Vladimir Kovačević iz Herceg Novog zabrinut je za svoje zdravlje, jer u našim apotekama nema lijeka koji mora da prima svakodnevno. Riječ je o prografu – imunosupresivu, čiji je zadatak da spriječi odbacivanje transplantiranog organa.
Kovačević prije nekoliko dana nije mogao da obavi ni potrebne laboratorijske analize u Kliničkom centru u Podgorici, gdje su mu rekli da “nivo tacrolimusa nije rađen jer nema kitova u njihovoj laboratoriji”.
Kovačević je dijabetičar, a prije sedam godina na VMA u Beogradu mu je transplantiran bubreg. Propadanje njegovih bubrega posljedica je dijabetesa od koga je obolio kada je imao 14 godina
Kovačević je dijabetičar, a prije sedam godina na VMA u Beogradu mu je transplantiran bubreg. Propadanje njegovih bubrega posljedica je dijabetesa od koga je obolio kada je imao 14 godina.
“Na sreću, moj otac je bio dobrog zdravlja, pa je mogao da bude donator”, kaže Kovačević i ističe da se tada kvalitet njegovog života poboljšao, jer nije morao da ide na dijalizu.
Međutim, novo stanje zahtijeva i redovno uzimanje ljekova i stalne kontrole.
U Kliničkom centru “Vijestima” je potvrđeno da Kovačeviću nijesu uradili „nivo tacrolimusa, jer nemaju kitova”.
“Vijestima” je objašnjeno da je četvorogodišnji tenderski ugovor o nabavci tih reagenasa istekao početkom septembra 2011. i da očekuju da Fond zdravstva raspiše tender, što je potvrđeno u Fondu zdravstva. Iz Fonda zdravstva su za informacije uputili na Ministarstvo zdravlja, gdje je “Vijestima” rečeno da je ministar na predavanjima, da pošaljemo pitanja, pa će odgovoriti kada bude imao vremena.
Kovačević kaže da mu je propisano da dnevno uzima dva puta po 0,5 miligrama lijeka prograf, a da je u nekim apotekama našao lijek u dozama od 1 miligrama
Kovačević kaže da mu je propisano da dnevno uzima dva puta po 0,5 miligrama lijeka prograf, a da je u nekim apotekama našao lijek u dozama od 1 miligrama.
On je objasnio da je riječ o kapsulama, pa je nemoguće dijeliti dozu.
Kovačević je 20 godina radio u GP “Prvoborac”, ali je zbog pogoršanog zdravlja otišao u invalidsku penziju. Njegova supruga još radi, ali ima neredovna primanja, pa je kućni budžet Kovačevića skroman. To znači da za lijek koji se može kupiti u nekoj od zemalja u okruženju treba izdvojiti 100 eura mjesečno. Kovačević kaže da od 260 eura penzije “pola ode na ljekove”.
Pacijenti ne smiju da trpe. Ali u teoriji
Medicinski radnici su izričiti da se zdravstveno stanje nijednog pacijenta ne smije pogoršati zbog nedostatka odgovarajućeg lijeka u našim apotekama. Ali je, nerijetko, problem kako to sprovesti u praksi.
Fond zdravstva refundira ljekove sa takozvane pozitivne liste, ali ta procedura zna da potraje, a bolest ne čeka.
Kovačeviću su u nekoliko sličnih situacija pomogli prijatelji - ljudi kojima su, takođe, transplantirani bubrezi.
Kovačević ističe i da mu je savjetovano da jednom godišnje uradi kontrolne preglede na VMA u Beogradu, ali da i za to teško dobija uput.
Na sreću, još postoji ljudska solidarnost i saosjećajnost koja pomaže u takvim slučajevima, koji bi trebalo da se, prije svega, riješe sistemski.
Pomažu prijatelji
Kovačević prima insulin četiri puta na dan. Kaže da ima problema i sa obezbjeđenjem traka za kontrolu šećera u krvi. Kutija od 25 traka košta 25 eura i pacijenti ih sami plaćaju. U Srbiji se, na primjer, trake dobijaju na recept. Opet, zahvaljujući prijateljima, takođe dijabetičarima, Kovačević ponekada od njih dobije potrebne trake.
Bonus video:
