petak 13.

Horor medeni mjesec Biljane i Miljana na "Kosta Konkordiji"

"Kapetan je trebao da odobri evakuaciju broda, a on nije ni dao signal za uzbunu”, priča Biljana
219 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 26.02.2012. 09:01h

Vijek od potonuća legendarnog broda “Titanik”, na petak 13. ove godine, dogodila se nesreća na moru u kojoj je nasukan veliki kruzer “Costa Concordia”. Nastradalo je više od 30 putnika ovog velikog kruzera, a kobni dan pamtiće i crnogorski bračni par, Podgoričanka Biljana Vučinić i njen suprug Miljan Ivanišević iz Sutomora, koji su srećom bez povreda preživjeli nesreću.

Biljana i Miljan, koji su uplovili u bračne vode 22. oktobra prošle godine, odlučili su da jedno drugom poklone bračno putovanje, ali nijesu ni slutili da će se njihov medeni mjesec pretvoriti u pravi triler na moru.

“Sa novcem koji smo dobili od svadbe, odlučili smo se da poklonimo sebi putovanje”, počeo je priču Miljan, koji radi kao menadžer restorana “Pulena” na šetalištu u Sutomoru. Ukrcali su se na brod oko 15 sati poslije podne, a iz luke Ćivitavekja su isplovili oko 19 časova.

Televizor ispao iz regala

Brod je isplovio u petak veče oko 19 časova iz luke Ćivitavekja, nedaleko od Rima, na krstarenje Sredozemljem, s planiranim zaustavljanjem u Savoni, Marseju, Barseloni, Palma de Majorci, Kaljariju i Palermu, prije povratka u matičnu luku.

“Tri sata nakon što smo isplovili iz Ćivitavekje, brod se nasukao. Prvi udar, koji nijesmo osjetili, desio se negdje oko 21.30 časova . Tada smo bili na sedmom spratu broda, u kabini. Nakon toga brod je nastavio da plovi, ali posle nekih 15 do 20 minuta malo se nakrivio”, kazala je Biljana, nastavnica matematike u Osnovnoj školi u Baru.

U tim trenucima počela je da ih hvata panika.

“Nije mi bilo jasno šta je moglo da pomjeri toliki brod, makar i malo, tako da sam znao da nešto nije u redu. Odmah sam rekao Bilji da ustane i da obuče nešto toplo. Čekali smo nekoliko trenutaka u kabini dok se brod nije još više nakrivio. U tom trenutku televizor je počeo da pada iz regala. Uhvatio sam ga i ponovio Bilji da se brže spremi”, kazao je Miljan. Nakon tri- četiri minuta nestala je struja.

„Bez panike, molim”

“Obukli smo se, uzeli i pojaseve za spasavanje, telefone, dokumenta, među kojima nije bilo pasoša koje su nam uzeli prilikom ukrcaja. Bilja, kao da je znala da će joj trebati, ponijela je vodootpornu kesu u koju smo stavili dokumenta. Prije nego što smo izašli iz kabine, obukli smo jakne preko prsluka za spasavanje, jer smo mislili da će, ako nas ostali vide u njima, nastati panika. U hodniku smo naletjeli na stjuarta na palubi broj sedam Džefrija, koji je rekao “Don't panic, come back to your cabin”(bez panike, vratite se u kabinu). Tada sam uhvatio za ruku Bilju i kazao Džefriju da možda nema panike za njega, ali da ja idem vani, priča Miljan. U tim trenucima na brodu je već vladao haos, kaže on.

Ljudi bez razmišljanja trčali po palubi

“Dok smo prolazili do palube kroz hodnike, vidjeli smo ženu koja je ispala iz invalidskih kolica, kojoj je kasnije pomogao stjuart. Među prvima smo izašli na palubu gdje su čamci za spasavanje. Nakon nekoliko minuta čekanja, kapetan broda sa razglasa je javio da brod ima problem sa elektronikom. Situacija nije bila ni malo naivna, jer se brod sve više krivio, sa stolova su padali tanjiri, čaše, pucali su lusteri...”, kazala je “Vijestima” Biljana. Posada broda je bila u većoj panici nego putnici.

“Ljudi iz posade broda prolazili su pored nas na palubi bez prsluka za spasavanje. Oko 90 odsto posade bili su Filipinci koji su se držali za ruke i prolazili užurbano. Tu smo stojali više od 20 minuta dok se nijesu pojavili mornari sa višim činovima. Kapetan je trebao da odobri evakuaciju broda, a on nije ni dao signal za uzbunu”, priča Biljana. Ona je dodala da je posada čitavo vrijeme odugovlačila evakuaciju.

"Ljudi iz posade broda prolazili su pored nas na palubi bez prsluka za spasavanje"

“Da smo odmah evakuisani, ne bi bilo onoliko žrtava. U našoj grupi je bilo oko 130 ljudi, čamci za spasavanje su mogli da prime od 120 do 150 ljudi. Čekali smo kao djeca, sve dok neko drugi sa razglasa nije dao signal da se ukrcamo”, kazala je Biljana.

Više od pola sata visili u čamcu za spasavanje

Ljudi su ukrcavani kroz mala vrata na čamcu za spasavanje.

“Tada se brod već nakrivio 30 stepeni tako da je naš čamac za spasavanje dijagonalno visio u vazduhu. Jedna strana nije mogla da se odbije od broda. Mornari su veslama probali da ga odbiju kako bi mogao da se spusti ali bezuspješno. Počele su da krckaju sajle koje su nas držale, kao i pleksiglas od kojeg je napravljen čamac za spasavanje, koji izgleda kao bova”, rekao je Miljan. On je istakao da su više od pola sata visili u vazduhu.

“Polako smo počeli da gubimo nadu da će da nas spuste. U jednom trenutku su sa broda javili da moramo da izađemo iz čamca za spasavanje. Uspjeli smo da se vratimo na brod. Ljudi su bili solidarni, iako su se svi plašili za život. Većina posade bila je evakuisana. Kasnije smo čuli da su se među prvima spasli neki bogati Rusi, posada i oficiri”, kaže Biljana. Bračni par je ponovo bio na brodu koji se postepeno krivio na bok.

Obalska straža spriječila skok

“Brod se toliko nakrivio da smo morali čvrsto da se držimo za ogradu. Pored nas su bili veliki kanistreri sa azotom pod pritiskom, tako da sam u tim trenucima pomišljao - šta ako neki od njih pukne ili padne na nas. U blizini broda smo primijetili obalsku stražu, vikali smo i pitali ih da li možemo da skočimo u vodu, ali nam nijesu dozvolili. U tim trenucima mi smo došli u gotovo bezizlaznu situaciju. Moja sljedeća pomislio je bila da je to kraj, nijesam vidio izlaz. Jednostavno sam se pozdravljao. Da sam imao testament, tada bih ga sigurno napisao. Trenutak kasnije sam telefonom poslao ocu poruku da se topimo, i pozdravio se sa njim”, priča Miljan. Nekoliko minuta Miljan i Biljana stojali su na tom mjestu.

"U blizini broda smo primijetili obalsku stražu, vikali smo i pitali ih da li možemo da skočimo u vodu, ali nam nijesu dozvolili"

“Počeli smo da se spuštamo na niže spratove. Dok smo trčali kroz hodnik, Bilja mi je rekla da smo trenutno na palubi broj jedan. Bili smo u takvom haosu da nijesmo znali gdje više da idemo. Samo su me noge nosile, trčali smo bez predaha. Osjetili smo paljevinu i to je bio znak da se vratimo nazad prema palubi na petom spratu, gdje smo ugledali cijev od instalacija koja se spuštala od petog na četvrti sprat. Rekao sam Bilji da se uhvati čvrsto za mene, i da ćemo da se spustimo niz tu šipku”, istakao je Miljan.

