O NASTANKU KANALA

Port Milena: Kraljica htjela plodnu ravnicu umjesto bare

Kraljica je htjela da se jezero isuši i zemljište iskoristi za poljoprivredu, pa je kanal brzo prokopan, ali od isušivanja nije bilo ništa
358 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 27.02.2012. 09:19h

Dok vladini resori crtaju planove a milioni potrebni za sanaciju čame u nekoj bankarskoj fioci ulcinjski kanal Port Milena više niko ne prepoznaje kao nekadašnje poznato mediteransko mrijestilište ribe, nego kao jednu od najcrnjih ekoloških tačaka na mapi samoproklamovane ekološke države.

Pričajući o kanalu, koji je poodavno postao puki odvod za kanalizaciju, profesor beogradskog univerziteta dr Sava Petković podsjeća na istorijat ovog problema i na nastanak kanala kojim je bara trebalo da se pretvori u plodnu ravnicu.

"Zanimljivi istorijat nastanka kanala Port Milena detaljno je opisan u studiji Instituta za vodoprivredu “Jaroslav Černi” iz 1953. godine. U zaleđu ulcinjske Velike plaže nalazila se prostrana ravnica. U prošlosti se na srednjem dijelu polja nalazilo Zogajsko jezero površine skoro dva kvadratna kilometra.

Pošto nije oticalo prema moru, ono je u stvari predstavljalo slatkovodnu baruštinu koja je bila veliko leglo komaraca. Krajem 19. vijeka ili tačnije 1890. godine kraljica Milena je dala nalog da se jezero kanalom poveže sa morem", kaže profesor Petković, inženjer koji je dvije decenije radio u poznatom beogradskom institutu, a godinama se bavio izgradnjom objekata u vodi u Libiji.

Iako je kraljica imala namjeru da stvori plodnu ravnicu desilo se “čudo neviđeno”, kao u istoimenom filmu Živka Nikolića.

"Kraljica je hjtela da se jezero isuši i zemljište iskoristi za poljoprivredu, pa je kanal brzo prokopan, ali od isušivanja nije bilo ništa. Pošto je nivo jezera bio nešto niži od srednjeg nivoa mora kada je kanal prokopan more je poplavilo jezero i potpuno zaslanilo i vodu i okolno zemljište.

Od osnovne ideje nije bilo ništa a jedina korist od ovog poduhvata ogledala se u tome što je potpuno uništeno veliko leglo komaraca, jer ta nezgodna mala stvorenja ne trpe slanu vodu. Kanal je kasnije po kraljici Mileni dobio ime koje je ostalo od danas", objašnjava Petković.

Kanal je u početku, kako kaže profesor pozvajući se na kazivanja mještana, bio toliko uzak da se mogao preskočiti.

"U to vrijeme Drim je skrenuo tok u pravcu Skadarskog jezera i počeo je da unosi ogromne količine nanosa u jezero. Jedan dio nanosa se taložio na dnu jezera dok je drugi zasipao korito Bojane. Ubrzo se kao posljedica gomilanja nanosa desilo izdizanja dna jezera i dna korita Bojane.

Rijeka nije više mogla da propusti velike vode kroz svoj profil i od 1896. godine je počela da se izliva u Zoganjsko jezero i preko kanala Port Milena u more. Od malog kanala, voda je erodirajući njegovo korito, za nekoliko godina napravila kanal prosječne širine 100 a dubine od osam do deset metara”, kaže Petković.

On ističe da problem sa protočnošću kanala, što je najbolji način čišćenja, datira iz prvih decenija prošlog vijeka.

Bagerovanje pijeska sa ušća kanala je vršeno sve do momenta od kada je kompletna so počela da se transportuje kopnom

"Solana, čija je izgradnja počela 1926. godine, tada je osim Zoganjskog jezera obuhvatala i kompleks površine oko 840 hektara. Istovremeno je počela i izgradnja nasipa uz Bojanu koji bi solanu štitio od poplava. Odmah po završetku izgradnje nasipa krenuo je proces zasipanja ušća kanala u more.

Naime, dominantni talasi iz jugoistočnog i južnog pravca indukuju morsku struju koja se kreće paralelno sa obalom i donosi nanos Bojane od ušća ka rtu Đeran pa je u proljeće 1932. godine ušće kanala Milena u more bilo potpuno zatrpano. Prije izgradnje nasipa vode koje su se izlivale iz Bojane prilikom poplava periodično su čistile ušće kanala i obezbjeđivale relativno velike dubine vode u kanalu.

Izvoz soli kanalom bio je onemogućen, a brodovi se nijesu mogli sklanjati u njega u slučaju nevremena. U toku 1932. godine solana je nabavila bager za održavanje potrebnih dubina na ušću kanala. Bagerovanje pijeska sa ušća kanala je vršeno sve do momenta od kada je kompletna so počela da se transportuje kopnom" kaže Petković.

Sigurno utočište za brodove

Profesor Petković objašnjava kako je kanal postao luka.

"Zahvaljujući okolnosti da je kanal bio dovoljno dubok i širok i zaštićen od dejstva svih talasa, kanal Milena je u to vrijeme služio kao utočište brodovima od nevremena.

Dobivši ovako pogodnu luku, primorci ovog kraja su počeli i sami da grade i nabavljaju brodove, pa je poslije nekoliko godina stvorena solidna lokalna flota. Tada kanal Milena dobija svoj sadašnji naziv Port Milena", kaže Petković.

Uništen jedinstveni ekosistem

Sve do prestanka produbljivanja ušća kanal kraj rta Đeran i njegova okolina, kako kaže profesor, predstavljali su jedinstveni ekosistem u Evropi i svijetu.

Kvalitet vode u kanalu je toliko degradiran da je skoro u potpunosti uništen nekadašnji jedinstveni ekosistem

"Izuzetno pogodna klima omogućila je razvoj veoma raznovrsnog i bujnog biljnog i životinjskog svijeta. Zahvaljujući izvanrednom kvalitetu vode, kanal je postao i jedinstven rezervat za veoma raznovrsni riblji svijet. To je pogodovalo i naglom razvoju ribarstva na obalama kanala. Fotografije kanala sa ribarskim mrežama ‘kalimera’ su postale poznate u čitavom svijetu.

Prestankom bagerovanja ušće kanala Milena je skoro potpuno zasuto a dubina i širina kanala su počele da se smanjuju. Sa razvojem turizma počeli su i ekološki problemi. Nekontrolisana izgradnja stambenih i turističkih objekata imala je za posljedicu pogoršavanje kvaliteta vode u kanalu jer su u njega ispuštane otpadne vode, a pojedinim incidentinim situacijama kanal je preuzimao ulogu kolektora.

Kvalitet vode u kanalu je toliko degradiran da je skoro u potpunosti uništen nekadašnji jedinstveni ekosistem", kaže Petković.

Preporučujemo za Vas