Učeniku Srednje medicinske škole u Beranama Damiru Hadroviću (17) zahvaljujući angažovanju tima profesora uključenih u projekat inkluzivnog obrazovanja, uručena je skromna donacija u vidu neophodnog pomagala, antidekubitnog jastuka, koji će mu makar malo olakšati život.
"Ovaj uređaj je donacija organizacije "Kultur kontak Austrije", i nadamo se da je to tek početak saradnje sa njima i da ćemo za našeg Damira obezbijediti i druge neophodne stvari koje bi mu značile u smislu kvalitetnijeg življenja", kaže jedna od profesorica iz tog tima Kanita Dizdarević.
Ona objašnjava da je ova beranska škola jedna od šest u Crnoj Gori koje su uključene u projekat "Podrška inkluzivnom obrazovanju".
Damir je rođen sa teškom genetskom bolešću "cistična fibroza", i njegov život predstavljao je veliku borbu.
"Kada smo konačno ustanovili da se radi o toj bolesti, mislili smo da neće preživjeti. Ali evo, to je takva bolest koja ne utiče na inteligenciju i on je uspješno stigao do trećeg razreda srednje škole", priča njegova majka Sabaheta, koja je sa suprugom Hilmijom prisustvovala uručenju donacije.
Mjesečna terapija 5.000 eura
Roditelji ovog dječaka nijesu krili iznenađenje i zadovoljstvo zbog pažnje koja im je ovom donacijom ukazana.
Damir preko dana može da normalno radi i živi, ali zbog otkazivanja rada pluća i pankreasa, preko noći mora biti na aparatima za udisanje kiseonika
Ona priča da je Damirovo liječenje izuzetno skupo, i dok nije Fond zdravstva priskočio u pomoć, nijesu znali šta da rade.
"Terapija mjesečno košta oko 5.000 eura. U jednom trenutku ni ja ni suprug nijesmo radili, ili smo imali minimalna primanja. Izgledalo je potpuno beznadežno. Ipak, nijesmo odustajali do borbe i danas smo ponosni na našeg mlađeg sina. Ovo je prije svega njegova velika borba", priča Sabaheta.
Priroda ove bolesti je takva da Damir preko dana može da normalno radi i živi kao i druga djeca, ali zbog otkazivanja rada pluća i pankreasa, on preko čitave noći mora biti na aparatima za udisanje kiseonika.
"Sve je to u početku izgledalo vrlo komplikovano. Sada smo se navikli. I Damir je to prihvatio. To je jednostavno postao njegov način života", dodaje njegova majka.
Za to vrijeme Damir veselo sjedi između svojih roditelja. Kada se popne na naslon fotelje, skoro da ih je dostigao rastom. Kratko pozira, malo priča, i vraća se na nastavu, među svoje dobre drugare.
Riješio da obuče bijeli mantil
Sudbina je, izgleda, odredila i njegov budući poziv. Nakon završene osnovne škole odlučio se za srednju medicinsku. Bijele mantile, koji su ga vječito okruživali, riješio je da i sam obuče.
"Pitao me je i moj ljekar u Beogradu, kako sam baš izabrao ovu školu. Ja sam rekao da volim da pomažem ljudima, kao što su ljekari meni pomagali i pomažu", priča Damir.
On dodaje da zbog bolesti treba da uloži mnogo više napora da bi postigao što i njegovi drugovi, ali ipak u školi ne zaostaje za njima.
"Sljedeće godine biću maturant. Poslije ćemo vidjeti šta dalje", kaže Damir.
U Srednjoj medicinskoj školi u Beranama na ovog dječaka svi su ponosni. Njegov direktor Žarko Raičević, profesorice koje čine tim i vode posebnu brigu Dizdarević, Ivana Kljajić i Kristina Savović, samo imaju lijepe riječi.
Ova škola ima oko 700 učenika i iznjedrila je ko zna koliko srednjeg medicinskog kadra. Damir će biti njihov poseban uspjeh.
Galerija
Bonus video:
