biznis morica

Žutica i crnica sa Luštice za svjetski vrh

Poljoprivredno gazdinstvo porodice Moric je već tri godine u procesu sertifikacije za organsku proizvodnju
311 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 06.05.2012. 08:35h

Poluostrvo Luštica na ulazu u Bokokotorski zaliv poznata je po pomorcima, vrijednim arhitektonskim zdanjima i neobičnim legendama, a naročito po maslinama.

Na ovom pitoresknom poluostrvu gdje se maslina gaji od pamtivijeka, rastu stabla stara preko sto godina, a ima ih koja broje i tri vijeka. Iako je poslije Drugog svjetskog rata zapostavljen uzgoj, maslinu - „hraniteljku”, drvo koje je vijekovina smatrano svetim i drvetom mira, ni prirodna ni ljudska stihija nije mogla uništiti.

O tome između ostalog, svjedoče i danas dobro očuvani mlinovi za masline smješteni u skoro svakoj staroj kući na Luštici koji se posljednjih godina obnavljaju i osavremenjuju, jer maslinarstvo ponovo oživljava. Neđeljko Moric iz luštičkog sela Tići nikada nije ni prekidao porodičnu tradiciju uzgoja maslina. Sa ženom Zoricom, majkom Janom i tri sina – Petrom, Jovanom i Ilijom, Neđeljko na oko tri hektara uzgaja hiljadu stabala masline.

Stogodišnji zasadi se nalaze na lokalitetu Klasari, a uz njih posađene su i mlade masline na krševitom tlu, koje se obrađuje motikom ili kultivatorom. Između stabala masline su žbunovi lavande, žalfije i ruzmarina pa maslinjak, naročito u proljeće i ljeti, sa bezbroj nijansi zelene boje i mirisom koji opija čula, liči na nestvarni predio iz bajke.

Pod stalnim kontrolama

Poljoprivredno gazdinstvo porodice Moric je već tri godine u procesu sertifikacije za organsku proizvodnju i pod stalnim je kontrolama nacionalnog sertifikacionog tijela Monteorganice.

"Ovaj period se naziva prelazni period, od konvencionalne ka organskoj proizvodnji, i njegova je svrha da se gazdinstvo u tom relativno kratkom roku osposobi da primjenjuje principe organskog uzgoja", ističe Ilija.

Moric kaže da su im dosadašnja iskustva veoma dobra i da bi željeli da se više maslinara i uljara uključi u program organske proizvodnje

Moric kaže da su im dosadašnja iskustva veoma dobra i da bi željeli da se više maslinara i uljara, ali i drugih poljoprivrednih proizvođača uključi u program organske proizvodnje, jer su koristi brojne, od ekonomskih preko značajnih subvencija resornog ministarstva, očuvanja životne sredine te jačanja imidža proizvođača hrane.

Morici primjenjuju najviše ekološke standarde u proizvodnji maslinovog ulja, strogo paze na održavanje tla, izbjegavaju upotrebu hemijskih sredstava, a njihovo ulje koje je proizvedeno prirodnim putem zaslužuje naziv organsko ekstra djevičansko ulje, za koje su osvojili i prvu nagradu na Maslinijadi u Baru 2009. godine.

Proizvodi 10-15 odsto skuplji od uobičajenih

I vrijeme berbe se pažljivo odabira kako bi se dobilo maslinovo ulje koje će bogatstvom ukusa i mirisa dostojno predstavljati potencijal sorti žutice i crnice, te ga svrstati na sam vrh najboljih evropskih i svjetskih organskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja.

"Plodove ručno beremo, pažljivo transportujemo i prerađujemo u roku 12 sati. Cijeli proces proizvodnje se odvija uz korištenje moderne opreme za hladnu preradu koja čuva izvorne arome, ukuse i bogatstvo antioksidanta i vitamina. Nakon završetka prerade, ulje se čuva u savršeno kontrolisanim uslovima", objašnjavaju Morici.

Uz stara, stasaju i nova stabla: Neđeljko u maslinjaku

Ulje proizvedeno na gazdinstvu uspijevaju da prodaju bez posrednika.

Neđeljko ističe da je oznaka “organski proizvod” promotivno veoma snažno sredstvo i da im pomaže u prodaji njihovog ulja. - Iza oznake postoji čitav proces koji je poštovan, dokumentovan, i sa izvršenom kontrolom kvaliteta proizvoda, da bi tek onda stigao do potrošača. Riječ je o oznaci koja uliva povjerenje, i koja garantuje kvalitet - kaže Ilija.

Proizvodnja u organskom maslinarstvu zahtijeva više troškove, i takvi proizvodi su skuplji oko 10-15 odsto od uobičajenih. Ilija upozorava da sama etiketa ne podiže cijenu, već da etiketa garantuje odgovarajući kvalitet, koji ima svoju cijenu.

"Dovođenjem potrošača u zabludu oznakama bio, eko, organski i zdravo, bez potrebne dokumentacije o karakteristikama proizvoda i načinima njihove proizvodnje, nije primjereno praksi dobrog proizvođača", ocjenjuje Ilija.

Držav mora pomoći

Pored Italije, Španije i još nekih mediteranskih zemlja, maslinarstvo se u posljednje vrijeme snažno razvija u Kini, Australiji, Argentini i drugim dijelovima svijeta, pa se konkurencija naglo povećava .

Pored Italije, Španije i još nekih mediteranskih zemlja, maslinarstvo se u posljednje vrijeme snažno razvija u Kini, Australiji, Argentini

Ilija je uvjeren da i u takvim uslovima postoje načini da se kvalitetnim i autentičnim domaćim sortama masline i stalnim inoviranjem znanja i vještina izborimo za svoje mjesto.

"Crna Gora ima izuzetne potencijale za razvoj maslinarstva i uljarstva, ima dugu tradiciju, povoljne klimatske prilike i turizam koji može biti snažan stimulans za povećanje proizvodnje samim tim što je turizam “značajan potrošač hrane”. Maslinarstvo je više decenija bilježilo stagnaciju, a brojni maslinjaci u Crnoj Gori su napušteni pa se ne može se očekivati da se problem koji je nastajao dugo, riješi za nekoliko godina i kratkoročnim podsticajima. Ovaj problem zahtijeva dugoročnu strategiju razvoja, dugoročne podsticaje i dugoročne olakšice za proizvođače. Više subvencije, povoljnije kreditne aranžmane, olakšice prilikom registracije, i medijska podrška poljoprivredi, selu i seljaku je od ključnog značaja za budućnost ove grane poljoprivrede u nasoj zemlji. I naravno, više strpljenja i upornosti", Moricov je recept za razvoj maslinarstva u Crnoj Gori.

Hrana i lijek

Smatra se da maslinovo ulje uspješno liječi stomačna, oboljenja žuči, crijeva i kože, kao i razne upale.

Upotrebljavano je i kao kozmetičko sredstvo – za njegu tijela i kose. Ulje se osim kao hrana i lijek koristilo za osvjetljenje, stavljalo se u kandilo, ali su i ribari prilikom lova na feral znali ”da uljem poprskaju morsku površinu da se razbistri i bolje vidi”.

Maslinovim grančicama se, radi napretka i sreće, kite kuće prilikom gradnje ili svadbe. Postojao je i običaj po kome se mladić nije mogao oženiti ako nije posjedovao, odnosno zasadio, bar jedno stablo masline. Vjerovalo se da se maslina ne smije posjeći.