Spasili Njemca i Italijanku

Mladenci su ponovo bili na četvrtom spratu, a na vrhu šipke na ivici broda pojavila se Italijanka.

“Vikala je “ajuto, ajuto”. Okrenuo sam se i rekao joj da ću joj pomoći. Spustio sam je. Išli smo ogradom broda, dok nijesmo naišli na jednog čovjeka koji je bespomoćno visio na ogradi kod merdevina, na ivici da padne sa velike visine u hladnu vodu. Bio je to 70-godišnji Njemac. Desnom rukom sam ga brzo preko njegovih leđa uhvatio za kaiš i uspio da ga izvučem”, rekao je Miljan. On je dodao da su ruke i noge Njemca još bile u vazduhu, dok je nakon što je spasen ležao na leđima.

“Bio je potpuno izgubljen”, kazao je Miljan. Merdevine koje su bile spuštene od četvrtog sprata broda do vode bile su izlaz za zarobljene putnike.

“Čekali smo sigurno nekih sat vremena na tom mjestu red, dok se nijesmo ukrcali na brod za spasavanje obalske straže. Prije nas se merdevinama spustilo nekih 50-ak ljudi, a posle nas je ostalo više od 150. Oko 2.10 poslije ponoći bili smo na čamcu za spasavanje”, istakla je Biljana. Ona je dodala da su sa obalskom stražom oko “Concordie” kružili više od dva sata, a prema mjestu Santo Stefano krenuli su tek kad su svi evakuisani.

Kanađanin slikao ljude dok su bježali

Nakon nesreće Biljana Vučinić i Miljan Ivanišević prevezeni su u hotel u Rimu. Oni su u hotelu upoznali Petera Grajdu iz Toronta u Kanadi. On je bio jedan od putnika koji je fotoaparatom dočarao haos na brodu prije i poslije nesreće.

"Prije nas se merdevinama spustilo nekih 50-ak ljudi, a posle nas je ostalo više od 150"

“Nije mi jasno kako je Peter u tim trenucima mogao da razmišlja da slika haos koji je nastao na brodu. On je fotografisao dok su ostali bježali, i pokušavali da se spasu. Upoznali smo ga u hotelu u Rimu, i prije nekoliko dana nam je poslao fotografije”, kazao je Ivanišević.

On je sa suprugom kao kompenzaciju za horor putovanje od firme “Costa” dobio ponudu od po 11 hiljada eura, odnosno ukupno 22 hiljade, za koju kaže da nije još siguran da će je prihvatiti.

Stariji čovjek stradao poslije skoka sa merdevina

Da merdevine preko kojih se spustilo više od 200 ljudi nijesu bile spas za sve putnike koji su u tim trenucima mogli da priušte spuštanje niz njih, pokazao je događaj neposredno prije spuštanja Miljana i Biljane do broda obalske straže.

“Čekali smo da se spustimo merdevinama sa kojih je, sa nekih metar, metar i po visine trebalo da se skoči na mali crni bazenčić u obliku kvadrata napravljen od gume, sa kojeg su pripadnici obalske straže mogli da nas ukrcaju na njihov brod. Stariji čovjek, malo puniji, koji se spuštao prije nas nije dobro doskočio na bazenčić. Skočio je na kraj i kao loptica se samo prevrnuo u vodu. Istog momenta ronioci su skočili za njim. Izvadili su ga na platformu i izbacili na čamac. Pokušali su da ga reanimiraju, pogledali mu puls, ali ništa, bio je mrtav a nije prošao ni minut od kad je upao u vodu. Ko zna šta mu je bilo, srce ili nešto drugo. Temperatura vazduha je bila na nuli, a sedam stepeni temperatura vode”, kazao je Ivanišević.

Galerija

Preporučujemo za Vas