Vjenčanje ispred kapije Agencije za nacionalnu bezbjednost, postavljanje WC šolje na korak od ulaza u zgradu Vlade, sahrana čitaoca “Pobjede”, samo su neke od incidentnih akcija koje su označile raskid sa uvriježenim praksama građanske pobune i pozicionirali se kao subverzivna dekonstrukcija društva.
Nekada neprihvatljivo ponašanje danas je postalo prepoznatljivi politički aktivizam.
Prema mišljenju sagovornika “Vijesti”, sve nove performativne političke strategije simptom su postpolitičkog diskursa koji u najvećem govori o opadanju institucionalne političke volje i energije.
Nekada neprihvatljivo ponašanje postalo je prepoznatljivi politički aktivizam
Pozorišna kritičarka i književnica Nataša Nelević smatra da, dok s jedne strane postoji odustajanje od estetike u izvedbenim umjetnostima, od kojih se sve otvorenije traži da se priklone aktivizmu, na drugoj strani dolazi do estetizacije političke scene.
Ipak, ona tvrdi da je performans uvijek estetički čin, makar bio loš ili u pokušaju, čak i kada je mišljen kao politički.
"Performans je uvijek simbolički, estetički čin, on kao rezultat uvijek ima neku vrstu relaksacije od političkog mišljenja. S druge strane, takve strategije mogu da daju političke efekte u uslovima opadanja 'prave' političnosti"
On kao rezultat uvijek ima neku vrstu relaksacije od političkog i odustajanje od one vrste energije koja zaista može da pokrene na akciju i da dovede do političke promjene.
"Pojava takvih strategija s jedne strane svjedoči više o opadanju 'prave' političke energije nego o njenom nagomilavanju.
Performans je uvijek simbolički, estetički čin, a to znači da on kao rezultat uvijek ima neku vrstu relaksacije od političkog mišljenja.
Ali, s druge strane, takve strategije mogu da daju političke efekte u uslovima opadanja 'prave' političnosti", kaže Nelević.
Dok za nju crnogorska stvarnost sve više prerasta u papazjaniju u kojoj nema ni estetike ni politike, za aktivistkiju “Anime” Ervinu Dabižinović performansi su akcije koje nastoje da uđu prostor političkog, unoseći u njega osnovne vrijednosti – slobodu, mir, jednakost, ljudskost, pravdu.
"To je intervencija koja govori o stanju u crnogorskom društvu, i ukazuje da se društvo mora mijenjati, a ujedno i sugeriše kako"
"To je pobuna, to je glas koji traži promjenu postojećeg stanja.
To je kritički glas koji se usuđuje da definiše ono što se događa u političkoj i društvenoj realnosti.
To je intervencija koja govori o stanju u crnogorskom društvu, i ukazuje da se društvo mora mijenjati, a ujedno i sugeriše kako", tvrdi Dabižinović.
Performans, kako kaže, služi kao kanal da se artikuliše glas sa trgova i ulica, koji su ostali jedini prostor slobode u odnosu na zarobljene i korumpirane institucije sistema.
"Činom izlaženja u prostor javnosti, mi 'zauzimamo' ulice i trgove svojom šetnjom ili krugom, činimo ih svojim mjestom, političkom govornicom, prostorom slobodnog kritičkog mišljenja"
"Naše performanse ne izvode umjetnici, ni političari. Čine ih 'obični ljudi' koji preuzimaju odgovornost za ono što se oko nas događa.
Činom izlaženja u prostor javnosti, mi 'zauzimamo' ulice i trgove svojom šetnjom ili krugom, činimo ih svojim mjestom, političkom govornicom, prostorom slobodnog kritičkog mišljenja.A naš čin je čin odgovornosti za kritički stav", objašnjava Dabižinović.
Prema njenim riječima, performans i njegov sadržaj jeste pritisak na institucije sistema.
"Oni kojima se šalje i putem kojih se šalje poruka su odgovorni za to da li će se ona prenijeti i kako", ističe Dabižinović.
I dok ona smatra da su performansi postali način da se slobodno, van institucija sistema, skrene pažnja na korumpiranost onih koje je narod delegirao da vrše vlast i vode politiku u njihovo ime, pisac Dragan Radulović tvrdi da to nije adekvatan način, uprkos nezadovoljstvu, da se 'preuzme' vlast.
"Osnovni problem crnogorskog društva je u tome što postoji opozicija, ali ne i alternativa vlasti"
"Ne vjerujem u performanse u politici, kao što ne vjerujem u bilo kakvu formu estetizacije politike", ističe Radulović.
Za njega, osnovni problem crnogorskog društva je u tome što postoji opozicija, ali ne i alternativa vlasti.
S druge strane, smatra on, imamo vlast koja je odavno politički umorna i bez žive ideje koja bi je vodila i davala joj snagu, i tako od referenduma.
"Evroatlanske integracije nijesu ideja, niti cilj po sebi. One jedino mogu biti sredstvo koje će pomoći izgradnji demokratskih institucija države.
"Evroatlanske integracije nijesu ideja, niti cilj po sebi. One jedino mogu biti sredstvo koje će pomoći izgradnji demokratskih institucija države"
A mi smo u posljednjih 20 godina svašta radili, ali nikome nije bilo stalo da svojski poradi na utemeljenju i jačanju institucija sistema", kaže Radulović.
Sada taj račun, kako tvrdi, tranzicionim gospodarima polako dolazi na naplatu.
"Nasljednici su po pravilu nepouzdani, a mangupi u vlastitim redovima svakog dana sve pohlepniji", ističe Radulović.
On smatra da vlast legitimitet može dobiti ili izgubiti na izborima, a da ulica može biti samo dobar prostor za iskazivanje građanskog nezadovoljstva, ali ne i osvajanje vlasti.
"Volio bih da griješim, ali mislim da je to vrijeme odavno prošlo", kaže Radulović.
Galerija
Bonus video:
