gori, kao i prva radionica oružja. U fabrici „Marica“ se tada proizvodio i biser od riblje krljušti.

Obodski grad postao je mjesto stolovanja kuće Crnojevića u drugoj polovini 15. vijeka. Tada je, plašeći se najezde Turaka i brzog pada Žabljaka, Ivan Crnojević preselio prijestonicu, a zatim i mitropoliju sa Vranjine na Obod, brdo iznad Rijeke. Čuveni most preko rijeke 1853. godine podigao je knjaz Danilo, a most koji povezuje Rijeku sa Virpazarom knjaz Nikola 1905. godine.

Najviše prolaze demidžane

Turisti koji se upute na Rijeku uglavnom za uspomenu kupuju suvenire karakteristične za područje Riječke nahije.

U suvenirnicama se mogu kupiti predmeti od dva, pa do nekoliko desetina eura. Neki koji su na prodaju mogu se smatrati i antikvitetima. Kako su “Vijestima” kazali u jednoj od suvenirnica uglavnom svraćaju i kupuju stranci, a najviše im prolaze demidžane.

Pored njih u prostoru od nekoliko kvadrata mogu vidjeti i verige, mašice, narodna nošnja, stare krpare, ali i noviji suveniri kao što su magneti, predmeti od drveta i gipsa, razglednice sa motivima Rijeke Crnojevića...

“Vijesti” su u prodaji suvenira zatekle i djevojčicu na Riječkoj pijaci. Kako je kazala, turisti najviše vole da kupe suvenire u obliku lokvanja koji košta pet eura. Predmeti koje prodaje koštaju od 2 do 25 eura.

Tišina privlači strance

Uljuljkanost i tišina istorijskog mjesta najviše odgovara stranim turistima. Porodica Jorgan iz Poljske koju su reporteri zatekli na Danilovom mostu uživala je u, kako su kazali, čistoj prirodi.

"Prvi put smo u Crnoj Gori i nikada nijesmo vidjeli ništa slično i veoma nam je intersantna priroda. Lijepo je i čisto. Bili smo sedam dana na Žabljaku i u Ulcinju, svratili smo i u Budvu gdje je noćni život odličan, ali je prebučno. Ovdje je potpuno suprotno, sviđa nam se što je tiho. Iz Rijeke Crnojevića krećemo ka Cetinju", kazala je Emili Jorgan

Galerija