Godinama su na brodu, ali ne brinu ni kako radi motor, ni je li čista mašina, a ni ko i kako organizuje navigaciju. Ali su zato prva adresa za sve putnike koji se iznenada razbole ili povrijede na brodu, odu na krstarenje, a pate od morske bolesti... Da su u Podgorici ili Beranama uspjele da se zaposle u struci, teško da bi se medicinske sestre Almedina-Dina Mučić i Mirjana Radonjić odlučile za “hljeb sa sedam kora”.
Za pružanje pomoći i brigu o oboljelim putnicima mladim Crnogorkama je svjetski poznata kompanija Mediterranean Shiping Company (MSC) prije nekoliko godina pružila dobru platu i dinamičan život. Ploveći na brojnim luksuznim kruzerima obišle su zemlje o kojima bi kao medicinsko osoblje u nekoj crnogorskoj bolnici ili domu zdravlja mogle samo da sanjaju.
“Uz to smo željele da usavršimo strane jezike, da upoznamo ljude iz drugih zemalja i da zarađujemo dovoljno da možemo pristojno da živimo”, pričaju za “Vijesti” Dina i Mirjana.
Promjena kao i svaka druga
Od dvanaest mjeseci godišnje devet provedu na brodu, komuniciraju sa pacijentima na raznim svjetskim jezicima, koriste modernu medicinsku opremu, ali pristup poslu i pacijentima se razlikuje od onoga što su navikli na našim prostorima.
“Ljudi su na kruzeru da se odmore i zabave, a ne da se liječe, pa je njihov pristup nama kao medicinarima drugačiji, sa više pozitivne energije i vrlo često sa dosta humora”, priča Dina. Iako rade u višečasovnim smjenama, kažu da posao nije mnogo teži od onoga koji su nekada obavljale u Domu starih u Risnu, ali za plovidbu moraju imati dodatne vještine: “Svaka medicinska sestra mora biti obučena da radi samostalno i da se snalazi u raznim situacijama koje nisu tipične za kopno, kao što je iskrcavanje pacijenta helikopterom, intervenisanje u momentu kad vam se ljulja tlo pod nogama…”
“U početku je bilo malo teže”, dodaje Dina, “ali uz dobru volju se brzo navikneš. Promjena kao i svaka druga u životu”. Iako više ne važi staro pomorsko vjerovanje da žena na brodu donosi nesreću, sagovornice “Vijesti” priznaju da im nije lako da se nose sa predrasudom o pomorstvu kao tipično muškom poslu. “Brodom i dalje rukovode muškarci, pa je ženama potreban dodatan napor da se dokažu kao radnici”, kaže Mirjana, a Dina dodaje: ”Ali svi smo tu iz istih razloga. Treba samo imati stav, znati što zeliš, obavljati posao najbolje što možeš”.
I ljubavi i prijateljstva
Uprkos različitom porijeklu i kulturama kojima pripadaju, zaposleni na kruzerima su gotovo 24 časa upućeni jedni na druge, pa sagovornice “Vijesti” kruzerski život često asocira na rijaliti šou.
“Nekad to preraste u prava prijateljstva, pa nastaviš druženje i na kopnu, a u većini slučajeva traje koliko i ugovor o radu”, kaže Mirjana, uz opasku da su radnici na kruzeru, ipak, jedna velika porodica.
Sa ljubavima je slično.
“Neki imaju sreću da baš na brodu pronađu srodnu dušu i nastave život zajedno, a za neke je to samo još jedna priča koje će se rado ili nerado sjećati”, priznaje Dina.
I Mirjana ima različita iskustva, upoznala se i sprijateljila sa ljudima koje mimo broda nikada ne bi srela, ali ne vjeruje u “brodske romanse”.”Rijetke traju dugo, upravo zbog ambijenta i obično na kopnu ne uspijevaju da se održe”, dodaje. Svakodnevni posao, a različiti temperamenti donesu i pokoju svađu u “morskom hotelu sa pet zvjezdica” kako često opisuju luksuzne kruzere.
“Ma često jezička barijera donosi nesporazume i konflikte gdje ih nema”, pojašnjava Mirjana.
Na njihovom spisku onog što im na brodu najviše nedostaje nije se našla čuvena “mamina kuhinja” koju nostalgično pominju svi koji ne žive sa porodicom ili su van Crne Gore. Lako su se navikle na italijansku hranu, a ko i ne bi…”Pašte i riže ne fali”, dobacuje Dina.
Još su mlade i pune entuzijazma, pa ne razmišljaju kada će spustiti sidro i uzburkano more zamijeniti mirnim životom. Dina se nada da će to biti onda kada ostvari sve što je planirala, dok bi njena koleginica bila najsrećnija kada bi svako jutro mogla da se budi u Crnoj Gori.
Ali kako znaju da je to nemoguće, uživaju u svakom novom “vijađu”, priželjkuje osmijehe ozdravljenih pacijenata i ono što je pomorcima najvažnije - mirno more.
Na MSC-u 15 žena iz Crne Gore
U MSC-u ukupno radi 1.929 žena, od toga 15 iz Crne Gore. Crnogorskih pomoraca je zato više, od ukupnog personala njih 126 je iz naše zemlje. Njihov radni ambijent je većina građana Crne Gore vidjela samo na fotografijama ili televizijskim snimcima kada su očaravajuća Poesia ili Armonia uplovljavale u kotorsku luku.
Njihovi putnici su česti gosti drevnog grada. Na brodu imaju sve što im je potrebno. Od bazena, butika, teretana i sportskih terena, do luksuznih restorana i noćnih barova.
“Kotor razgledaju, kupe razglednicu i odu”, kažu žene-pomorci u šali.
Najrađe se vraćaju Španiji
Kruzeri obično imaju ustaljenu rutu po Mediteranu ili šire, pa Dina i Mirjana iskoriste svaku priliku da obiđu turističke centre i nove lokacije. Do sada su posjetile zemlje na sjeveru Evrope, Južnu Ameriku…
Iako nijesu rođene na moru, obje se rado vraćaju Španiji. “Mene je očarao Kapri”, kaže Dina kojoj sjećanje na prelijepo italijansko ostrvo mami osmijeh na licu.
“A mene Funchal-Madeira”, dodaje Mirjana. Možda njihov životni stil nekima zvuči idilično, ali im, kažu, nije lako veći dio godine provesti na talasima, daleko od porodice i prijatelja.
“Brzo se zaželim Crne Gore i našeg naroda. A onda kad sam kući, nedostaje mi brod. I tako ukrug”, kaže Dina kojoj nagle promjene i “selidbe” s mora na kopno i obratno najteže padaju.
“Kada dođem kući, prvih sedam dana imam osjećaj da mi se ljulja tlo pod nogama”, kroz šalu dobacuje Mirjana.
Bonus video:
