NEMA se PARA

Nelogična računica Vojske Crne Gore?

Uvođenje palubnog helikoptera na brodove bi i u mnogo boljim okolnostima za MCG bio krupan, gotovo nesavladivi korak
70 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 16.04.2012. 09:51h

Ministarstvo odbrane (MO) dostavilo je „Vijestima“ izvode iz studije izvodljivosti rekonstrukcije dviju raketnih fregata klase „Kotor“, Mornarice Vojske Crne Gore, u takozvanom off shore patrol vessels (OPV), odnosno velike patrolne brodove za otvoreno more.

Prema tom dokumentu, koji je rađen u vrijeme kada je bila aktuelna mogućnost da Crna Gora od Italije kupi dvije polovne italijanske raketne fregate tipa „Minerva“, za oko 60 miliona eura, rekonstrukcija RF-33 „Kotor“ i njegovog blizanca RF-34 „Pula“ u OPV „usklađene sa NATO standardima“ ukupno bi koštala oko 15 miliona eura.

„Ovaj podatak izveden je iz studije koju je radila Mornarica, a naveden je i u strategijskom pregledu odbrane. Pored toga, rađene su dodatne stručne analize koje su pokazale da ovaj projekat dugoročno nije finansijski održiv. Imajući u vidu sadašnji raspoloživi budžet odbrane, kao i projektovani budžet u narednom periodu, apsolutno je jasno da Crna Gora sebi ne može priuštiti brodove tipa fregata ’Kotor’, jer su njihovo održavanje i eksploatacija izuzetno skupi“, odgovoreno je „Vijestima“ u MO.

U tom resoru tvrde da „čak i kad bi kompletan dio budžeta odbrane, namijenjen za održavanje, usmjerili za potrebe Mornarice, to ne bi bilo dovoljno da se redovno servisiraju svi raspoloživi brodovi“.

“Dakle, nama treba održiv sistem Mornarice i, prije svega, brodovi koji će obezbijediti dovoljno prisustvo na moru i na taj način najbolje zaštititi pomorske interese naše zemlje“, objašnjava MO zašto su, po njima, dvije fregate tipa „Kotor“ „neperspektivne“, pa se već nekoliko godina ti brodovi pokušavaju prodati i zamijeniti sa dva mnogo manja i lošim zimskim vremenskim prilikama u južnom Jadranu neodgovarajuća patrolna čamca tipa „Damen Stan Patrol 4207“.

Nekome stalo da "napuca" cijenu rekonstrukcije fregata?

Ti brodovi, dugi 42 metra, po svojim karakteristikama više su plovila namijenjena zadacima Obalne straže, a ne Ratne mornarice, i nikako ne mogu ispuniti jedan od osnovnih zadataka MCG koji glasi „odbrana od oružanog ugrožavanja kroz zaštitu suverenosti akvatorije i vazdušnog prostora nad njom”. Za razliku od tih brodova, na koje pretenduju odgovorni u našem MO i VCG, fregate tipa “Kotor” su namjenski građene baš za obavljanje tih zadataka, imaju daleko veću vatrenu moć (čak i bez raketnog naoružanja koga se MCG odrekla) i imaju neuporedivo bolje maritimne karakteristike, posebno na takozvanom teškom, odnosno olujnom moru.

No, u vrhu VCG nekome je izgleda stalo da “maksimalno napuca” cijenu rekonstrukcije fregata u OPV i na taj način javnosti “proda” priču o potrebi da se Crna Gora liši ta dva broda i umjesto njih kupuje nova, manja i neodgovarajuća plovila. Da nešto u studiji izvodljivosti, na koju se poziva MO, nije baš kako treba, pokazuje i letimičan pregled stavki koje bi, po njenim autorima, trebalo trajno demontirati sa fregata, odnosno stavki koje bi poslije toga trebalo ugraditi na brodove.

U vrhu VCG nekome je izgleda stalo da “maksimalno napuca” cijenu rekonstrukcije fregata u OPV i na taj način javnosti “proda” priču o potrebi da se Crna Gora liši ta dva broda

Tako je, pored ostalog, za “izgradnju, odnosno trajnu demontažu”, predviđen i žiro kompas “Anshutz Standard C-6”, kao i sistem cjevovoda sa armaturom za hlađenje žiro kompasa, dok na dijelu „ugradnja nove opreme“ nema ni pomena da bi na brod sa kojeg je demontiran taj ključni dio navigacijskog sistema možda ipak trebalo ugraditi novi žiro kompas.

„Apsolutno je nelogično skidati potpuno ispravan i funkcionalan žiro kompas, kao, uostalom, i mnogu drugu opremu i uređaje koji su po ovoj studiji predviđeni za demontažu ili zamjenu. Zašto bi, na primjer, skidali sa broda postojeći ultrazvučlni dubinomjer, sistem LORAN-C, brodski komandni razglas, brodski interfon i mnoge druge uređaje koji su u funkcionalnom i ispravnom stanju, samo da bi ih mijenjali sa nekim novim koje treba masno plaćati“, kaže za „Vijesti“ penzionisani visoki mornarički oficir sa dugogodišnjim iskustvom u komandovanju fregatama tipa „Kotor“.

Nema potrebe da se skida turbina

Sagovornik koji nije želio da mu se ime pominje u novinama, smatra nelogičnim predloženo demontiranje sa broda plinske turbine M8G sa svom pripadajućom opremom i skidanje centralne propelerske osovine koju pogoni ta turbina, kao i sonara, uređaja za podvodnu vezu, hidroakustičnih ometača itd.

