Jahting: Kontrole slabe, a gosti bogati i moćni

Crni čarter, nepoštovanje propisa o sigurnosti plovidbe, slab inspekcijski nadzor, kršenje ekoloških ali i propisa koji definišu prelazak državne granice na moru
0 komentar(a)
Ažurirano: 19.12.2011. 10:27h

Intenzivan porast broja jahti koje uplovljavaju u naše vode, pogotovo u nekoliko posljednjih godina od kada je u Tivtu otvorena jedna od najmodernijih marina u ovom dijelu svijeta „Porto Montenegro“, na Crnogorsko primorje donio je sjaj i glamur koji već decenijama karakteriše francusku Azurnu obalu ili italijansku Kosta Smeraldu, ali i otkrio frapantnu nespremnost ili nedostatak volje naših državnih organa da se na pravi način suoče s onim što se dešava na moru.

Crni čarter, nepoštovanje propisa o sigurnosti plovidbe, slab inspekcijski nadzor, kršenje ekoloških ali i propisa koji definišu prelazak državne granice na moru i u lukama, samo su „vrh ledenog brijega“ o kojem naši državni funkcioneri, dok se diče „Porto Montenegrom“ i investicionim planovima Pitera Manka, izbjegavaju da govore.

Niko ne poštuje ograničenja

O tome je ipak bilo riječi na radnom dijelu okruglog stola predstavnika turističkih i pomorskih vlasti Crne Gore i Hrvatske koji je prošle nedjelje održan u Tivtu, a u vezi sa zajedničkim IPA projektom izrade Nautičkog vodiča za Crnogorsko primorje i Dubrovačko-Neretvansku županiju.

Predstavnici pomorske struke tada su otvoreno pričali o problemima u vezi s nautičkim turizmom s kojima se suočavaju kako u Crnoj Gori tako i u Hrvatskoj koja je ipak, svjetlosnim godinama, u pozitivnom smislu, daleko od nas kada je u pitanju sprovođenje tih propisa.

Rijetko koja jahta koja uplovljava u Boku poštuje ograničenje brzine plovidbe unutar zaliva koje iznosi 12 čvorova, odnosno 8 čvorova u Kumborskom i tjesnacu Verige

Da problema ima svjedoče i zaključci dva prethodno održana okrugla stola u Kotoru i Dubrovniku među kojima se pominju potreba pooštravanja kontrole ispuštanja zauljenih tečnosti i bacanja čvrstog otpada sa jahti, definisanje maksimalnih brzina plovidbe u pojedinim rejonima, zajedničke pooštrene mjere kontrole plovila koja su registrovana u američkoj saveznoj državi Delaver, poznatoj po tome da se registracija obavlja telefonom - bez da inspektori i pregledaju brod, do suzbijanja nelegalnog čartera itd.

"Rijetko koja jahta koja uplovljava u Boku poštuje ograničenje brzine plovidbe unutar zaliva koje iznosi 12 čvorova, odnosno 8 čvorova u Kumborskom i tjesnacu Verige.

Tu gotovo svi redovno voze 15-20 čvorova, dok u Tivatskom zalivu ima slučajeva da jahte voze i brže od 30 čvorova što je izuzetno opasno, pogotovo ljeti kada je na moru dosta manjih plovila i kupača blizu obale - kaže dugogodišnji pilot koji uvodi velike trgovačke brodove u Boku, kapetan duge plovidbe Rajko Čavor.

Čavor je svakodnevno na moru i svjedok je svega što se događa na valovima

Budući da je i sam vlasnik najvećeg izletničkog broda u Crnoj Gori, „Le coche d eau“ kapaciteta 400 putnika, Čavor je svakodnevno na moru i svjedok je svega što se događa na valovima.

"Ako radio-vezom, koristeći pozivno ime svog broda, pozovem jahtu koja „luduje“ po moru i upozorim je da krši propise, nikakve reakcije nema. Međutim, kada ih pozovem i predstavim se kao pilot Luke Kotor, odmah reaguju i smanjuju brzinu.

