ČITAV ŽIVOT UZ KAMEN

Ivan Gojnić, tvorac crmničkog suvenira

Za svoj hobi Ivan kaže da oplemenjuje čula, te da mu se rado predaje, zaboravljajući često na pojam vremena i svega onog što donosi stvarnost
471 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 04.03.2012. 16:18h

Čudesni svijet Crmnice i njene tradicionalne arhitekture, baš kao iz doba kada je bila jedna od četiri nahije Stare Crne Gore, zaslugom Ivana Gojnića iz Brčela, zablistao je nedavno pred posjetiocima sajmova suvenira u Budvi i Podgorici, te Festivala vina i ukljeve na Virpazaru.

Kombinacija vrijednih ruku i jake estetske žice ovog 34-godišnjeg mašinca u njegovoj kući u Donjim Gojnićima, porodila je nesvakidašnju paletu suvenira urađenih u kamenu koja odmah izaziva divljenje.

Sve njegove minijature zore se kamenim voltovima, četvorougaonim bazama i prepoznatljivim krovovima sa tiglom od pečene gline “koji se okomito spuštaju na dvije vode”.

Crmnička kuća: Rad Ivana Gojnića

“Ambijent u kojem provedemo svoj život je najčešće ono što nas određuje. U tom smislu, ambijentalne karakteristike crmničkog kraja, sa svim svojim osobenostima, nekad čak i nesvjesno, postale su dio mojeg umjetničkog izražaja. Mogu sa sigurnošću govoriti o sopstvenom stilu, zadojenom crmničkom arhitekturom”, priča za “Vijesti” Ivan.

Poseban pečat prepoznatljivosti

Kako kaže, korijeni ovog njegovog hobija nijesu puka slučajnost - otac mu je cijeli život proveo zidajući mnoge objekte od klesanog kamena po cijelom crmničkom kraju.

“Ja donekle nastavljam tu tradiciju, s tom razlikom što su moji radovi minijaturnog oblika, ali, u suštini razlike u stilu gradnje skoro i da nema. Ovi suveniri nijesu puke makete koje odgovaraju stvarnim objektima na tom lokalitetu, već svakom od njih želim udahnuti novi život i dati im jedan poseban pečat prepoznatljivosti”, ukazuje Gojnić.

Za svoj hobi Ivan kaže da oplemenjuje čula, te da mu se rado predaje, zaboravljajući često na pojam vremena i svega onog što donosi stvarnost. U svemu tome je, ističe, najbitnija kreativnost.

Guvno: Rad Ivana Gojnića

“A kreativnost podrazumijeva smišljanje, eksperimentisanje, rizikovanje, kršenje pravila, pravljenje grešaka i na kraju i dobru zabavu. Crmničke kuće, vodenice, tradicionalna crnogorska guvna, crkve, izvori, pojate, su ono što najčešće radim.

Na taj način sam htio da otrgnem od zaborava tradicionalnu gradnju u ovom dijelu Crne Gore, za čiju je glavnu osnovu vijekovima bio upotrebljavan kamen”, naglašava naš sagovornik.

Mnogo truda i vremena

U njegove radove su utkani na hiljade pažljivo odabranih i isklesanih kamenčića.

“Cilj mi je da ponudim i afirmišem stvarni, autentični crnogorski suvenir"

Proces stvaranja jednog ovakvog djela zato iziskuje ne samo mnogo truda, već još više i vremena.

Za jedan Ivanov rad često treba i više od mjesec da bude priveden kraju, “da bi svaki detalj našao svoje mjesto”.

“Cilj mi je da ponudim i afirmišem stvarni, autentični crnogorski suvenir. Moje misli i ideje će i dalje ići u tom smjeru. Svoj dalji angažman prevashodno vidim u saradnji sa ljudima koji žive daleko od svoje rodne grude, pečalbarima koji su otišli iz „Crmnice pod jesen“.

Izvor: Rad Ivana Gojnića

Oni su najčešće ti koji na pravi način prepoznaju vrijednost ovih mojih radova i koji u njima vide replike svojih davno napuštenih ognjišta”, navodi kreator crmničkog suvenira od kamena.

Februarsko nevrijeme je napravilo dar-mar i po njegovom zavičaju: ni Brčele, kao ni druga crmnička sela nije mimoišla sniježna blokada, zbog koje se nije moglo doći u Ivanovu majstorsku radionicu.

“Posljednji sniježni nanosi su samo dio stihije koja nepovratno odnosi i onaj djelić arhitektonskog nasljeđa crmničkog kraja"

U internet kontaktu sa “Vijestima” Gojnić stoički prihvata pir prirode:

“Posljednji sniježni nanosi su samo dio stihije koja nepovratno odnosi i onaj djelić arhitektonskog nasljeđa crmničkog kraja, njegovih vrijednih ljudi i neimara. U ovakvim uslovima, moji radovi su skroman doprinos očuvanju našeg arhitektonskog identiteta”, zaključuje sagovornik “Vijesti”.

Crmnička kuća: Rad Ivana Gojnića

Sjeta za starije

“Interesantno je da u mojim radovima uživaju podjednako sve starosne grupacije, nepodijeljeno izražavajući divljenje.

Najmlađima budi maštu, a starijima nostalgiju i vraća ih u dane mladosti kad su mnogi od njih živjeli u takvim objektima, a sad ih se sa sjetom prisjećaju.

Porodica je moja najveća kritika, a poznanici uočavaju moju umjetničku crtu koja je prepoznatljiva ne samo po ovom hobiju”, veli Ivan.

Crkva i mačka, Foto: Ivan Gojnić

Galerija