„Ako ne želite koristiti plinsku turbinu za pogon broda zbog velike potrošnje goriva, nema potrebe da je skidate – dovoljno je da je propisno konzervirate i ostavite je tamo gdje je. Isto tako je i sa sonarom, čak i sa većinom raketnih lansera koji postoje na brodu – danas vam to možda ne treba, što ne znači da vam sutra možda neće zatrebati“, kaže sagovornik „Vijesti“ koji se slaže sa ocjenom iz studije da “na dvije fregate treba zaminjeniti po tri pomoćna motora tipa M-845 sa modernijim i izdržljivijim motorima tipa MTU 8V396”, kao i “da treba ugraditi „telekomunikacioni sistem za vojne komunikacije koji bi zadovoljio potrebe interoperabilnosti na svim bandovima, u skladu sa standardima IMM i ICAO, STANAG 4203, 4205, 4481, 4285, 4529, 4539, 5066, 5511, 5516 (Link 11 i Link 16)“, kako to predviđa studija.

Ukoliko bi se ta studija sprovela u djelo, sa fregata bi bilo poskidano bukvalno sve osim glavnih motora i artiljerijskog naoružanja koje čini jedan top AK-726 kalibra 76 mm, dva topa AK-230 kalibra 30 mm i dva topa M-71 kalibra 20 mm. Demontirali bi se i bukvalno svi brodski elektronski senzori za osmatranje situacije na moru, pod morem i u vazduhu, ali se u dijelu studije koji tretira planiranu ugradnju, nigdje ne navodi na koji bi način i kojim novim sredstvima MO VCG učinili da tako rekonstruisan OPV ne bude bukvalno „slijep i gluv“ za ono što se događa oko njega.

Država nema para da kupi ni dva pristojnija višenamjenska helikoptera

Najznačajnija karakteristika planirane rekonstrukcije je ugradnja helikopterske platforme na krmi broda, sa svom pripadajućom opremom i infrastrukturom za prijem i opsluživanje helikoptera.

„Uvođenje palubnog helikoptera na brodove bi i u mnogo boljim okolnostima za MCG bio krupan, gotovo nesavladivi korak, jer je obuka za slijetanje helikopterom na malu površinu platforme broda koji se valja na teškom moru izuzetno zahtjevna. Naša država nema para da kupi ni dva pristojnija srednja višenamjenska helikoptera za potrebe Vazduhoplovstva VCG, pa je ovaj dio studije potpuno nerealan i nepotreban“, kaže sagovornik „Vijesti“, dodajući da su “fregate klase ’Kotor’, građene krajem osamdesetih godina u bivšoj SFRJ, još u veoma dobrom stanju, sa ni približno još potrošenim tehničkim resursima, a naši ljudi obučeni su upravo za takve brodove”.

Uvođenje palubnog helikoptera na brodove bi i u mnogo boljim okolnostima za MCG bio krupan, gotovo nesavladivi korak

„Stoga bi trebalo njih zadržati, remontovati u mjeri potrebnog i dalje koristiti, jer su to zaista odlični brodovi. Za otprilike oko milion eura po brodu za remont i ugradnju novih pomoćnih motora, RF-33 i RF-34 mogu bez većih problema služiti i u narednih 20 godina“, ističe sagovornik „Vijesti“, podsjećajući da je posada RF -33 sama svojim radom i minimalnim ukupnim ulaganjem države od oko 60 hiljada eura, prije tri godine, uspjela bukvalno „iz mrtvih da vrati”, taj već otpisani brod koji je rukovodstvo MO i MCG već bilo stavilo van operativne upotrebe.

„Da su nam dali još toliko novca, sami bi zamijenili i pomoćne motore, ali nije bilo razumijevanja“, sa rezignacijom zaključuje sagovornik „Vijesti“.

Samo prošle godine, MO je potrošilo 3,9 miliona eura za finansiranje učešća pripadnika VCG u „mirovnim misijama“ u svijetu, od čega je 98 odsto potrošeno na misiju u Avganistanu. Kad se tome dodaju 2,5 miliona eura, koliko je MO platilo privatnoj firmi MPRI za obuku naših vojnika i troškovi misija iz 2010, ispada da je do sada makar jedna fregata tipa „Kotor“ mogla biti rekonstruisana u OPV brod, pa čak i po cijeni u toj kontroverznoj i „naduvanoj“ studiji MO.

Tako može samo kod nas

Fregate tipa „Kotor“ su ratni brodovi 1.250 tona, dugi 91,8 metara, široki 11,7, a gaz im iznosi 4,3 metra. Pri ekonomskoj brzini od 23 čvora, dva glavna dizel motor „Pielstick“, ukupne snage 10.500 konja, troše 2.259 kilograma goriva na sat.

Dok su bile u punoj borbenoj spremi kao raketne fregate, ove brodove formacijski je opsluživalo po 107 članova posade. U MCG je prvobitnom formacijom određeno da imaju po 65 članova posade, što je sada smanjeno i iznosi 54 člana posade za RF-34, odnosno 30 članova posade za RF-33.

Ova činjenica sama po sebi (da dva istovjetna ratna broda imaju zvanično drastično različit broj članova posade) je kuriozitet kakav se ne može sresti ni kod jedne druge ratne mornarice u svijetu, osim MCG!

Preporučujemo za Vas