Znači, jedini put da se uspostavi red je da se bolje organizujemo, podmladimo i ojačamo inspekcijske službe i primijenimo adekvatnu kaznenu politiku", kaže Čavor, koji je učesnicima okruglog stola opisao i brojne slučajeve jahti koje su ljetos uplovljavale iz međunarodnih voda u naše unutrašnje vode, sidrile na Žanjicama ili kod Perasta, a da prethodno nisu uplovile u Zeleniku ili „Porto Montenegro“ da bi obavile carinsku i proceduru prelaska državne granice i dobile tzv. „slobodan saobraćaj“.

Imamo jahte koje iz Crne Gore isplove sa jednom posadom, a vrate se s drugom i pri tome nemaju evidentiran „slobodan saobraćaj“ u drugoj držav

Osim toga, brojne jahte sidre se nasred plovnog puta, na prilazima pristaništima poput tivatske rive Pine ili luka Kotor, ili se s njih čak obavljaju ronjenja na mjestima poput Risanskog zaliva, gdje su podvodne aktivnosti strogo zabranjene.

"Imamo jahte registrovane kao plovila za sport i razonodu koje se daju u čarter iako za to nisu registrovane. Imamo slučaj jahte „History Nova“ koja je bila pod zabranom isplovljavanja izdatom od strane Lučke kapetanije Kotor na traženje „Porto Montenegra“ zbog neplaćenih obaveza, a koja je isplovila i niko je nije kontrolisao kada je napustila naše vode.

Imamo jahte koje iz Crne Gore isplove sa jednom posadom, a vrate se s drugom i pri tome nemaju evidentiran „slobodan saobraćaj“ u drugoj državi, pa ispada da se prekrcaj članova posade obavio negdje na otvorenom moru - nabraja kapetan Čavor dodajući da se svemu tome mora stati na put.

"Moramo jednoga dana podvući crtu i reći da ovako više ne može.

Porto Montenegro

Sve ovo kazni što je do sada naplaćeno je smiješno malo u odnosu na prekršaje koji se dešavaju, a svemu tome se može stati na put, čak se može i nabaviti nova oprema za nadzor ako se propisi budu dosljedno primjenjivali i kazne naplaćivale" ističe Čavor dodajući da se mora hitno nešto mijenjati „jer ako smo loše radili ove godine, što tek da očekujemo dogodine, kada se rapidno povećava broj jahti i obim pomorskog saobraćaja u našim vodama“.

Jedan čamac i dva inspektora

Aktuelno stanje povodom kontrole je izuzetno loše zato što Lučka kapetanija Kotor raspolaže sa samo jednim inspekcijskim čamcem i dvojicom inspektora bezbjednosti plovidbe i mjesečnim limitom od samo 200 eura goriva za taj čamac.

Inspektorima se ne plaća ni prekovremeni rad, a od tehničke opreme nemaju ništa iako država prihoduje na stotine hiljada eura naplaćujući tim istim jahtama vinjete i takse za plovidbu našim morem.

Inspektorima se ne plaća ni prekovremeni rad, a od tehničke opreme nemaju ništa iako država prihoduje na stotine hiljada eura naplaćujući tim istim jahtama vinjete i takse

Lučki kapetan Nikola Drakulović naglašava da se prilikom kontrola jahti, čak i onih koje dolaze iz Hrvatske gdje je režim znatno stroži od našeg, desilo da su otkrili nekoliko brodova čiji skiperi nijesu imali sertifikat o osposobljenosti za zapovjednika jahte.

"Naš Zakon o jahtama je u nekim djelovima kontradiktoran sa carinskim zakonom. Za svaku osudu je ovo što nam se događa sa nepoštovanjem brzine plovidbe u Boki gdje je još na snazi Peljar iz 1989. godine.

Tražili smo od Ministarstva pomorstva da se donese nova uredba o ograničenju brzine plovidbe Bokom i da nam se obezbijedi adekvatna tehnička oprema da te propise dosljedno sporovodimo u djelo", kaže Drakulović dodajući da smo „u suzbijanju crnog čartera totalno stali, pa su i neki brodovi iz Hrvatske koji su se tamo bavili nelegalnim čarterom, sada bježeći od mjera koje je Hrvatska preduzela na suzbijanju crnog čartera, došli kod nas“.

Lupanje pečata „na slijepo”

Inače, u našoj državi, od dolaska Pitera Manka primjenjuje se niz mjera na „stimulaciji razvoja nautičkog turizmna“ i „stvaranja prijateljskog ambijenta za jahte“, pa je Vlada uvela niz povoljnosti za strane bogate jahtaše, počev od goriva oslobođenog carina, poreza i akciza, smanjenje stope PDV-a na potrepštine za jahte, donošenja posebnog Zakona o jahtama koji stimuliše i nešto što se može smatrati crnim čarterom, do ultraliberalnih, gotovo u praksi nepostojećih kontrola jahti i njihovih posada prilikom prelaska državne granice.

Jahte koje uplovljavaju u „Porto Montenegro“, uopšte nisu dužne da se vežu na molu ispred objekta graničnog prelaza

Tako, na primjer, jahte koje uplovljavaju u „Porto Montenegro“, uopšte nisu dužne da se vežu na molu ispred objekta graničnog prelaza, već se vezuju direktno u marini.

Odatle papire jahte i dokumente posade i putnika osoblje „Porto Montenegra“ nosi policajcima i carinicima na granični prelaz, a ovi „na slijepo“ i ne videći da li su ti ljudi čije pasoše imaju u rukama , uopšte na brodu ili ne, lupaju pečate i dozvoljavaju im ulaz u Crnu Goru.

Kolika je tu mogućnost zloupotrebe, ne treba ni objašnjavati.... Kada su na brodu VIP gosti, nije neuobičajeno ni da iz Podgorice stigne telefonski poziv pomorskim vlastima i sugeriše im se da „ne prave problem oko toga što putnici sa te i te jahte žele da rone u Risanskom zalivu“ i slično.

Kritična i ekologija

Da je stanje daleko od idealnog i sa aspekta ekologije, pokazuje i izjava Saše Božovića iz Agencije za zaštitu prirode koji je na okruglom stolu u Tivtu kazao da se s dva plovila i samo pet inspektora lučkih kapetanija na Crnogorskom primorju, ne može obezbijediti efikasna kontrola.

"Za sada imamo čisto i lijepo more zanimljivo za turiste i nautičare. Međutim, svjedoci smo da u sezoni zbog velikog broja jahti, imamo i slučajeve zagađenja mora s brodova.

Nadležnost u tim slučajevima imaju isključivo Lučke kapetanije ali njihovi nedovoljni tehnički i kadrovski resursi onemogućavaju da se te kontrole efikasnije sprovode.

Obično imamo situaciju da pri izlazu iz Bokokotorskog zaliva jahte ispuštaju kaljužne vode u more, što je zabranjeno, a kazne su visoke, ali mi jednostavno nemamo kapaciteta da to spriječimo jer bi trebalo tamo stalno postaviti brod i inspektora koji bi bio na moru i kažnjavao prekršioce", istakao je Božović.

Hrvati poštuju zakon

Hrvatske pomorske vlasti, za razliku od crnogorskih, nikome ne gledaju kroz prste, bez obzira na to koliko je bogat ili moćan.

O tome svjedoči i ljetošnji primjer najboljeg svjetskog tenisera Novaka Đokovića. Njemu lučke vlasti i granična policija u Dubrovniku nisu dozvolili da se u Gružu iskrca sa svoje jahte niti je ona dobila „slobodan saobraćaj“, već je vraćena u Crnu Goru.

Razlog je bio prekršaj koji je napravio Đokovićev skiper kada je jahtu, uplovljavajući u hrvatske teritorijalne vode iz pravca Boke, doveo direktno u Dubrovnik, iako je po zakonu morao najkraćim putem uploviti u prvu luku u kojoj postoji granični prelaz – u ovom slučaju Cavtat - gdje bi obavio carinsko-policijske formalnosti i dobio „slobodan saobraćaj“.

Identična odredba inače, postoji i u našem zakonu, ali se ona uopšte ne poštuje.

Galerija

Bonus video: